Monthly Archives: Ožujak 2015

Veronika pruža Isusu rubac.

Isus je sav izranjen i krvav i nosi teški križ. Jedna pobožna žena mu se sažali te mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. Isus dragovoljno pristane na taj čin sažaljenja, obriše svoje lice i ostavi svoju sliku na rupcu. Veronika je s radošću primila taj lijepi Isusov dar. Gledajući često Isusovo lice na rupcu pitala se, jesam li ja slična Isusu? Mili moji! Gledajte češće u tu sliku Isusovu. Ispovjedite se i kajite se za svoje grijehe. Popravite svoj dosadašnji grešni život i suobličite se slici Isusa izranjenog.

Nisu se dali podučiti od Gospodina.

Mk 14, 1 – 15, 47

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.«

I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.

A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći’.

Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.

I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Promišljanje

Mnogo je likova s kojima se možemo poistovjetiti u Muci Isusa Krista.

Počevši od Jude koji ga je izdao, velikog svećenika koji je prorokovao i djelovao protiv Isusa, učenika koji su se razbježali, Petra koji ga je zanijekao, službenika hrama koji je Isusa pljusnuo, vojnika koji su ga trnjem okrunili, Pilata, Šimuna Cirenca, Josip Arimatejac, Marija Magdalena, Marija Josipova i oni koje nisam spomenuo. Netko bi se odvažio i odlučio se poistovjetiti s Isusom.

I svatko bi bio u pravu.

No možda bi nešto zanemario u svemu tome. Što to?

Pa sebe samog. Rijetko bi tko samog sebe zamislio tamo. Da. Baš tamo. Upravo u muci. Da je on sudionik. Ne samo da gleda ili nešto. Nego da bude tamo.

Možda bi se netko i našao da tako postupa. Taj čovjek sigurno bi živio neki oblik duhovnosti. Nešto bi ga poticalo da ide naprijed, da traži odgovore.

No, rijetki, uistinu rijetki su oni koji bi ovu muku, baš tu, živjeli svaki dan.

Sam to znam na svojoj koži. Zaboravljam na sve te likove koji prolaze iste situacije kao i ja u svom životu. I od toga da izdajem, ogovaram, bježim, niječem, pljuskam, krunim trnjem itd. Koga? Pa samog Gospodina.

Kako? Pa samim time što ne kročim s njim, već želim sve sam.

Da, to je to. Zato je Petar pobjegao. Tražio je svoju volju, usamljenu, bez Gospodina. Zato su učenici pobjegli, zato su Isusa osudili, zato je Pilat pristao na ovo ubojstvo.

Nisu se dali podučiti od Gospodina.

Zašto? Jer odgoj košta. Zahtjevan je. Traži od čovjeka. Što traži? Ustrajnost. Pogledaj Isusa. On zna to. To nam je pokazao. On zna da je došao na svijet da umre i da uskrsne. I da tako mora biti. Toliko brutalno. Da mora biti potpuno ostavljen.

Da vapije s križa a nikog nema da mu pomogne. I Otac šuti.

Sve to da nama pokaže što i kamo vodi Gospodnji odgoj. On vodi u nevolje, u probleme, u patnju. To je put do sjedinjenja s Gospodinom.

Promisli, pogledaj, kako ti muku Gospodnju doživljavaš. Gdje je ona u tvom životu. Ili još bolje, kako mirišeš, dotičeš, osjećaš tu muku, patnju. Svoju naravno. I kako je ona u vezi s Goposdinom.

