Monthly Archives: Travanj 2014

Mir vama!

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.

Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.«

Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!«

Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Tog dana Isus je apostolima rekao “Šalom!” Na svakoj misi on mi iznova nudi taj isti šalom. Zapravo Isusov šalom nema baš puno veze s predodžbom mira koju je stvorio naš svijet. Šalom nije nedostatk sukoba. To nije onaj vrlo ugodan osjećaj olakšanja kad neprijatelji napokon odu; ili kad napokon utihne vjetar koji nam puše u lice, a stišaju se ratoborni valovi naših oluja. Ne, to nema veze sa šalomom. Te nam stvari pružaju osjećaj mira koji se može prekinuti u bilo kojem trenutku! Naš šalom je nešto potpuno drugačije: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.”

Prvo značenje riječi šalom je “potpunost” ili “punoća”. Ako sam potpuna unutar sebe, cijela i puna, onda imam šalom. Ako uđem u motel kako bih uzela sobu i recepcionar mikaže: “Žao mi je, nemamo slobodne sobe,” onda mogu reći da taj motel ima šalom. Nema zauzete sobe; nema praznine. Suprotno od šalom nije rat, već praznina ili ništavilo (premda ratovi se događaju zbog praznina). Kad je anđeo Gabrijel Mariji rekao “Milosti puna”, izjavio je da ona posjeduje savršeni šalom; nije u njoj bilo mjesta koje nije zauzeo Bog. (s.Emmanuel Maillard)

palomas-de-la-paz-fano

Sjedinjenje

8735398022_38704431e5_z

Sluga Božji o. Gerard nije napisao sustavnu pouku 0 molitvi. U propovijedima, nagovorima i drugim spisima ostavio je misli o molitvi iz kojih je razvidno da iznosi vlastita iskustva, da bilježi ono što kao karmelićanin molitelj doživljava. To su pozivi, poticaji i osobna svjedočanstva.

Školovao se u školi sv. Majke Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, potvrdu nauka je nalazio u djelu sv. Terezije od Djeteta Isusa, a sve je to hranio pobožnošću prema Isusovom djetinjstvu pred likom Malog Praškog Isusa.

Svi ti sadržaji slijevali su se u njegovu dušu koju je čuvao u šutnji. Šutnja mu je omogućavala jasnu čujnost glasa Učitelja. Plod njegove duboke, gotovo opipljive šutnje bio je mir. Gotovo da je bilo nemoguće uznemiriti ga.

Ni buka koju je izazvao kamen u prozoru nije ga udaljila od Boga koji mu je govorio. Pripovijedao je sada pokojni o. Vilko: nekog dana listopada 1947., za večernjeg blagoslova, klečao je sluga Božji pred Svetootajstvom u crkvi. Bilo je to teško vrijeme za Crkvu. Partizanska era. Netko je bacio kamen izvana u prozor kod glavnog oltara pred kojim je o. Gerard klečao. Oko njega su se prosula stakalca prozorskog vitraja. O. Vilko je zadrhtao kod harmonija, ali, veli, o. Gerard se nije ni pomaknuo. Potpuno je ostao u molitvi miran pred Kraljem mira. S njime sjedinjen.

„Samo Boga za Boga želit’… Gledaj u moje oči u kojima
sja moja Božanstvena lipota. Gledaj u moje oči u kojima vidiš
savršenu lipotu svakog stvorenja neba i zemlje. Gledaj moje uši
koje su skupile sve lipe pisme koje su ikada ispisane, poje se
i pivaju. Ja sad ove izdajem da tebe razveselim. Slušaj moj
govor koji je lipši i ugodniji od ovih svijuh pisama. A moje
cilo je lice tako sjajno da se u njemu ukaziva svaki čas novih i
novih sto sjajnih sunaca. Gledaj kako se čiste u mom srcu srca.
Gledaj kako svako prljavo srce, kad ga izvadim iz mog srca,
postaje sjajno sunce.”

 

Potpuno je ostao u molitvi miran pred Kraljem mira, s njime sjedinjen. Snažno zagledan u svetootajstvenog Isusa; u njegove oči, uši, lice, srce. Sjedinjenje. Mir Božji kojim je bio obavijen i zaštićen. Taj mir nije mogao narušiti, niti ga iz „Prisutnosti” odmaknuti ni kamen s ulice, koji je oko njega prosuo obijena, sjajna stakalca prozorskog vitraja, iz kojih je još mističnije titrao plamen oltarskih svijeća. Koja simfonija nutarnjeg mira i vanjske buke! Sve ide na dobro onima koji Boga vole, poručuje nam sv. Pavao. Bilo je to neobjašnjivo uplašenom o. Vilku.

