Category Archives: Vjera

Biti vjeran

Cvjetnica – Nedjelja muke Gospodnje

Danas se spominjemo Gospodinovog ulaska u Jeruzalem te muke koje je podnio za nas. Ove godine nalazimo se u liturgijskoj godini A,  koja nam donosi odlomak muke prema evanđelistu Mateju (Mt 26,14 – 27, 66). Ovdje neću donositi cijelu muku, već ću podijeliti s vama svoje promišljanje uz ovu nedjelju.

Događaj koji slušamo ovu nedjelju uvodi nas u Veliki tjedan – bližu pripravu za slavlje Uskrsa. Središnja istina naše vjere jest da je Isus Sin Božji koji je za nas postao čovjekom, živio, umro i uskrsnuo te uzašao na nebo s desna Ocu. To je ostvareno preko drva križa. Bez križa spasenja nema. To je ono što nam poručuje Sveto Pismo. Ne možemo očekivati da će naši životi proći različito od onoga koji nas je otkupio. A on je bio i jest pravi Bog i pravi čovjek. Read the rest of this entry

Poziv nam je upućen

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 3, 13 – 17

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. Read the rest of this entry

Biti sin i kćer uskrsnuća

Iz Evanđelja po Luki; Lk 20, 27-38 

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Read the rest of this entry

Kada ostanemo bez ljubavi, što postanemo?

Iz Evanđelja po Luki; Lk 19, 1-10

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Read the rest of this entry

Ta tko ti garantira da si ti dobar

Iz svetog Evanđelja po Luki; Lk 18, 9-14

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Read the rest of this entry

Ljubav koju imaš u srcu – umnoži

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 21, 1-19

U ono vrijeme:

Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.  Read the rest of this entry

Mi smo sami sebi najveći križ

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 1-4; 4, 14-21

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

RGMONBKL1A

Promišljanje

Koliko je uistinu potrebno vjere da bismo ove riječi mogli uzeti kao one koje određuju našu svakodnevicu. Da je Isus onaj koji je pun Duha Gospodnjeg, koji je poslan biti blagovjesnikom, proglasiti oslobođenje, ozdravljati bolesne, osloboditi potlačene te konačno proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Upravo se o tome radi, da je vrijeme proglašenja godine milosti Gospodnje. Kakva je to milost? To je dar života, postojanja, egzistencije shvaćen u povezanosti s svom stvarnošću. Svime što nas okružuje. Godina označuje vrijeme, vrijeme rađanja, življenja i umiranja. To je naše vrijeme, to je ono što nam je povjereno. A milost Gospodnja jest ljubav koju nam je dana u Sinu. Gdje se očituje ta milost?

Vidiš i sam gdje se milost vidi u Isusovom životu. Kako on pristupa siromasima, hrani ih, ozdravlja, vraća ih s rubnih granica društva natrag u život zajednice. A najviše od svega on pušta na slobodu utamničene, a to smo svi mi. Zarobio nas i đavao i svijet i tijelo.

Đavao kao knez ovoga svijeta, želi sve privući sebi, ali ne pod okriljem dobra, da se razviješ i da se ostvariš već da postaneš njegov rob. To se vidi lijepo na primjeru apostola Jude, koji je, kada je u njega ušao duh Sotonin, učinio što je učinio – izdao je onoga koji ga je ljubio. I potom se objesio. Vidiš što đavao čini – uzima ono što imaš, laže ti da može učiniti nešto bolje i savršenije ako mu predaš vlastit život, a na kraju sve to vodi u smrt. I tako duša prelazi k njemu. Njemu je cilj opsjena i propast čovjeka.

Svijet pak ide svojim smjerom. On ne mari za čovjeka, želi samo da čovjek postane sredstvo za postizanje određenih ciljeva, ma kakvi oni bili. Vidimo koliko ljudi je bez posla, koliki ne dobivaju plaću, koliki ne žele uopće pričati s svojim bližnjima, ljudi se sve manje smješe a zabrinuto razmišljaju o stvarima koje ne mogu promjeniti. To su sve posljedice djelovanja svijeta.

Konačno, tu je tijelo. Mi smo sami sebi najveći križ. Kad ne želimo postati bolji, kada odbijamo napredak, kada odbijamo prihvatiti muku. A muka i poteškoće su sastavni dio naših života. Bez njih ne bi bilo napretka. Da bi biljka rasla, potrebno joj je sunce ali i kiša. Ako je previše sunca posušit će se, ako je previše vode istrunut će. Ne može biti samo jedno ili drugo. Za uspjeh je nužna kombinacija i umijeće balansiranja.

Upravo tome nas Isus uči. On je pun Duha Gospodnjeg i to je njegovo polazište. Vršenje volje Očeve. Nalazimo se na početku njegova djelovanja. Ovo je početak Evanđelja po Luki. Vidiš što Isus radi. Pred nas stavlja program svog djelovanja, i samim time preporuča nam da i mi to činimo. Ta to i jest kršćanstvo.

Kršćanstvo jest svaki dan truditi se biti što sličniji Kristu. Na to smo pozvani, za to smo stvoreni. Zato nam je povjeren dar života. Promisli koliko ti nosiš radosti siromasima, dali ozdravljaš svojim djelima ljude koje susrećeš te koliko oslobađaš druge od tame očaja i tjeskoba koje ih okružuju?

Upri pogled u Isusa i sjeti se da nisi sam u svemu tome! Ta on je to već prošao za tebe. Neka ti Blažena Djevica Marija bude uzor u savršenom nasljedovanju Krista!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Presveti Oltarski Sakramenat

Vjera nas uči, da je Isus pravi Bog postao čovjekom, za našu hranu nam ostavio Oltarski sakrament. Isus je istinito i bitno prisutan u Oltarskom Sakramentu. Isus, izvor života je među nama. Isus, koji govori da tko njegovo tijelo blaguje imat će život vječni… (Tvrdo vjerujmo) da je Isus zaista pravi Bog, svemogući Bog i kao takav Bog je prisutan u Oltarskom sakramentu.

Pohodite Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On će vas utješiti, on će vam dati sve što vam je potrebno za sada i na sve vijeke!

Vjera bez djela je mrtva

tanzanija2010_13

”Živa vjera nema mira dok svoju dušu ne odijeva: dok ne čini dobra djela! Osobito se pripravlja za posljednji sud da može kazati da je golog Isusa zaodjela, gladnog nahranila, bolesnog pohodila! To su znaci da smo u dobrom (putu). Ako nisu važne stvari, govor i pitanje koje od nas bližnji želi, važno je da s njim imamo strpljenje”.

Zapitajmo se kakva je naša vjera? o.Gerard ovdje kaže da živa vjera NEMA MIRA. Znači ako imamo živu vjeru, mi nećemo moći mirno prolaziti pokraj bližnjega koji je potreban naše pomoći. Dobra djela su plodovi koji pokazuju da imamo živu vjeru, sve drugo je lažno.

Kršćanin ne može mirno stajati dok njegov brat propada. Gospodin će nas upravo to pitati na posljednjem sudu. Da li smo pomagali bližnjemu ili smo se zatvorili u svoj svijet sebičnosti i hladno prolazili pokraj drugog. o.Gerard kaže da je važno da imamo strpeljnja prema bližnjemu – i ako nam je ponekad dosadan i govori nam nešto što nas ne zanima. Pomislimo tada na Isusa koji je nas toliko puta strpljivo slušao i podnosio naše grijehe. On nam kaže da ljubimo jedni druge kao što On nas ljubi.

“Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti” (1 Iv 4,20).