Uz 500 godišnjicu rođenja Terezije Avilske, prisjetimo se njenih riječi što je to Božja volja:

Prije nego što vam kažem što se dobiva, želim vam reći kako mnogo nudite, zato da se kasnije ne pozivate na obmanu i kažete da to niste shvatile. Neka ne bude kao kod nekih redovnica da samo obećavamo, a kako to ne ispunjavamo, postoji ovaj utok da se kaže, kako se nije shvatilo ono što se obećalo. A to može biti, jer reći da ćemo prepustiti našu volju drugoj, čini se jako lako dok se, kada se iskusi, shvati da je to najteža stvar što se može učiniti, ako se ispunjava kako je treba ispunjavati. No, ne postupaju poglavari s nama strogo svaki put kada vide da smo slabi; kadikad sa slabima i s jakima postupaju na isti način. Ovdje nije tako, jer Gospodin zna što svaki pojedini može, a na onome koji vidi da je jak, ne prestaje vršiti Svoju volju.

Želim vas, dakle, upozoriti i podsjetiti što je Njegova volja. Ne bojte se da je u tome da vam dade bogatstva ili užitke, ili pak časti i sve ovdašnje stvari; ne ljubi vas tako malo i puno drži do onoga što Mu dajete, te vam to hoće dobro platiti, pa vam daje Svoje kraljevstvo još za ovoga života. Hoćete li vidjeti kako se ponaša prema onima koji Mu to za istinu kažu? -Pitajte to Njegovoga slavnoga Sina koji Mu je to rekao za vrijeme molitve u Vrtu. Budući da je bilo rečeno s odlučnošću i sa svom voljom, pogledajte da li je to dobro ispunio kod Njega time što Mu je dao muke, patnje, uvrede i proganjanja, dok Mu se, napokon, nije ugasio život sa smrću na križu.

Dakle, tu vidite, kćeri, što je dao Onome kojega je najviše ljubio, po čemu se vidi kakva je Njegova volja. To su, dakle, Njegovi darovi na ovome svijetu. Daje prema tome koliko nas ljubi: onima koje ljubi više, daje više ovih darova, a onima koje ljubi manje, manje, te prema srčanosti koju vidi kod svakoga pojedinoga i prema ljubavi kojom taj ljubi Njegovo Veličanstvo. Vidjet će da može puno pretrpjeti za Njega onaj tko Ga bude puno ljubio, a onaj koji bude malo, malo. Ja smatram da je mjera da li se može nositi veliki ili mali križ, mjera ljubavi. Prema tome, sestre, ako Ga ljubite nastojte da ne budu samo udvorne riječi koje govorite tako velikom Gospodinu, već se potrudite da podnesete ono što Njegovo Veličanstvo bude htjelo. Jer, ako drugačije dajete svoju volju, to znači pokazati prsten, ponuditi ga i moliti da se primi, a kada pruži ruku da ga uzme, uzeti ga natrag, zato da ga dobro spremite. (Put k savršenosti, 87.)

Stoga, slijedimo Gospodina. Promislimo dobro što za mene znači nasljedovanje Krista.  I gdje je križ u mojem životu. Svraćaj svoju molitvu često na to. Traži Krista i traži križ. Iznenadit ćeš se što ćeš otkriti. Sretno! Ne boj se! Isus je sve to prošao i pobjedio smrt. To želi i za tebe!!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

“Najlipša uspomena”

Otac Gerard je poznat kao izvrstan pučki propovjednik.
Ali ne propovijeda o. Gerard ljudsku mudrost, ili sebe, nego propovijeda Riječ Božju. I ne propovijeda o. Gerard samo svojim riječima, nego i cijelim svojim životom.
Zato je mnoge ljude oduševio, jer ih nije oduševljavao za sebe, nego za Boga. I nije govorio kao onaj koji je nešto naučio pa se sad pravi pametan pred drugima, nego kao onaj koji zna ono što govori, kao čovjek s iskustvom u stvarima o kojima druge podučava.
Stoga ne čudi da je lijep glas stekao među vjernicima, a i drugima koji su ga poznavali.

