Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem

428192

Stara je izreka: „Sve je molitva!” Tako bi trebalo biti. Ne bi se čovjek nad tom izrekom zadržavao
niti o njoj promišljao da mnogi od onih koji su je širili nisu posrnuli na putu molitve. Nije malo onih koji su molitvu načisto napustili. Radi čega je tako?

U našem karmelskom Pravilu piše: „Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem. “
To je sabranost. Biti neprestano pozoran na Božju prisutnost. Postojati pod njegovim svjetlom.
Sluga Božji o. Gerard zbori:

„Ja  sam lipa slika, ti sjajnost, tako da mene samo vidi,
budi okvir prazan i čekaj, kada ću unići u tebe. tebe, okvir, već ne vidi. Onda želi svakom prikazati mene.
 Kada čujes hvalu, budi gluh. Kada slipi hvale okvir (tebe); jer moja je sjajnost, tako da mene samo vidi, tebe, okvir, već ne vidi. Zato koji tebe vide znak je da su slipi za duhovnu lipotu i mene ne vide. Zato, dakle, vide sebe. Ako hoćeš dakle da ne budeš slip u duši, moraš biti gluh u tilu, kada čuješ da tebe kogod hvali. Ti nemaš štogod vidit ii mislit nego mene.“

Između navedenih redaka može se iščitati da postoje i moraju postojati trenuci koji su posvećeni samo Bogu. Sve treba biti molitva, ali mora postojati vrijeme samo za Boga. Vrijeme drugovanja, kao u Edenskom vrtu, kad je Bog šetao s čovjekom za dnevnog povjetarca. Tko se bavi samo okvirom slike, sliku i ne vidi.

Da bi se ovo postiglo, potrebno je odricanje, pokora, post. Potrebno je odricati se svega što nije Bog i što od njega ne dolazi, njem u se pokoravati u svemu, tj. vršiti njegovu volju, postiti, a to znači uspostavljati vezu, odnos samo s njime.

Tko želi doživjeti doticaj Boga, treba moliti. Prvo čuvati svoj okvir sjajnim, čistim, otvorenim, kako bi Bog nesmetano, i onda kada on to želi, mogao ući i biti sjajna slika, slika koja oduševljava dušu, slika koja isijava njegovu prisutnost.

Naveo sam sredstva koja ističe sluga Božji: odricanje, pokora i post.

Ovo nabrojeno muka je za onoga koji ne zna što hoće. Koji tijekom dana tumara kojekuda. Odricanje mu je više na štetu, nego na duhovnu korist. O dricanjem se u duši stvara mjesto za Boga. Molitelj se odriče onoga što Bogu onemogućuje zauzimanje središnjeg mjesta u duši. Stoga se molitelj ne odriče samo onoga što je zlo, već i onoga što u sebi nije loše, ali zauzima prostor Bogu.

Pokorom se molitelj pokorava Bogu. S Isusom govori: „Ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42). Molitelj se u svemu pokorava Bogu. Sluša ga. Iako je to često krvoznojno teško, jer voli Boga i vjeruje mu, ne pita za cijenu.

Postom se penje do Boga. Cilj posta je uspostaviti vezu s Bogom. Vidjeti ga i čuti. Kao Isus u Četrdesetnici. Molitelj shvaća da je Riječ Božja kruh svagdašnji, da se Boga ne smije iskušavati i da se njem u jedinome treba klanjati.

Vidimo dakle da je potrebno težiti za tim da nam sve naše djelovanje i postojanje bude molitva. Sve nas to treba voditi k dnevnom povjetarcu u kojem se čuje tihi Božji glas, koji se čuje u onom , jedino i samo njem u posvećenom vremenu. Tada je okvir ispunjen slikom Božjom. Tada je molitelj radostan jer je omogućio Bogu da ga ljudi dožive. Ništa mu ne smeta što se ljudi ne dive njem u (okviru), već slici —Bogu.

Hvala Bogu koji nam je po svom sluzi Gerardu ukazao kako je značajno vazda i svagdje moliti, ali znati i zaustaviti se, biti samo s njime. Darovati m u neke dobe svoga dana i vremena, jer tada on ulazi u dušu i ispunja je svojom prisutnošću, milošću.

o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Oglasi

Posted on 24. siječnja 2015., in Molitva. Bookmark the permalink. Napišite komentar.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: