Monthly Archives: Srpanj 2014

Očenaš sa sv.Terezijom Avilskom: Koji jesi na nebesima

Već ovdje dobro bi došla savršena kontemplacija u kojoj bi nam Isus razjasnio što je to mjesto i kakvo je to mjesto gdje je njegov Otac. Velika je ova milost i nije dobro da se do takve milosti tako malo drži kao što to mi držimo izgovarajući te riječi bez razmišljanja.

Jako je važno znati što je to nebo i gdje treba tražiti našeg Presvetog Oca. Bog je posvuda, a jasno je, da tamo gdje je kralj da je i njegova pratnja. Nebo je tamo gdje je Bog; slava je tamo gdje je Njegovo Veličanstvo.

heaven_by_jazzy-e1379898713170

MOLITVA SABRANOSTI

Sv. Augustin kaže da je Boga tražio na mnogim mjestima, a našao ga je u sebi samome.

Mislite li da je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa svojim Vječnim Ocem niti je potrebno govoriti glasno. Koliko god tiho govorili, tako je blizu da će nas čuti. Duši ni krila nisu potrebna zato da ga ide tražiti, već se samo treba povući u samoću i gledati ga u sebi i ne iznenaditi se tako dobrom gostu, nego s velikom poniznošću razgovarati s njime, moliti ga kao oca, iznositi mu svoje nevolje, tražiti od njega pomoć, shvaćajući da nije dostojna biti njegova kći.

Ovakav način moljenja mnogo brže sabire misao, to je molitva koja donosi sa sobom mnoštvo dobara. Zove se sabranost, jer duša skuplja sve svoje snage i uvlači se u sebe sa svojim Bogom, pa je brže poduči njezin božanski Učitelj i da joj prije molitvu smirenosti, nego na bilo koji drugi način.

Oni koji se na ovaj način mogu zatvoriti u ovo malo nebo svoje duše, gdje je onaj koji je stvorio i nas i zemlju prevaljuju mnogo za malo vremena. Tko nije tamo gdje bi se zabavljala vanjska čula, poput onoga je koji putuje nekom lađom pa s malo dobrog vjetra stigne na cilj za malo dana više.

Candle in hand

Ako je sabranost istinska, ima stanovito djelovanje. Povlače se osjetila od izvanjskih stvari i nesvjesno se zatvaraju oči da se potakne vid očiju duše. U početku je teško i potrebno nam je puno truda, ali ako to provodimo nekoliko dana i uložimo napor, jasno će se vidjeti dobit. Gospodin hoće da u naknadu za vrijeme koje mu je dano, duša i volja imaju tu vlast, te da je samo time što duša dade znak da se hoće sabrati, poslušaju je osjećaji i povuku se u nju.

Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva; cijela građevina od dragog kamenja, onakva kakva dolikuje takvom Gospodinu i da mi pridonosimo tome da bude takva, jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša puna kreposti. Kada bismo bili svjesni toga da je u našoj duši tako veliki Kralj ne bi ga toliko puta ostavljali samoga, češće bi bili s njim i više bi se trudili da ne budemo tako prljavi.

Gospodin donosi sa sobom slobodu i ima moć učiniti našu malu dušu velikom palačom. Sve se sastoji u tome da mu se predamo sa svom odlučnošću. Budući da on neće prisiljavati našu volju, uzima ono što mu dajemo, ali ne daje Sebe u potpunosti, dok mu mi sebe ne damo u potpunosti.

Ako palaču ispunimo svjetinom i tričarijama ovoga svijeta kako će u nju stati Gospodin sa svojom pratnjom?

Two%20Hands%20holding%20Globe

Upozorenje

Okanimo se bojažljivosti, koje imaju neke osobe pa zato misle da su ponizne. Nije poniznost u tome da ne primamo milosti od Boga, već u tome da je primamo i shvatimo u kakvom nam preobilju dolazi, da se tome radujemo i budemo zahvalni.

