Marija – savršeno djelo Duha Svetoga

 

Ako smo djeca Bl. Dj. Marije, onda je naš Otac Duh Sveti, Zaručnik Bl. Dj. Marije. Dakle, kao dobar domaćin, Duh Sveti se stara (brine se za nas): uči nas, posredstvom Majke Božje, duhovnom životu, duhovne potrebe nabaviti.“

Utjecati se Mariji, staviti se pod njenu zaštitu i zagovor, slušati ju, znači prepustiti se vodstvu Duha Svetoga. Zbog čega je to tako? Zato što je Marija savršeno djelo, možemo reći i slika Duha Svetoga. Umjetničko djelo koje više od svih svetaca svjedoči o svome umjetniku, jer je mirno pustila da on slika na njoj ono što želi, do najsitnijeg detalja. Sve što ona jest plod je njegovog djelovanja. Zato ju nazivamo Odvjetnicom (advocata) i Zagovornicom, istim imenom kojim Isus oslovljava Duha Svetoga: Branitelj, Tješitelj (paraklet, lat. advocatus). Ona i djeluje kao Duh Sveti, ponizno i skrovito, te nas preko nje, kako kaže o. Gerard, Duh Sveti „uči duhovnom životu“.

Marija nosi Isusa u svome krilu i bdije nad njim, kao što je Duh Sveti „lebdio nad vodama“ (Post, 1,2). Duh je onaj koji oživljava, te ga nazivamo Životvorcem. On nas uči govoriti „Abba, Oče“ (Rim 8,15), on nas tješi u nevolji, nečiste nas umiva, vida rane ranjenim, mekša ćudi kamene. Sve su ovo majčinske odlike, ono što čini jedna majka, te ih možemo primijeniti na Mariju – koja se brine za nas kao što se brinula za Isusa. Sv. Maksimilijan Kolbe će reći: „Tko to može savršeno razumjeti? Svi znamo što znači majka; ali majka je Božja nešto što naš razum i naš ograničeni intelekt ne mogu doista shvatiti.“ On se čak usuđuje reći da je Marija, na neki način, „utjelovljenje“ Duha Svetoga, jer nam On postaje vidljiv u Mariji. Read the rest of this entry

Ime mu je Ivan

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 57-66.80 

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Read the rest of this entry

Križ – nasljedovanje Krista

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 18-24

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« Read the rest of this entry

Otac, Sin i Duh Sveti

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 16, 12-15 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. Read the rest of this entry

Dijete se za majku hvata

U Mariji imamo neusporedivu Majku. Ona nas je također od grijeha oslobodila, jer nam je Isusa rodila i skupa s njim za nas mnogo trpjela. Teško je otrgnuti malo dijete iz majčina krila, jer se dijete još više za majku hvata što ga se više nastoji od majke otrgnuti. Tko ne bi ovu majku zagrlio i u nju se zaljubio?”

Marija je djevica i majka. Bog silazi na zemlju preko jedne nazaretske djevojke. Zašto? Zašto nije došao kao odrasli čovjek, nego kao malo dijete? Ili, zašto mi vjernici trebamo Mariju? Zašto se njoj moliti? Zašto ne bi izravno išli k Isusu i njemu se molili? Jeste li o tome možda ponekad promišljali? Čitajući tekstove oca Gerarda, vidjet ćemo da on mnogo piše o Mariji. Razgovara s njom, njoj se utječe, piše joj pohvale, litanije uzdisaja ljubavi, pjesme itd. Zašto su sveti ljudi toliko pisali o njoj i častili je?
Read the rest of this entry

Božja prisutnost (2)

“Sve imamo, ako se u Božjoj prisutnosti vižbamo. U dobrom stanju Nju grlimo, a u zlom Njoj bižimo (u Nju se sklonimo). Dakle grlit se, sklonit se (al nikad ne srdit se ili uznemirit se).”

No, što je to što nam priječi da budemo u Božjoj prisutnosti? Zašto nas naše misli odvlače od molitve i stalno nas muče, ne dajući nam mira čim krenemo tražiti Božju prisutnost u šutnji? Evo što o tome kaže o. Gerard: “Gilbertus govori: redovnik ne može biti Isusov zatvoren vrt, ako ne odbaci svitovne misli i opasnosti, koje nam se prite ako smo mnogo sa svitom u dodiru. U sobi sakriveno, želi Bog da molimo (Mt 6, 6). Čitamo da je jedan brat redovnik ništa ne radeć od cele do cele išao i drugima na teret bio. Sv. Franjo Asiški zvao je muhom ovog brata. Ko ne voli samoću, nema duše čistoću, duša ga muči, zato želi da mu svit buči!”

