Monthly Archives: Siječanj 2014

“Dobro činimo,

kad čitamo,

još bolje kad se o tom razmatramo,

još bolje kad se tako vladamo.”

Borba je kršćaninov život na zemlji

Riddarrustning_646

U kontekstu dvaju svjetskih ratova Gerard piše: “Iskusili smo na vlastitoj koži da je rat strahovito zlo. Rat bi bio još strašniji kad bi neprestano trajao.” Iz činjeničnog tijeka rata koji razara, ruši i ubija, SB nastavlja govoriti o ratu u njegovom duhovnom značenju i ističe da duhovni rat treba neprestano trajati. Za razliku od rata u kojem se ubijaju ljudi  i kuće pale, duhovni rat je strahovit samo za slabe duše a plodan za jake duše. “Slab je velikan oholosti a slab je malen po poniznosti. Velikan oholosti želi biti sve veći i veći a to mu je na propast. Velikan oholosti je kao zmaj koji sam sebe grize, ždere i proždire. Ponizan velikan je kao jedna mala voćka koja neprestano raste i po svemu svijetu širi svoje grane, tako da svaki uživa tko je gleda.”

Kao dokaz istinitosti svog razmišljanja SB nalazi u  Isusovu Križu i njegovom kršćanskom značenju. “Križ na kojem je Isus visio i nas otkupio je voćka puna svake dobrote. Kako bismo uživali plodove te voćke, što je križ, dovoljno je ruku ispružiti, križ dohvatiti i njegove plodove uživati”. Potvrđuje svoje mišljenje navodom iz Božje riječi: “Bog se oholima protivi a poniznima daje milost(Jak.4,6). “Sotona je htio biti Bogu ravan, pa je zbog oholosti pao u pakao. Adam i Eva su zbog oholosti sebe i sve ljude nesretnima učinili.”

Kako bi duhovni rat u nama ,između oholosti i poniznosti, poniznost pobijedila važno je s oholima razborito općiti da ne bi po općenju s oholima oholi postali. Kao potvrdu navodi riječi iz knjige Sirahove: “Tko smolu dira ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on”.

Dijete je simbol poniznosti kada je pobijeđena oholost.: “Malo dijete naime se zna slatko smijati…jer nema gorke prošlosti. Ništa ga ne muči”. Iz ove slike o djetetu lako je razabrati da je poniznost isto što i unutarnja sloboda a oholost pak duša opterećena svojim strastima i navezanostima.

Gerard na koncu daje vrlo važnu uputu kako  razlikovati ljudsku slabost i kako se ponašati kada padamo u “nesavršenosti”,prema onome što piše u Božjoj riječi: “Sedam puta pada pravednik.” Sluga Božji odgovara na to pitanje jednom konkretnom usporedbom: “Kao što se hromoga  ne smije osuditi zbog njegove hromosti tako se ne smije osuditi one koji pogriješe iz slabosti, jer su obojica u takvom stanju rođeni. Kao što hromoga ne treba uznemirivati hromost tako neka se kršćanin ne žalosti zbog nehotičnog padanja”. Nehotične nesavršenosti se liječe poniznošću. Kroz ovu sliku dolazi do izražaja “Mali put”,”Put duhovnog djetinjstva” Male Terezije, kojim i Gerard hoda, što ohrabruje svakoga kršćanina kako bi uvidio da “duhovni rat”, o kojem govori Gerard, da poniznost, nisu ponižavanje čovjeka nego put u slobodu duha, put hodanja u istini, koja po Isusovom učenju, “oslobađa”.

o.Ante Stantić,OCD

Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Iv 1, 29-34

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

U naručju Oca, Jaganjac koji oduzima mrlje, grijeh, ružnoću svijeta. Slatki i nevini, Jaganjac, koji je posvetio svoj ​​život za čovječanstvo.Čovječanstvo koje je slomljeno, iznutra i izvana. Čovječanstvo koje treba “spužvu čistog srca” da bi opralo svu svoju bol i prljaštinu.
Jaganjac je Sin, koji je ruka u vašim rukama, koji živi među nama, da nas obasja svjetlom i bjelinom Božje ljubavi koja nam se neprestano daje i uvijek nas iznova iznenađuje.

Ljubav

”Ljubav otvara sve tamnice, zemaljskim rajem čini sve bolnice”

U odnosu na bogoslovnu krepost ljubavi o.Gerard želi ”biti zarobljenik ljubavi i u moru ljubavi se utopiti… Utapljanje u moru ljubavi se ostvaruje kada trnje strasti i navezanosti za zemaljsko iz duše vadimo… (Što ima za učinak) osposobljavanje duše kako bi se Božjoj želji i Božjoj volji predala.” U konkretnom životu ljubav je kao ”nadmetanje ili u sebičnosti ili u življenju u Božjoj milosti”. Bogoslovna ljubav: ”sve pokreće, svakoga vuče k Bogu”. Po ljubavi se doživljava kako je svaki trenutak izgubljen kad na ljubav prema Bogu ne misli; a ako posjeduje ljubav prema Bogu, onda ”kiti svijeta bašću”.

Isusovo krštenje Mt 3, 13-17

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Svi pralikovi Staroga saveza nalaze ispunjenje u Isusu Kristu. On je javno djelovanje započeo pošto ga je u Jordanu sveti Ivan Krstitelj krstio. A poslije uskrsnuća učenicima je povjerio poslanje: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28,19-20).

Gospodin se dragovoljno podvrgao Ivanovu krštenju određenom za grešnike, “da ispuni svu pravednost”.  Taj Isusov čin očituje njegovo “poniženje”. Duh koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista, nagovješćujući novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga “ljubljenog Sina”.

Svojim Vazmom Krist je svim ljudima otvorio izvore krštenja. On je o svojoj muci što će je podnijeti u Jeruzalemu govorio kao o “krštenju” kojim se sam treba krstiti. Krv i voda koji su provrli iz otvorenog boka raspetog Isusa praslika su krštenja i euharistije, sakramenata novog života. Otad je moguće “roditi se iz vode i Duha” i tako ući u Kraljevstvo Božje.

Promotri gdje si kršten, odakle dolazi krštenje: zar ne iz Kristova križa, iz Kristove smrti? U tome je svekoliko otajstvo: On je trpio za tebe. U Njemu si otkupljen, u Njemu si spašen.

20090111