Zgodne li poniznosti da ja imam Vladara neba i zemlje u svojoj kući, koji dolazi u nju da mi ukaže milost i da se raduje sa mnom, a da mu ja iz poniznosti ne htjednem ni odgovarati, niti biti s njime, ni uzeti ono što mi daje, već ga ostavljam samoga, te da mi još govori i moli me da ga prosim, a ja da iz poniznosti ostanem siromašna i čak da ga pustim da otiđe.

Ophodimo se s njime kao s ocem i kao s bratom, kao s gospodarom i kao sa zaručnikom; jedanput na ovaj, drugi put na onaj način, on će nam pokazati što trebamo činiti da mu ugodimo.

Uprimo oči u sebe i pogledajmo se iznutra i naći ćemo našeg Učitelja, koji nas neće iznevjeriti; dapače, što je manje izvanjske utjehe, veću će nam radost pružiti. Jako je milostiv pa one koji su ožalošćeni i zapostavljeni, nikada ne iznevjeruje, ako se uzdaju u njega. ( Ps 90,15 i 33,19; David 36,25 i 34,19)

Kad duša hoće unići u ovaj raj sa svojim Bogom, zatvara za sobom vrata cijelom svijetu. Moramo se osloboditi svega, zato da u nutrini stignemo do Boga čak i prilikom obavljanja raznih poslova.

Makar trajala samo trenutak ta pomisao da imamo u sebi društvo od velike je koristi, a Bog će dati osjetiti kad je tu. Na taj ćemo način vrlo smireno moliti usmeno, a to znači osloboditi se napora, jer nakon što ćemo se malo prisiljavati da budemo blizu Gospodinu, razumjet će nas i po znakovima. Vrlo je sklon oslobađati nas napora i nije prijatelj toga da sebi razbijamo glavu govoreći mu mnogo.

Gospodin će poučiti one koji to ne znaju, jer ne znamo što znači moliti sa zadovoljstvom dok nam to Gospodin ne pokaže i ne znamo kolika je korist od tog običaja povlačenja u sebe. Možemo, ako hoćemo, nikada se ne odvajati od tako dobrog društva.

Ništa se ne nauči bez barem malo truda.

s. Teodora Živković, OCDS

Pustite nek oboje rastu do žetve.

Mt 13, 24-43

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću.

Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

cizaña-y-trigo-fano-color

Mali Isus

”Isus je mogao doći, kao zreo čovjek i tako otpočeti spasenje. Došao je ipak kao Dijete kako bismo poželjeli najprije biti kao djeca u pogledu duhovnog života te zatim sve više i više rasti”

11543587564_9539f4570e_z

 

Svetkovina Blažene Djevice Marije od gore Karmel (16. srpnja)

Crivasmural

U jedanaestim stoljeću grupa pustinjaka latinskog obreda počela je živjeti na brdu Karmel u Palestini, sljedeći primjer proroka Ilije koga je tamo živio prije mnogo stoljeća. S vremenom su ovi ljudi od molitve postali poznati kao pustinjaci Svete Marije od Brda Karmel. Njihov život je bio označen siromaštvom, ručnim radom, šutnjom, jednostavnom liturgijskom molitvom i samoćom. Zbog pobjeda muslimana u Svetoj Zemlji, pustinjaci su se s vremenom preselili Englesku i druge europske zemlje, gdje su postali red katoličke Crkve – Karmelićani.. Djevica Marija je bila kontemplativan osoba. Možda je ovo razlog zašto su se prvi pustinjaci s gore. Karmel smjestili pod njezino pokroviteljstvo. Ikona Gospe od Gore Karmel kombinira bizantinske i latinske elemente, kao i rana povijest Karmelićana.

