Biti vjeran

Cvjetnica – Nedjelja muke Gospodnje

Danas se spominjemo Gospodinovog ulaska u Jeruzalem te muke koje je podnio za nas. Ove godine nalazimo se u liturgijskoj godini A,  koja nam donosi odlomak muke prema evanđelistu Mateju (Mt 26,14 – 27, 66). Ovdje neću donositi cijelu muku, već ću podijeliti s vama svoje promišljanje uz ovu nedjelju.

Događaj koji slušamo ovu nedjelju uvodi nas u Veliki tjedan – bližu pripravu za slavlje Uskrsa. Središnja istina naše vjere jest da je Isus Sin Božji koji je za nas postao čovjekom, živio, umro i uskrsnuo te uzašao na nebo s desna Ocu. To je ostvareno preko drva križa. Bez križa spasenja nema. To je ono što nam poručuje Sveto Pismo. Ne možemo očekivati da će naši životi proći različito od onoga koji nas je otkupio. A on je bio i jest pravi Bog i pravi čovjek.

Moli, traži, ljubi

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 1, 29-34

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:

»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

Biti Dijete Božje

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 1, 1-18  

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade

ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima

svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

A koja je Istina?

Iz Evanđelja po Luki; Lk 21, 5-19

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti?

Ta tko ti garantira da si ti dobar

Iz svetog Evanđelja po Luki; Lk 18, 9-14

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

Ljubav riskira

Iz Evanđelja po Luki; Lk 15, 1-32

     U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im:

Slika o Gospodinu

Iz Evanđelja po Luki; Lk 14, 25-33

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Preobrazba ljubavi

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 13, 31-33a.34-35

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama.

Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem

Stara je izreka: „Sve je molitva!” Tako bi trebalo biti. Ne bi se čovjek nad tom izrekom zadržavao
niti o njoj promišljao da mnogi od onih koji su je širili nisu posrnuli na putu molitve. Nije malo onih koji su molitvu načisto napustili. Radi čega je tako?

U našem karmelskom Pravilu piše: „Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem. “
To je sabranost. Biti neprestano pozoran na Božju prisutnost. Postojati pod njegovim svjetlom.
Sluga Božji o. Gerard zbori:

„Ja  sam lipa slika, ti sjajnost, tako da mene samo vidi,
budi okvir prazan i čekaj, kada ću unići u tebe. tebe, okvir, već ne vidi. Onda želi svakom prikazati mene.
 Kada čujes hvalu, budi gluh. Kada slipi hvale okvir (tebe); jer moja je sjajnost, tako da mene samo vidi, tebe, okvir, već ne vidi. Zato koji tebe vide znak je da su slipi za duhovnu lipotu i mene ne vide. Zato, dakle, vide sebe. Ako hoćeš dakle da ne budeš slip u duši, moraš biti gluh u tilu, kada čuješ da tebe kogod hvali. Ti nemaš štogod vidit ii mislit nego mene.“

Između navedenih redaka može se iščitati da postoje i moraju postojati trenuci koji su posvećeni samo Bogu. Sve treba biti molitva, ali mora postojati vrijeme samo za Boga. Vrijeme drugovanja, kao u Edenskom vrtu, kad je Bog šetao s čovjekom za dnevnog povjetarca. Tko se bavi samo okvirom slike, sliku i ne vidi.

Da bi se ovo postiglo, potrebno je odricanje, pokora, post. Potrebno je odricati se svega što nije Bog i što od njega ne dolazi, njem u se pokoravati u svemu, tj. vršiti njegovu volju, postiti, a to znači uspostavljati vezu, odnos samo s njime.

Tko želi doživjeti doticaj Boga, treba moliti. Prvo čuvati svoj okvir sjajnim, čistim, otvorenim, kako bi Bog nesmetano, i onda kada on to želi, mogao ući i biti sjajna slika, slika koja oduševljava dušu, slika koja isijava njegovu prisutnost.

Naveo sam sredstva koja ističe sluga Božji: odricanje, pokora i post.

Ovo nabrojeno muka je za onoga koji ne zna što hoće. Koji tijekom dana tumara kojekuda. Odricanje mu je više na štetu, nego na duhovnu korist. O dricanjem se u duši stvara mjesto za Boga. Molitelj se odriče onoga što Bogu onemogućuje zauzimanje središnjeg mjesta u duši. Stoga se molitelj ne odriče samo onoga što je zlo, već i onoga što u sebi nije loše, ali zauzima prostor Bogu.

Pokorom se molitelj pokorava Bogu. S Isusom govori: „Ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42). Molitelj se u svemu pokorava Bogu. Sluša ga. Iako je to često krvoznojno teško, jer voli Boga i vjeruje mu, ne pita za cijenu.

Postom se penje do Boga. Cilj posta je uspostaviti vezu s Bogom. Vidjeti ga i čuti. Kao Isus u Četrdesetnici. Molitelj shvaća da je Riječ Božja kruh svagdašnji, da se Boga ne smije iskušavati i da se njem u jedinome treba klanjati.