Kad je 1918. nakratko prestao biti poglavar u karmelićanskom samostanu u Somboru, časopis
“Neven” od 30. lipnja iste godine o njemu je napisao pohvalan članak u kojem se može pročitati i sljedeće:

“Ovaj muž više godina je revnovao kod nas kao starješina i poglavar samostana. U tom svom zvanju je ostavio on najlipšu uspomenu među virnicima, koji su još i danas tako sritni da je pater Gerard i nadalje ostao među njima, i nastavlja svoj spasonosni rad, revnošću svojom. Pater Gerard je u očima virnika prava zvizda Danica, koja njim svitli i pokazuje put svete kriposti i vičnoga spasa. Što je učio, to je i životom potvrdio…”

Što je učio, podučavao, to je i životom potvrdio, ključ je za razumijevanje ovako pozitivne slike o o. Gerardu.

A taj ključ je bio stalno prisutan u misli i duhu kreposnoga karmelićanina, jer mu je bio jedan od temelja njegovog duhovnog života. Tako veli sluga Božji o. Gerard:

„Isus će sijat u nas sime Njegove riči, ako ćemo mi o tome misliti, njegove riči govoriti i po njim a činiti, živiti.“

Eto što je za o. Gerarda dobra i plemenita zemlja za sjeme Božje riječi, zemlja koja urađa višestrukim plodovima.

To je svaki onaj čovjek koji riječ Božju ne samo sluša, nego i izvršava.
Na to treba nadovezati i otački nauk koji veli da razumijevanje Svetog pisma to više raste
kod osobe, što ga se ona više trudi živjeti. Dakle, ukoliko netko, s ono malo razumijevanja
Božje riječi koje već sada ima, pokuša živjeti po tome što je shvatio, dat će mu dragi Bog
drugi puta da shvati i više i bolje. Tako se krepostan život izgrađuje slušanjem i vršenjem
Božje riječi, a istovremeno se kreposnim življenjem povećava razumijevanje te iste Božje
riječi. I svaki put sve više.

Sada je jasno da ne može vjernik biti kreposnoga života ako se ne bavi Božjom riječi, tj. ako ju ne čita, ne sluša, a pogotovo ako s njenim poznavanjem – pa ma kako malo ono bilo — ne nastoji izgraditi krepost osobite ljubavi u svom životu. Ili, s druge strane gledajući, ne može čovjek ustrajati u kreposti i povećati ju u svom životu, ako se ne bavi Božjom riječi tako da se trudi upoznati ju slušanjem i čitanjem, te nastojeći svoj život uskladiti s njom. O . Gerard nam je tu izvrstan primjer. Iako nam je ostalo zapisano da je

„sa propovidnice, nebrojeno puta širio kraljevstvo Božje i svetim ganutljivim ričima ne jednog grišnika je preobratio i doveo ga Bogu svojemu”,

to zacijelo nije bilo zbog govorničkog umijeća, niti nekih drugih posebnih talenata koje bi Gospodin Bog bio dao o. Gerardu, a ne bi dao drugim svećenicima i propovjednicima. Ne. Nego je to bilo prvenstveno zbog toga što je o. Gerard bio otvoren za sjeme Božje riječi, koje Gospodin Bog osobito obilno daje onima koji po tom daru nastoje živjeti, i time se otvaraju za predivne plodove koje Bog po njima onda među drugim ljudima proizvodi. Veli o. Gerard:

“Srce koje zadrži sime donosi plod po nauku Isusa.”

Zadržati sjeme Božje riječi znači čuti, razmatrati i poslušati. A Gospodin Bog daje onda obilne plodove.

Nije sve ovo napisano zbog o. Gerarada, niti je o. Gerard tako živio kako je živio samo zbog sebe. Ovo je napisano nama za pouku, i njegov primjer Gospodin Bog je darovao nama za putokaz i ohrabrenje.