Slavljenje ove svetkovine su uveli karmelićani između 1376. i 1386. da time slave pobjedu svoga reda pred neprijateljima zato što su dobili dozvolu za svoje ime i potvrdu pravila 30. siječnja 1226. godine. Svetkovina se slavi 16. srpnja, zato što je tada, po predaji, sveti Šimun Stock dobio škapular od Blažene djevice Marije. Prvo službeno odobrenje slavljenja ove svetkovine stiglo je od pape Siksta V. 1587. godine. Nakon što je kardinal Bellarmine pruočio karmelsku tradiciju 1609., ova je svetkovina proglašena zaštitničkom za Red te se od tada slavi kao glavna u Redu i to pod nazivom “Commemoratio solemnis B. V. M. de Monte Carmelo”. U skladu s povlasticom danom od pape Klementa X. 1672., pojedini karmelski samostani slave ovu svetkovinu na prvu nedjelju nakon 16. srpnja ili na neku drugu nedjelju u srpnju. Tijekom 17. stoljeća svetkovina je prihvaćena od nekoliko biskupija u južnoj Italiji, iako je njezino slavljenje izvan karmelskih crkava 1628. bilo zabranjeno. No kasnije se slavljenje ove svetkovine odobravalo posebno za pojedinu zemlju da bi se proširilo kasnije na cijelu Crkvu. Tako je 21. studenoga 1674. Klement X. to odobrio Španjolskoj i njezinim kolonijama. 1675. je odobreno Australiji, 1679. Portugalu i njegovim kolonijama, 1725. Papinskoj državi, te konačno 24. rujna 1726. cijeloj zapadnoj Crkvi po Benidiktu XIII. Grci u južnoj Italiji i katolički Kaldejci su prihvatili ovu svetkovinu po nazivom “Ruho Blažene Djevice Marije”. Cilj je ovoga slavlja naglasiti posebnu naklonost Marije onima koji se priznaju njezinim slugama noseći njezin škapular.

Terezijini vapaji Bogu

http://www.heiligen-3s.nl/heiligen/10/15/10-15-1582-Teresa-Avila.php

1.    „Razmatrala sam slavu, Bože moj, što si je pripravio onima, koji ustrajno izvršuju tvoju volju. Razmatrala sam, s kolikim ju je trudovima i bolima zadobio tvoj Sin, a kako smo je slabo mi zaslužili, koliko li ova golema ljubav, koja nas je tako skupo naučila ljubiti, zavređuje, da ne budemo nezahvalni. I moja se duša silno rastužila. Kako je moguće, Gospodine, sve to zaboraviti, kako li Tebe zaboravljaju smrtnici, kada te vrijeđaju? O Otkupitelju moj, kako su zaboravni te zaboravljaju i sebe! A kako je golema tvoja dobrota, jer se onda Ti sjećaš nas, pa i onda kad padnemo, želeći Tebi zadati smrtni udarac. Ti zaboravljaš za to, pružaš nam opet ruku i budiš nas od te neizlječive mahnitosti, eda uznastojimo i zamolimo te za zdravlje! Neka se blagosiva takav Gospodin, neka se blagosiva toliko milosrđe i neka se vjekomice hvali radi tako blagoga milosrđa!

2.    O dušo moja, blagosivaj vjekomice tako velikoga Boga! Kako se mogu dići protiv Njega? Oj, tim nezahvalnicima jamačno škodi prevelika milost! Izliječi ih Ti, moj Bože. Oj djeco ljudska, dokle ćete biti tvrda srca (Ps. 5, 3.) i dokle ćete biti protiv ovoga preblagog Isusa? Što je to? Što je to? Hoće li možda naša zloća odoljeti Njemu? Neće, jer se život čovječji svršuje poput poljskog cvijeta, a Sin će Djevičin doći, da izrekne onu strašnu osudu. O svemoćni Bože moj! Htjeli mi ili ne htjeli, Ti ćeš nam suditi. Pa zašto ne pregnemo, kao što treba, da ti omilimo u ovaj čas? Nego ko, ko ne bi htio tako pravednoga Suca? Blago onima, koji se u onaj grozni tren budu radovali s Tobom, o Bože i Gospodine moj! Ti, Dobro moje duše, ne napuštaš onih, koji te ištu, i ne oglušuješ se onima, koji te zovu. Kad Ti koga podigneš i on upozna, kako je jadno bio propao tragajući za prekratkotrajnim radostima, te odluči, da će ti s tvojom pomoću uvijek ugađati, čega da se lati, Gospodine, eda uzmogne poslije živjeti, nego da umre sjećajući se, e je izgubio toliko dobro, nevinost, što mu je ostala od krsta? Najbolji je život, što ga može provoditi, umire li osjećajući tako. No kako može to podnijeti duša, koja te nježno ljubi?