Dakle, Gerard vidi opasnost u tome što se previše družimo sa svijetom, a ne bavimo se Bogom i nebeskim stvarima, iako znamo da je svijet propadljiv, a nebeska dobra vječna. Iz ovoga možemo zaključiti da je život kršćanina pravo umijeće, jer mora balansirati između tri stvari – molitve, odmora i rada. Ako se previše upusti u jedno od ovo troje, onda skreće s pravog puta. No, vježbanje u Božjoj prisutnosti nema ograničenja. To može uvijek činiti. I kada radi i kada se odmara i kada moli. Jer, to ne zahtijeva razmatranje ni mudrovanje, ni puste riječi, nego jednostavno usmjeravanje pažnje na Onoga koji je već tu, koji je prisutan. U početku će nam možda ići malo teže, no ako se svaki dan vježbamo, uspjet ćemo i počet ćemo osjećati sigurnost. Kao da nam netko stalno “čuva leđa”. “Vaša prisutnost – naša sigurnost”, kaže o. Gerard.

“Vaša je prisutnost soba, u kojoj nema nezgoda, ljubit ću njezine zidove, po Vašoj želji vršeć poslove! Svako je dobro slovo, na ove zidove napisano. “

Možemo u početku, ako nam je tako lakše, gledati neku Isusovu sliku ili križ. Osobito će nam pomoći promatranje Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu. Važno je i stalno zazivati Isusa ili svece nekom strelovitom molitvom ili nekom riječju koja nam se sviđa i približava nas Njemu. Ali naravno, to treba izgovarati živom vjerom, da nas ne bi Isus ukorio kao učenike na lađi. Oni su ga zazivali, ali ne s vjerom, nego iz straha, a znamo da gdje je vjera, ondje nestaje strah. Poslušajmo o. Gerarda: “Isus je ukorio učenike jer su bili malovirni u prirodnoj oluji na moru, kad je On spavao; al što smo mi, kad u duhovnoj oluji: u napastima i teretima duše smo malovirni. Ako spava Isus kao čovik, ne vidimo Ga da nas čuva, da nas brani. On je kao Bog vazda budan, prisutan i čuva nas, ako Ga zazivamo.”

Božja prisutnost je ključ svetosti. Zato, otvarajmo se stalno Njemu koji je uvijek prisutan, da nas preobražava, da nas čini boljim ljudima. Ne treba se bojati prepustiti mu se, jer on uvijek gleda da učini ono najbolje za nas. Ako smo svjesni Njegove prisutnosti, onda ćemo paziti da ga ne uvrijedimo grijesima. Osobito je u tome važna šutnja – više nutarnja nego izvanjska. Potrebno je ušutjeti da bi Bog mogao progovoriti. Adrienne von Speyr je ovako to izrazila: “Čovjek ima golemu sposobnost da svojim vječito beskrajnim govorenjem onemogući Bogu govoriti. Bog mora šutjeti.”

O. Gerard stalno u svojim spisima ponavlja riječ “paziti”. Da bismo mogli paziti, moramo postati pozorni, ušutjeti i osluškivati, jer “Otac izgovara Riječ u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji možeš i čuti”, kako kaže sv. Ivan od Križa. O. Gerard, kad to kaže, ujedno misli na Djetešce Isusa koje stalno želi držati u naručju i paziti da ga ne probudi i rasplače bukom svojih grijeha. Sjetimo se i mi toga tijekom dana i budimo radosni pokornici Božji, a ne oholice i hvalisavci, da ne rastužimo Djetešce Isusa. Tražimo Božju prisutnost tijekom dana. Mislimo na Boga i često u duhu bacimo svoj pogled na Njega. Ugledajmo se u tome na o. Gerarda i na svece koje nam on sam daje kao primjer kad kaže: “Ako hoćemo bit sveti, nikad ne zaboravimo da smo u prisutnosti Božjoj – uči sv. Doroteus. Po ovoj vižbi je za 5 godina od grišnog mladića Dositea, velik svetac postao. Kad god dihnemo, triba da na Boga mislimo – sv. Grgur Nazijanski.”

Ljubav i ja….

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 13, 31-33a.34-35

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« Read the rest of this entry

Zajedništvo s Ocem

Iz Evanđelja po Luki; Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: Read the rest of this entry

Iz oblaka se začu Očev glas…

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 28b-36 

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. Read the rest of this entry

Oduprti se đavlu

Iz Evanđelja po Luki; Lk 4, 1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« Read the rest of this entry