Najljepša uspomena koju vjernik može ostaviti drugim a nakon sebe jest ta da je život proveo u skladu sa svojom vjerom. O. Gerard se oko toga potrudio i Bog mu je darovao da je u tome i uspio na tako sjajan način da su to njegovi suvremenici prepoznali. Ali dragi Bog ne zove samo o. Gerarda. Po njemu On i nas zove da budem o vjernici ne samo riječima, nego i svojim životom i djelima. Da budemo “sol zemlje” i “svjetlost svijeta” (M t 5,13ss). Ako Bog da da to postignemo, za one poslije nas to će biti “najlipša uspomina”. Baš kao i u slučaju o. Gerarda.

o. Dario Tokić, OCD

Prihvaćam ga kroz srce i razum

Iz Evanđelja po Luku; Lk 1, 26-38

 Čitanje svetoga evanđelja po Luki

DSC09120U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Promišljanje

Ovdje započinje vrhunac povijesti spasenja. Ovdje Gospodin silazi na zemlju. Ovdje on postaje meso od našeg mesa.

Gospodin je izabrao Mariju ne zato jer je znao da će reći da. Ne. Izabrao ju je jer je DSC09121znao da će ona vidjeti i htjeti upoznati Njega. I kad ga upozna, prihvatit ga.

Anđeo je objavio, Marija prepoznala i objavila, a Isus bi začet. Veličanstvenog li događaja, predivne stvari, da onaj tko cijeli svemir drži u ruci, Marija ga nosi pod srcem, kako Crkva pjeva u jednom himnu Mariji.

Marijin nas primjer potiče, da ove zadnje dane pred Uskrs, preispitamo sami sebe, gdje je to Gospodnji navještaj za mene? Gdje on ostavlja dojam na mene? Gdje i kako se ostvaruje u životu?
Kako ga vidljivo opipam?  Dali je moguće da ga vidim kao što je Marija vidjela anđela?
Gospodinu je sve moguće, samo treba vjerovati. A vjerovati, to znači staviti se na raspolaganje onome koga pozajem. Poznajem ga tako što ga prihvaćam. Prihvaćam ga kroz srce i razum.

Traži intenzivno Gospodina u svom životu kroz ovo vrijeme pred Uskrs. I pitaj se kako utječe navještenje na mene? Gdje i kako se u mome životu ono očituje?

br. Mario Ivan Kralj, OCD

* dvije slike su pokrajinske slike u svetištu Majke Božje Goričke, u Baškoj, otok Krk; motiv navještenje Gospodinovo

Čas u kojem se postiže potpuno ništavilo

Iz Evanđelja po Ivanu, Iv 12, 20-33

 payunia-volcano-argentina_77070_990x742

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Promišljanje

U ovom promišljanju, više ću naznačiti neke smjernice kao za razmatranje nego li dati neki konkretni tekst promišljanja.

Gdje sam ja ondje će biti i moj služitelj. Malo dalje, kaže Ocu da ga izbavi iz ovog časa. No, zato je došao.

Kakav je to čas?

To je čas smrti, čas u kojem se postiže potpuno ništavilo, odnosno gdje čovjek biva ogoljen pred svojim stvoriteljem. Ne može se sakriti smrti.

No, Isus je dobrovoljno pošao u smrt. Znao je što ga čeka. On, sam Bog, strahuje i duša mu je potresena pred smrt. Uznemiren je. Može se reći izgubljen. Traži, vapije Gospodinu.

I upravo se o tome radi. O vapaju Gospodinu. O pouzdanju. O vjeri.

Vjeri da Gospodin čini najbolje s mojim životom. Kako sad to? Tako kako je Isus činio. Nije nikoga okrivio niti se nikome tužio. Prihvatio je situaciju, smrt je tu. Ali nije ostao na tome. Pogledao je dalje. Ta zato sam došao u ovaj čas. Svjestan je da je tj. da je zato došao na ovaj svijet.

I što čini s tim spoznajama? Kreće od uznemirenosti prema sigurnosti. Sigurnosti koju nam otkriva posljednji redak, koji govori da kada bude uzdignut sa zemlje sve će privući k sebi. Prihvaća ono što Gospodin planira, ono što je Njegova volja. I od tog trenutka postupa prema toj volji. Usmjeruje svu pozornost prema njoj.