3.    Ali kako te ludo pitam, Gospodine moj! Čini se, da sam zaboravila tvoje krasote i milosrđe i kako si došao na svijet radi grešnika, kupio nas za tako veliku cijenu i naše lažne radosti platio pretrpjevši tako okrutne muke i bičeve. Izliječio si moju sljepoću, kadno su pokrivali Tvoje božanske oči, a moju taštinu okrutnim trnovim vijencem. O Gospodine, Gospodine! Sve to više žalosti onoga, ko te ljubi. Tješi me samo, da će se vjekomice hvaliti tvoje milosrđe, kad se upozna moja zloća. A ipak ne znam, hoće li prestati ova muka, sve dok ne ugledam Tebe, a s tim odbacim sve bijede ovoga smrtnog života.
*******
1122_207067449448711_1067053425_n1.    O naslado moja, Gospodine svega stvorenja i Bože moj! Dokle ću čekati, da Tebe ugledam? Kakvu pomoć daješ onoj, koja tako malo ima na zemlji, da se malko odmori izvan Tebe? O dugi živote, o živote mučni, o živote bez života, o kako si puka samoća, kako si bez pomoći! Pa kada, Gospodine, kada? Dokada? Što da učinim, Dobro moje, što da učinim? Da zaželim možda, te ne čeznem za Tobom? O moj Bože i moj Stvoritelju, koji ranjavaš, a ne privijaš lijeka, zadaješ ranu, a rana se ne vidi; ubijaš, a daješ više života; napokon, Gospodine moj, radiš što hoćeš, jer si svemoćan. Hoćeš li dakle, moj Bože, da ovaj prezreni crvić podnosi ove nevolje? Neka tako bude, moj Bože, jer Ti hoćeš, da ja ne želim drugo, nego što Ti želiš.

2.    Ali jao, jao, Stvoritelju moj, veliki me bol nagoni, da se potužim i reknem, da mi nema pomoći, dok Ti hoćeš! A duša mi čami u tamnici i čezne za svojom slobodom, no ne bi se rado ni za dlaku udaljiti od onoga, što Ti hoćeš. Daj, slavo moja, da poraste njezina muka, ili je posve oduzmi. O smrti, smrti! Ne znam, ko bi te se bojao, kad je u tebi život! Ali ko je se ne bi bojao, kad je potrošio dio života ne ljubeći svoga Boga? A eto ja sam takva, pa što da ištem, što li da želim? Možda i te kako zaslužujem kaznu za svoje grijehe? Ne daj toga Ti, Dobro moje, jer te je skupo stajao moj otkup.

3.    O dušo moja, pusti, neka se vrši volja tvoga Boga. To je dobro za te. Služi mu i ufaj se u njegovo milosrđe, da će ukloniti tvoju muku, kad pokora za tvoje grijehe zadobije, da ti se kakogod oproste. Ne želi užitka bez stradanja. O pravi Gospodine i Kralju moj, nisam ni za to sposobna, ne pomogne li mi tvoja Svevišnja ruka i veličanstvo. A tako ću moći sve.

Iziđe sijač sijati.

Jer želim šutiti, moram uzrujanost obilaziti. Tišina je plodna zemlja u koju Isus sadi dobrog sjemena.

o.Gerard

Mt 13, 1-23

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

»Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!«

I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču.

Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

articulos-224547

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni…

Svetac biti – znači ispuniti jedinu potrebnu želju za koju smo stvoreni, tj. na zemlji i u nebu vazda blaženi biti. Tko ovo ne vjeruje neka pokuša…

…današnje Evanđelje duši uživanje, zemaljski raj i sredstvo svetosti…

Samo nebeska radost može zadovoljiti čovječji razum i volju.

Mt 11, 25-30

Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.

Splatter