Monthly Archives: Ožujak 2014

Ode, umije se pa se vrati gledajući.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.

Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.«

Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.

Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«

Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost.

Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova.

Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?«

Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga.

Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Sveta Majka Crkva ostavila nam je u svetom korizmenom vremenu lijepu pobožnost, pobožnost križnog puta. Križni put je put našeg najboljeg Prijatelja, put našeg spasenja i blaženstva.

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ.

Šimun Cirenac prisiljen prihvati Isusov križ.  Težak je da ga jedva nosi. Pogleda na Isusa i teret mu se pričini lakšim. Dobio je snagu i hrabrost ponijeti križ. Kršćanska dušo, kada budeš u nevolji i grijehu, pogledaj tvog dobrog Prijatelja Isusa, pođi na sv. ispovijed, pa će ti Isus teret olakšati. Bit ćeš radostan što možeš svoj križ nositi, nepravdu i progonstvo podnijeti. Tako ćeš postići blaženstvo već na ovom i na drugom svijetu.

Krenimo i mi s Isusom iz Jeruzalema i putujmo do Kalvarije. Njegov preteški križ naš je najbolji alat da sve poslove i tuge dovršimo. I nama će više puta ni krivima ni dužnima ili Bog ili nevaljali ljudi teški križ natovariti. Al isusov križ će nas ojačati, i naša će se narav suprotstaviti križu kao Šimunova, al Isus će nam osladiti gorčinu teškoća. Otarimo suze blažene Djevice Marije po pokori, pa se više neće naša duša dijeliti od Isusa i njegove Majke. Podnosimo s Isusom, s Majkom da se poslije smrti s Isusom radujemo.

 

Slušajte ga. Mt 17, 1-9

”Ti si Bog, a o Božjoj neizmjernosti ne znam misliti, ali o Tebi kao čovjeku mogu saznati da si najmogućniji i najbolji kralj. U Tvom kraljevstvu nema nevolje, nema nesreće. Ako ima nevolje to je samo za tijelo, a za dušu to je slava i početak nebeske slasti. Pokaži mi u svakom teretu Tvoje čovječje junaštvo, kako bih shvatio da bez Tebe ništa ne mogu. Da u svemu ljubim Tvoju ruku… Tvoja je ruka svemoguća jer je Božja”

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova,

te ih povede na goru visoku,

u osamu,

i preobrazi se pred njima.

I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni!

U njemu mi sva milina!

Slušajte ga!«

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!«

Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

O moj mili! Ti nemoj mučiti Isusa, već kao Isus zagrli svoj križ i poljubi ga. Tvoj križ usadi u Srce Isusovo pa će ga Isus zaliti svojom krvlju pa donijeti plod strpljivosti, a strpljivost uskrsnuće i vjekovječnu slavu. Nemoj samo uzeti križ, nego i nosi svoj križ doklegod si živ.

Isus je po Božjoj volji, teškoće svega svijeta na sebe uzeo, uzmi i ti barem svoj križ, svoj svakidašnji posao, pa kada padneš, možeš s Isusom reći: Bože, uzmi ovaj kalež, ovu poteškoću, ali neka bude ne moja volja nego Tvoja.

Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.

Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.«

A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’«

Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«

Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. Mt 4, 1-11

”Svaka grančica na stablu voljela bi živjeti. Ali kako bi voćka mogla imati lijepi oblik sjeku se na njoj grančice kako bi zadobila lijepi izgled. Sijeci i ništi na meni Isuse sve što Tebi nije milo. Ako bi se radi te sječe micala cijela voćka moga života, zbog vjetra, zbog kušnji tijela i duše, nije važno; važno je samo da otpadne s mene sve što je crvljivo, a ono što je dobro neka raste i sazrijeva. Ne želim biti nakazom zbog svojih nedostataka, nego zdrav i čitav u duhovnom životu i duhovnom ponašanju.”

tentaciones-2014

Svetootajstvo

“Samo Boga za Boga želit`… Gledaj u moje oči u kojima sja moja Božanstvena ljepota. Gledaj u moje oči u kojima vidiš savršenu ljepotu svakog stvorenja neba i zemlje. Gledaj moje uši koje su skupile sve lijepe pjesme koje su ikada ispisane, poje se i pjevaju.

Ja sad ove izdajem da tebe razveselim. Slušaj moj govor koji je ljepši i ugodniji od ovih sviju pjesama. A moje cijelo je lice tako sjajno da se u njemu ukaziva svaki čas novih i novih sto sjajnih sunaca. Gledaj kako se čiste u mom srcu srcā. Gledaj kako svako prljavo srce, kad ga izvadim iz mog srca, postaje sjajno sunce.”

Ne budite zabrinuti za sutra!

“Kakva slast!, Mene Najljepši voli… Isuse moje blago, ja ću na Tebe misliti. Najbolji mene voli i za mene brigu vodi!”

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

lirios-y-pajaros-del-campo-