To je ono za čime trebamo težiti. Da u časovima svoga života prepoznajemo Gospodina i njegovu volju. Stoga i molimo u očenašu da bude njegova volja.

Stoga, nastoj tako moliti Gospodnju molitvu, tako da prihvaćaš u svome životu ono što u srcu znaš da je od Gospodina, a tako teško prihvaćaš.

I tada, tada nastupa Kraljevstvo Božje u tvom životu.

S njim kao Kraljem.

Tako kroči do Uskrsa i uskrsnut ćeš na novi život.

 Mario Ivan Kralj, OCD

Sveti Josip

Nemoj gubiti nadu, evo ti lijepe pomoći! Imaš jaku, slavnu ruku, divnog čuvara sv. Josipa. Svetog Josipa je izabrala majka Crkva za zaštitnika cijele svete rimokatoličke Crkve…. njemu je bila preporučena Zaručnica Duha Svetog Bl. Dj. Marija. Taj sjajni i divni Čuvar je sv. Josip.

Koliko je moćan i velik pred Bogom sv. Josip, to pero ne može opisati niti jezik izreći…. Bog je sv. Josipu predao prečistu Djevicu, svoju najmiliju kćerku, kao svoje najskupocjenije stvorenje. Ona je donijela na svijet Isusa Sina Božjega…

Isus živi pod zaštitom sv, Josipa… Ovakav sluga, ovaj nadničar, kao što je sv. Josip toliko je blaga dobio od Boga, da ga nikada neće nestati, makar danju i noću na milijune dijelio. Od toga blaga je ovaj dobri čuvar majke Crkve i tebi na stranu ostavio. On te čeka ga da štuješ, da od njega išteš što god hoćeš. Svega ćeš dobiti, jer to ne govorim ja, nego sv. Terezija, da sv. Josip svega daje; on u svakoj potrebi, nevolji i slabosti pomaže.

O sretnog, blaženog, bogatog nadničara sv. Joispa! Koji je toliko blaga nabavio. O sretan je, bogat svaki tko sv. Josipa štuje, u pomoć zaziva i nasljeduje. On pomaže najprije koji ga nasljeduju u čistoći, siromaštvu, radu i u strpljivosti.

Mladiću, djevojko! S ljiljanom u ruci, sa čistim srcem idi pred Josipa pa ćete uslišiti.

Oče, sa žuljavim dlanovima moli, zazivaj sv. Josipa pa će ti on dati nadnicu. Zdravi i bolesni, gledajte i čujte sv. Josipa na smrtnoj postelji, uz njega je njemu povjereno i umnoženo blago Isus i Marija. Ispunite i vi svoje poslove i dužnosti, iskoristite svoju snagu u vrijedan posao, Božje milosti za pobožan život, pa ćete i vi moći reći: Gospodine Bože, blago sam tvoje sačuvao, daj mi nadnicu, nebesku slavu!

DSC00961

Isus susreće svoju svetu Majku.

O žalosnog li susreta Isusa i njegove Majke! Sinko moj, ti si to, tako izranjen popljuvan, s križem na ramenima! I zagrli svoga Sina. Dva se srca susretnu, dva srca jednako suosjećaju muku.

Kršćanska dušo, pogledaj žalosnu Majku kako sa svojim Sinom sutrpi. Ostavi se grijeha, ispovjedi se, pa ćeš Isusove rane zaviti i njemu križ olakšati. Isus i Blažena Djevica Marija pomoći će ti nositi tvoj križ. Tko radostan svoj križ nosi, taj je već na ovome svijetu blažen.

Stvoren si za dobro

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 3,14-21

U ono vrijeme:

Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Acid_Sky_by_skullhuntre

Promišljanje

Podizanje Sina Čovječjeg tako da svaki koji u njega vjeruje ima život vječni samo po sebi nam je jasno. Isus ima umrijeti da raspršene sinove ljudske sabere u jedno. To znači da mora biti uzdignut na križ te po križu i uskrsnuvši spasiti svijet.