Vidimo dakle da je potrebno težiti za tim da nam sve naše djelovanje i postojanje bude molitva. Sve nas to treba voditi k dnevnom povjetarcu u kojem se čuje tihi Božji glas, koji se čuje u onom , jedino i samo njem u posvećenom vremenu. Tada je okvir ispunjen slikom Božjom. Tada je molitelj radostan jer je omogućio Bogu da ga ljudi dožive. Ništa mu ne smeta što se ljudi ne dive njem u (okviru), već slici —Bogu.

Hvala Bogu koji nam je po svom sluzi Gerardu ukazao kako je značajno vazda i svagdje moliti, ali znati i zaustaviti se, biti samo s njime. Darovati m u neke dobe svoga dana i vremena, jer tada on ulazi u dušu i ispunja je svojom prisutnošću, milošću.

o. Vjenceslav Mihetec, OCD

GPS Karmel

Na putu života križ čeka nas ljut, daj Majko nam kaži ti u Nebo put“.

Došavši k sebi, osjetih u srcu poticaj, poticaj da krenem – i krenuh. Krenuh na Put.

U početku Put bijaše ravan i ugodan za put, al’ kako odmicah, tlo posta neravno i kvrgavo. I, gle u daljini ugledah rasKRIŽje. U tren oka nađoh se na samoj sredini. I kako sad odlučiti, gdje da krenem. Svijet kaže slušaj svoje srce. Slijedi svoje srce. Ali kako, kad znam da je „bezuman onaj tko se uzda u svoje srce“ (Izr 28,26). Čujem razna šaputanja, ali ona me uznemiriše svojom bukom i odlučih potražiti gospođu Tišinu, jer „tišina je plodna zemlja u koju Isus sadi dobro sjeme“. Kad pronađoh Tišinu, ona me uputi na Šutnju, jer „šutnja je Isusova škola. Ta gdje je buka, ne čuje se Njegova pouka“.

Napokon začuh riječi: „Ja sam Put.“

GPS Karmel

Inače, ako niste znali, GPS znači Gerard Pokazuje Smjer. I uistinu je tako. Isus je za sebe rekao: „Ja sam Put“. Za o.Gerarda možemo slobodno reći da je znak koji sve usmjerava na taj Put. Ali, bio je on i sam putnik na tom Putu, da da. I znao je nailaziti na rasKRIŽja i na prepreke, ali on se nikada nije zaustavljao.

Jednoga dana, našavši se na „raskrižju“, odlučio je poći u smjeru prema isusovačkoj gimnaziji. Želio je postati svećenik. Ali, nije primljen u sjemenište, jer nije imao odlične ocjene nego osrednje. Čak je morao i na popravni iz njemačkog. Našao se već kao mladić u veoma teškoj situaciji. Međutim, to ga nije pokolebalo u naumu da postane svećenik. Osjećao je u sebi tu silnu čežnju, koja ga je tjerala naprijed. I kao što voda, kada naiđe na prepreku, kruži okolo dok ne pronađe put, tako i on. Prijavio se kod karmelićana. Nije dugo čekao. Uskoro je stiglo pismo da je primljen.

o. Gerard se nikada nije uzdao u samoga sebe, nego je osluškivao Gospodina, koji mu je pokazivao smjer. Molitva je njemu bila „otvorena veza“ s Isusom, a sv. Pismo karta u koju je gledao kad bi se izgubio. Možemo mu se zato moliti u trenucima kada se nađemo na našim životnim „raskrižjima“, jer se i on često nalazio u sličnim situacijama. Isus ga je uvijek uslišavao i pratio za života na zemlji, pa kako ga neće poslušati i u Nebu, gdje se gledaju licem u lice. Oče Gerarde, moli za nas!

EVO I NEKE UPUTE O. GERARDA ZA DOBAR PUT:

1. Da biste upalili GPS pritisnite tipku MOLITVA. (”Kad Maloj Tereziji, dobra misao nije dolazila, ona je polagano Očenaš ili Zdravo Mariju izmolila, pa joj se srce upalilo i duša ojačala”)
2. Da bi vam se prikazala karta uđite u EVANĐELJE. („Slušaj, pa uživaj. Slušaj Isusa pa uživaj put nebeski koji je na svijet došao i u Nebo put pokazao.“)
3. Kartu treba stalno pratiti da se ne izgubite.
4. Dobro će biti da ne budete u buci, da možete čuti upute gdje treba skrenuti. („Ti šaplji u nevolji. Tvoje šaptanje: moje uživanje. Žao mi za sve dosadašnje uvrede, al želim sve milosti potrebne.“)
5. Ako nešto zapne slobodno kontaktirajte našu službu za korisnike. (DUHOVNIK)
6. Svako dva tjedna trebalo bi očistiti memoriju pritiskom na tipku ISPOVIJED i ne zaboravite svaki dan napuniti bateriju. (PRIČEST) („Svi imamo jednu bolest, a to je grijeh; imamo lijek, to je ispovijed.“)
7. Poštujte svoja ograničenja, smanjite brzinu gdje je to potrebno (STPLJIVOST) i naravno poštujte „znakove“ 😉
8. Garancija 77×7 godina.