Što nam je od izloženog naučiti? Vidim da on molitvu doživljava kao ljestve po kojima se penje k Bogu, ali i po kojima se Bog spušta k nama. Knjiga Postanka u 28. poglavlju govori o Jakovljevom snu.

U snu patrijarh Jakov vidi ljestve pune anđela, a pored njih stoji Bog koji daje Jakovu obećanje. Anđeli k Bogu nose molitvu, a donose milost. Mistično iskustvo. Sluga Božji o. Gerard imao je takva iskustva. Jedno od njih je i događaj za vrijeme večernjice.

Tada on nije bio samo pred Bogom, već u Bogu. Ni buka koju je izazvao kamen u prozoru nije ga udaljila od Boga koji mu je govorio. Na jednom mjestu je rekao da je molitva „urastanje u nebo“.

broken_glass_s

Govorim u ovim člancima o „Školi molitve o. Gerarda”. Sve ovo dosad uočeno i zabilježeno govori o vjerničkom putu koji vodi k cilju. K sjedinjenju s Bogom.

O. Gerard ga je ostvario. Možemo li i mi? Moći ćemo budemo li marljivi učenici u ovoj školi molitve. Učeći u toj školi i ustrajno vježbajući naučeno, penjat ćemo se ljestvama koje su oslonjene na nebo. Penjati se nad sve ovozemaljsko k Bogu. Bog će se spuštati k nama. Snagom toga susreta moći ćemo zemlju, zadani nam svijet, pretvarati u nebo.

Pa i krhotine, kojima će nas neprijatelji Božji htjeti zaplašiti, širit će oko nas ljepotu, kao razbijena stakla somborskih vitraja.

“Dokle smo Tvoji, tko nam što može?”, pjeva pjesma. “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?”, pita se sv. Pavao. Sjedinjenjem smo u njegovom zagrljaju.

Kao “dojenče na grudima majke”, iskustvo je psalmiste. Primjerom svoga Bogu predanoga života, svjedočanstvom molitvenog urastanja —.. u Boga, sluga Božji o. Gerard i nas poziva da u ovom našem „danas budemo „njegov narod… njegova predraga svojina. Uzdajući se u njegov zagovor, putem molitve krenimo ususret Bogu.

o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Isus je najkrasnije djelo učinio, kada nas je po svojoj gorkoj smrti otkupio…. Ako nasljeduješ Isusa u muci i patnji, bit ćeš sličan Isusu u slavnom Uskrsnuću. … Uskrsnimo svi! Ostavimo dosadašnji mlaki i tjelesni život s tjelesnim nasladama. Započnimo život svet sličan Isusu. Takav će život i nama slavno uskrsnuće pribaviti.

Sretan Uskrs!!!

Sv. Pismo svjedoči Isusovo uskrsnuće. Sv. Pismo govori da je Isus uskrsnuo…

Isus je uskrsnuo, koji je na se uzeo čovječju narav, da u svemu bude sličan čovjeku, ali i zato da čovjek po mogućnosti u svemu bude sličan njemu.

Isus je uskrsnuo poslije muke da svaki čovjek promisli da samo poslije muke može sebi slavu postići.

O gledajte i pogledajte samo Isusa uskrsnulog. O kako je dično njegovo tijelo! O kao su lijepa mjesta svih njegovih rana na tijelu.

Svako je mjesto dično i slavno, svjetlo kao sunce kada najviše sja. Isus je uskrsnuo očevidno i sigurno.

Straža ga vidi svojim očima…

Ugledaj se u Isusa i njegovo slavno uskrsnuće. Nije moguće da se ne ganeš u srcu i odlučiš u sebi da ćeš cijeloga svoga života često misliti na Isusovo uskrsnuće ali i na svoje uskrsnuće.

Uskrsnut ću slavno, ali samo onda ako nasljedujem Isusov slavni život.

Evanđelje:

Iv 20, 1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrvih.

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.

Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.

Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob.

Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

fano-resurreccion-2014

Isusa polažu u grob

Nikodem, vjerni učenik Isusov, položi Isusovo tijelo u lijepi i novi grob. Isus je sahranjem, ali ipak živi. Živi kao Bog. Njegov je križ postao zeleno drvo, plodna voćka, najbolja voćka, koja daje najljepše voće svojoj Crkvi.

Svatko je od nas i među nama kao raspet, jer svatko nosi svoj teret. Kao što Isus nije htio sići s križa, tako i mi moramo ostati na našem križu. Ako nam je teško molimo Isusa, neka čavle iz svojih ruku stavi u naše ruke, da nam bol izliječi. Nek Isusov križ bude naša kruna. Neka sjaji povrh nas. Križem razgonimo napasti. Križem je Bog otvorio raj. U raj mogu ući samo oni, koji svoj križ ne skidaju s ramena. Ostanimo na križu s Isusom do smrti. Pohranimo Isusovo tijelo u svoju dušu. Čist grob, čista je duša, nakićen grob, nakićena je duša. Ispovjedi se, da ti duša bude čista i nakićena milostima. Tko za života kiti krepostima svoju dušu, s Isusom će na dan uskrsnuća slavno uskrsnuti.

