Želim biti vosak

„Isuse, ja želim biti vosak, pa utisni u mene Tvoje želje; neka se one ispunjavaju nada mnom. Neka sve što se sa mnom dogodi Tvoje djelo svjedoči. Ti si jedini nebeskom Ocu ugađao, a ja ću Tebi. Molitva otpočinka sve zaustavi, ali ipak pažnju sebi ostavi, da se Tebi kao vosak preda.“

O. Gerard nam, po primjeru sv. Terezije od Isusa, daje sliku voska kada govori o molitvi smirenja ili, kako on kaže, „otpočinka“. I Terezija i Gerard gledaju Isusa, razmatraju njegov život i odnos koji ima s Ocem. Kao što je Isus došao da ispuni Očevu volju i u svemu „nebeskom Ocu ugađao“, tako i Gerard želi ugoditi Isusu, a ne sebi. Dakle, prva ključna riječ za nas je „ugoditi“ Bogu. Ta riječ nam treba biti stalno na pameti kada pristupamo Bogu u molitvi. Ja sam tu da ugodim Bogu, a ne sebi. Moja ugoda jest ugoditi Bogu. Onda više ne molim Boga da ispunja moje male želje i zahtjeve. Onda ne činim dobra djela da bih sebe opravdao ili stekao ulazak u Kraljevstvo nebesko, nego „želim biti vosak“ u koji će Bog utisnuti svoje želje.

Križ – nasljedovanje Krista

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 18-24

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«

Otac, Sin i Duh Sveti

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 16, 12-15 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

Zajedništvo s Ocem

Iz Evanđelja po Luki; Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

Iz oblaka se začu Očev glas…

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 28b-36 

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

Oduprti se đavlu

Iz Evanđelja po Luki; Lk 4, 1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

Moje srce…

Iz Evanđelja po Luki; Lk 6, 39-45

U ono vrijeme:

Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.

Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.

Živjeti pred vratima vječnosti

Iz Evanđelja po Luki; Lk 6,17.20-26

U ono vrijeme:

Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Biti Blagovjesnik

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 1-4; 4, 14-21

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

Smisao unutar besmisla

Početak svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 1-5.9-14)

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.