Tko ne vjeruje već je osuđen. Nekako me ovaj odlomak podsjeća na veličinu koju je Gospodin podario svakom čovjeku. Slobodu koja me dovodi do odluke. Odluka jest sloboda. Odluka za Sina čovječjeg ili protiv njega. To ne znači da nas Gospodin ne voli ako odaberemo da smo protiv njega. On sam kaže, da su ljudi više ljubili tamu jer im djela bijahu zla. Tko čini zlo taj ne želi biti na svjetlu da se ne vidi što radi. I to je ta odluka. Tu leži ključ.

Želiš li biti na svjetlu, čini dobra djela, želiš li biti u tami čini zla djela.

Djela te određuju, a ne Gospodin. Gospodin ti je podario razum i srce da sam procijeniš i iskusiš kakvo je svjetlo a kakva je tama. U sebi nosiš klicu i jednog i drugog. Zlo je prisutno, nije ono nešto izmišljeno.

Stvoren si za dobro. To vidiš po sebi, po onome što činiš i kako činiš. Gdje leže najbolji i najdugotrajniji osjećaji? U svjetlu ili u tami?

Tama vodi tami, dok svjetlost vodi k svjetlosti. I onaj tko teži za svjetlošću prolazi kroz tamu znajući da kroči prema svjetlosti. Ta težnja ga nosi, ta svijest, to iskustvo ti osjećaji dobrih djela i djela svjetlosti ga nose do svjetla. Naprotiv, tko kroči kroz tamu, on može završiti, i završava u dubljoj tamu. Jer, zla djela ga vuku dublje u tamu.

Vjera je ulaznica u svjetlost. Ona je prekidač koji sve pokreće. Vidimo to u odlomku. Preko nje krećemo na putovanje do vječnog svjetla, do Gospodina.

To nam je vratio Krist svojom smrću i uskrsnućem. Tome trebamo težiti.

Promisli, gdje leži tvoja vjera? Vuče li te svjetlu ili tami? Kako razvijaš klicu života koja ti je dana? Kroz ljubav i dobra djela, ili kroz ljubav prema zlim djelima?
Promisli gdje želiš prebivati, u vječnom svjetlu ili vječnoj tami.

I čini prema toj odluci.

Već danas učini nešto da kreneš prema svjetlu.

Na tom putu nisi sam. Isus te prati, ta on je to već prošao.

U toj nadi, vjeri i ljubavi kroči prema Uskrsu, kada Gospodin pobjeđuje smrt i Svjetlost žarka obasjava čitav svijet!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Isus pada prvi put pod križem.

Isus izrugan, izbičevan, trnjem okrunjen i radi gubitka krvi, slab nosi križ. Posrće, sav se savija pod teškim križem. Padne pod križem, ne može se ni pomaknuti. Nikoga nema da ga prihvati i podigne, već ga i dalje udaraju i vrijeđaju. Kršćanska dušo, zbog tebe je Isus pao i leži krvav na tvrdom kamenu. Nemoj griješiti, podigni Isusa s tvrdog kamena, zavij njegove rane svetom ispovijedi, pokorom i pobožnošću. Amen!

Isus prima na se križ

Isus uze i pozdravi sveti i teški križ. Primi ga kao dragi kamen da po njemu otkupi one koji su zaslužili krivicu.

Isus primi križ i počne ga nositi, posrće jer je još veći teret bio na njegovoj duši nego li na leđima.

Isus nosi svega svijeta opačine na ramenima i na Srcu.

O Isuse, neiskazano težak je tvoj teret! Pa ipak ideš pravo na mjesto gdje te čeka neiskazana muka, pogrda i smrt.

Kršćanska dušo, s Isusom primi svoj križ. Obećaj mu da kada te krivo osude i natovre teški križ na ramena da ćeš moliti Isusa: daj mi snage da moj teret i križ strpljivo noseć postignem slast i radost tvoga križa. Amen!