Isuse, ostani s nama za ovoga života, a poslije smrti primi nas k sebi u nebo.

Isusa skidaju s križa

Isus je na križu završio svoju muku. Vojnik mu je probo prsa i posljednja kap krvi isteče iz boka. Josip Arimatejac pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Josip i Nikodem skinu tijelo Isusovo i stave ga u krilo Blažene Djevice Marije. Primivši mrtvo tijelo Isusovo, žalosna Gospa zaplače i ovako tugovaše:

“Ovo je sveto tijelo gladovalo. Ovo se sveto tijelo gorko namučilo. I vi duhovni moji sinovi, pravi kršćani pogledajte. Evo, vidim na njegovu licu kako ga Juda ljubi. Ovaj poljubac je oštra žerava koja ga je pekla dok je bio živ. Njegovo sveto lice, ljepota svega svijeta, popljuvano je. Jedni ga pljuju, drugi udaraju, treći ga bičuju i trnovom krunom krune. Na križ ga pribijaju. O moj mili Sinko, utješi svoju Majku. Dođite vi, dobri kršaćani obrižite moje suze, vašom ljubavlju operite rane moga rođenog Sinka. Smilujte se meni prežalosnoj Majci. Gledajte pravu ljubav. Učite se prave ljubavi koja znade trpjeti.”

Isus umire na križu

U velikoj muci Isusovo tijelo visi na kržu. Težina tijela kida ruke i stvara još veće rane. Krv sve više teče iz ruku i nogu. Isus žalostan čeka smrt na križu. Uz tjelesnu patnju Isus podnosi i onu duhovnu. Rugaju mu se: «Ako si Sin Božji siđi s križa pa ćemo ti vjerovati. Drugima je pomogao, sebi ne može pomoći»! I razbojnik mu se viseći na križu ruga. Isus moli za svoje neprijatelje. Raskajanom razbojniku već danas obećaje kraljevstvo nebesko. Pod križem stoji Ona čiju muku Isus također gleda. Isuse, tvrda je tvoja smrtna postelja. Izdahnuo si na tvrdom drvu križa. Zemlja se potresla, grobovi se otvoriše, stijene popucaše. Evo slave nevinog, evo uzora svakom koji trpi, tog će Bog i proslaviti.

Mili moji! Da drugo ništa ne znamo o Isusu i ovo nam je dosta. Propet na križu mirno i srpljivo visi. Što je to? Ništa drugo, nego da ti budeš zadovoljan svojim staležom, svojim poslom i zanatom. Ako te napast uznemiruje, pomisli na propetog Isusa. On je propet i na križ prikovan, a ti si propet i prikovan na tvoj posao. Bježeć od svog posla i križa, Isusa prikivaš, njegove svete ruke prikivaš da te ne zagrle, da ne dobiješ milosti i snage. Ne propinji barem ti Isusa. Ne bježi od tereta. Gledaj Isusa koji za lijek dobiva žuč, a tvrdi križ za ležaj. Gledati Raspetog Isusa i tražiti laki život, kakve li nezahvalnosti!

Isusa pribijaju na križ

Pogledajte Isusa, njegovu najgrdniju i najsramotniju osudu pribijanja na križ. Oh, kolika je to muka bila! Oče moj, dajem se i predajem u njihove ruke. Rastežu mi tijelo, čavle zabijajju u moje ruke i noge. Oh Bože, velika je bol moja. Moje ruke i noge svima su samo dobro činile i milost dijelile. Zašto me tako muče kao največeg lupeža? Znam Bože, svaka nevolja što će ju moji vjerni sluge podnositi, to je kao klin koji njih prikiva ne na križ, nego mome ljubeznom Srcu.

Isuse, daj mi svoju goruću ljubav prema tvojoj Muci, da moje ruke i noge osjećaju to što osjećaju i tvoje. Daj mi ljubav koja trpeći ljubi, u bolesti, siromaštvu i progonstvu.

Cvjetnica

Krenimo i mi s Isusom iz Jeruzalema i putujmo do Kalvarije. Njegov preteški križ naš je najbolji alat da sve poslove i tuge dovršimo. I nama će više puta ni krivima ni dužnima ili Bog ili nevaljali ljudi teški križ natovariti. Al isusov križ če nas ojačati, i naša će se narav suprotstaviti križu kao Šimunova, al Isus će nam osladiti gorčinu teškoća. Otarimo suze blažene Djevice Marije po pokori, pa se više neće naša duša dijeliti od Isusa i njegove Majke. Podnosimo s Isusom, s Majkom da se poslije smrti s Isusom radujemo.

