Category Archives: Blagdani i svetkovine

Put do Neba

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 4, 1-11

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Read the rest of this entry

Poziv nam je upućen

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 3, 13 – 17

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. Read the rest of this entry

Put predanja volji Božjoj

Iz Evanđelja po Luki; Lk 2, 16 – 21

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Read the rest of this entry

Biti Dijete Božje

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 1, 1-18  

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade

ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima

svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Read the rest of this entry

Nositi nadu drugima

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 11, 2-11

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode,

gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Read the rest of this entry

Neka se u našem srcu rodi Gospodin

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 24, 37-44

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Read the rest of this entry

Razbojnik je ugledao nebo

Iz Evanđelja po Luki; Lk 23, 35-43

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Read the rest of this entry

Sin postaje jedan od nas

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 26-38

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: Read the rest of this entry

Krštenje kojim ulazimo u to intimno zajedništvo s Njime

Iz Evanđelja po Luki; Lk 3,15–16.21–22

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

51ZSVLMWRO

Promišljanje

Zastao bih danas na riječima koje nam govore o otvaranju nebesa. Sjeti se mora i onoga što vidimo, kad za sunčanog dana promatramo liniju horizonta, daljinu, mjesto gdje sa spajaju nebo i zemlja. Tamo ne postoji granica. Nebo pruža svoje ruke i zemlja prihvaća nebo.

Upravo nam to donosi ovaj odlomak evanđelja.  Sjedinjenje čitavog stvorenja sa svojim Stvoriteljem. Slika koja je tu da nam pokaže što nam je činiti kada naše sile malakšu, kad više ne možemo funkcionirati kao do sada. Tada se trebamo sjetiti ovog trenutka, trenutka kada vidimo što Gospodin čini onima koje ljubi. A znamo da ljubi sve nas, ta zato je i Isus došao na ovaj svijet – da nam objavi ljubav Gospodnju. I ovdje vidimo tu ljubav. Otac proslavlja Sina, šaljući Duha Svetoga da nam pokaže kako izgleda njihov odnos. To je odnos u kojem sudjeluje čitavo stvorenje. Sve što je stvoreno jest stvoreno s razlogom da bude proslava Gospodnja. Da se ostvari u gledanju slave Njegove. A kako se to zbiva?

Kroz zajedništvo s Gospodinom, vršenjem Njegove volje. Jer, u svojoj biti, njegova volje je i naša volja. Da bi se to postiglo, da bismo shvatili tu unutarnju povezanost s Gospodinom, potreban je Duh Sveti, potrebno je krštenje. Krštenje kojim ulazimo u to intimno zajedništvo s Njime. A to nije kraj, nego početak.

Vidimo što je bilo s Isusom nakon krštenja. Odlazi u pustinju i suočava s s Sotonom. To je savršena slika naših života. Oni često nisu lijepi, dapače, teški su i ružni. Takvi i ostaju, ako gledamo samo na kušnje i napasti. Nešto se drugačije događa kada svoje poglede usmjerimo prema ljubavi koja nam je darovana u krštenju – Otac, Sin i Duh Sveti. To zajedništvo u krštenju smo primili, ali da ga zaslužimo u potpunosti, u vječnom životu, moramo cijeli život upraviti i graditi na tom temelju. To je život vjere i predanja.

A taj život uključuje patnju i bol, radost i mir. Na početku života nam je već darovano ono što ćemo na njegovom kraju imati u potpunosti – život vječni. To je trka o kojoj govori sv. Pavao. Trka života. Trka vjere.

Promisli gdje si tu u toj trci. I sjeti se krštenja. I zato postojan budi jer On je uz tebe!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Kome ćeš ti služiti?

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 2, 1-12  

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

’A ti, Betleheme,zemljo Judina!

Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim

jer iz tebe će izaći vladalac

koji će pāsti narod moj – Izraela!’«

Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«

Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

729ISZ5CAQ

Promišljanje

Svakog dana, na istoku, sunce se rađa i obasjava naš svijet. Sve ono što poznajemo, što nam je blisko i drago. Svakog dana noć biva zamjenjena danom. Tama prelazi u svjetlost. Ono što nepoznato jest, postaje poznato.

Mudraci dođoše s istoka. S istoka dolazi i zvijezda. Zvijezda putuje nebom. Mudraci kroče zemljom. Sunce plovi nebeskim svodom i razgoni tminu. Mudraci dolaze u Jeruzalem pokloniti se kralju. Tko i kakav je to kralj, koga i zvijezda prati?

Znamo iz vlastitog iskustva, da gdje tama biva, života nema. Naprotiv, gdje svjetlost jest, ondje i život buja. Nije li tako i s našim životima? Kada nešto ne razumijemo i čini nam se kao da lutamo, da prolazimo kroz poteškoće i tame kojima kraja nema. A opet, dogodi se da kroz tamu našeg života ipak neka zraka svjetlosti probije se i pokaže nam kamo trebamo ići. Nije li upravo jedna takva zraka svjetlosti svetkovina koju danas slavimo?

Dijete, koje je rođeno, u Betlehemu, za kojemu su već anđeli svoju slavu pjevali a pastiri se radovali, sada biva posjećeno od trojice mudraca koji mu donose darove kao kralju. Malen i neznatan, već od rođenja blagoslovljen i priznat. Priznat za službu koja mu je dodijeljena. Službu spasitelja i otkupitelja. To je kraljevstvo Kristovo. To je Evanđelje. Da je svaki čovjek otkupljen, odnosno vraćen u krilo Očevo. Ta zbog toga je Isus i došao na svijet. Njegovo kraljevstvo jest križ a kruna jest uskrsnuće. Tome svi moramo težiti i u tome ga nasljedovati. Naša vjera nije neko puko nabrajanje molitava ili izvršavanje nekih zavjeta. Ona je mnogo više. Ona je kročenje stazom kojom je kročio sam Sin Božji, a to je križ. Boraviti u ljubavi Očevoj jest ono na što je svaki od nas pozvan. Nemoj to zaboraviti.

Mudraci su to shvatili. Oni su vidjeli zvijezdu, shvatili su da sunce izlazi svaki dan s razlogom. Ono to čini da odagna tamu, da pruži nadu onima koji žive od svjetlosti. A svjetlost jest Gospodin. Onaj koji je sve stvorio. Mudraci su razaznali da je Isus taj koji razgoni tamu, tamu kneza ovoga svijeta. I upravo ta tama je ona koje se trebamo čuvati. A kako se ona očituje? U egoizmu, naglasku na sebi, sebičnosti, oholosti, uznositosti, samodostatnosti… Primjera je puno a svi oni nas odvajaju kako od Gospodina tako i od bližnjega. To je tama protiv koje se trebamo boriti. To je tama koju Isus razgoni i vraća nas u svjetlost. Borba jest nošenje križa i to svaki dan u svakodnevnim stvarima. Tu treba prepoznati borbu svjetla i tame. Kome ćeš ti služiti?

br. Mario Ivan Kralj, OCD