Evanđelje

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju

Mt 26, 14 – 27, 66
ili: 27, 11-54

1. Judina izdaja

U ono vrijeme: 14 Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15 i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16 Otada je tražio priliku da ga preda.

2. Oproštajna večera

17 Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” 18 On reče: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'” 19 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

20 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21 I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” 22 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?” 23 On odgovori: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” 25 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: “Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: “Ti kaza.”

3. Isus ustanovljuje euharistiju

26 I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” 27 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! 28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29 A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.”

4. Smrtna borba u Getsemaniju

30 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 31 Tada im reče Isus: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 32 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.’ 33 Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” 34 Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!” 35 Kaže mu Petar: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici.

36 Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” 37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38 Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!”

39 I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”

40 I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” 42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” 43 I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44 Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

45 Tada dođe učenicima i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.”

5. Uhićenje Isusa

47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48 A izdajica im dao znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!” 49 I odmah pristupi Isusu i reče: “Zdravo, Učitelju!” I poljubi ga. 50 A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto ti ovdje!” Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52 Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53 Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 54 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?”

55 U taj čas reče Isus svjetini: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.” 56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.

Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

6. Isus pred velikim vijećem

57 Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58 A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

59 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60 Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61 i reknu: “Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'”

62 Usta nato veliki svećenik i reče mu: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?” 63 Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: “Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” 64 Reče mu Isus: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” 65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66 Što vam se čini?” Oni odgovoriše: “Smrt zaslužuje!”

67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68 govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”

7. Petar se odriče Isusa, ali se odmah pokaje

69 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: “I ti bijaše s Isusom Galilejcem.” 70 On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš.” 71 Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.” 72 On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka.”

73 Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!” 74 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao.

75 I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.

8. Judin očaj

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

3 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4 govoreći: “Sagriješih predavši krv nedužnu!” Odgovoriše: “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!” 5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7 “Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.” Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8 Stoga se ona njiva zove “Krvava njiva” sve do danas. 9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – 10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

Početak skraćenog čitanja

9. Isus pred Pilatom

11 Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: “Ti li si kralj židovski?” On odgovori: “Ti kažeš.” 12 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu reče Pilat: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” 14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

15 A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?” 18 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: “Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.”

20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21 Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: “Barabu!” 22 Kaže im Pilat: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: “Neka se razapne.” 23 A on upita: “A što je zla učinio?” Vikahu još jače: “Neka se razapne!”

24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” 25 Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

10. Isusa izruguju

27 Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” 30 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

31 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

11. Isusov križni put i razapinjanje

32 Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

33 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 35 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36 I sjedeći ondje, čuvahu ga.

37 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: “Ovo je Isus, kralj židovski.”

38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40 “Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” 41 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!'” 44 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

12. Isus umire na križu

45 Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. 46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” 47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: “Ovaj zove Iliju.” 48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49 A ostali rekoše: “Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.” 50 A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: “Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.”

55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

13. Isusov pogreb

57 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.

61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Straže na grobu

62 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63 te mu rekoše: “Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ 64 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.” 65 Reče im Pilat: “Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!” 66 Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

tu-pasion-es-transfusion

Isusa svlače

Evo mjesta raspeća Isusova. Križ mu skinu sa ramena. Kao psi mu odijelo trgaju i skidaju. Ali ne samo odijelo, već mu i kožu s odijelom trgaju. Isus trpi neizrecivom mukom. Ogoliše mu sveto tijelo. Oh, Majko, ti si me dojila i odhranila, gledaj kako kidaju moje djevičansko tijelo. Oče nebeski, ovakve muke još nisam podnio. Glas Majke se čuje izdaleka. Sinko, samo trpi, jer bogati, bludni i nečisti najviše Boga pogrđuju. Otac nebeski progovori: Trpi Sinko, jer upravo sada ti anđeli pripravljaju djevičansko ruho u kojem će te gledati samo oni koji su se za čistoću borili i nju sačuvali.

Isuse, progovori i nama. Ja sam vam uzor čistoće, progovori Isus. Ova moja sramota neka vas nauči čednosti i stidljivosti. Majke, učite svoju djecu već od druge i treće godine, da budu stidljivi, i pristojno odjeveni. Djevojke i momci, učite jedno drugo na stidljiv i čist odnos. Nemojte me riječju i mišlju ogoliti i sramotiti. Isuse, kada te gologa gledam, vidim da te je ljubav ogolila. Podnio si stid i sramotu, da grešne podigneš i besramne obratiš na čistoću tijela i duše. Daj da te čistim srcem ljubimo, tebe najčistijeg grlimo. Tvoj križ grleć umremo i s tobom uskrsnemo.