Category Archives: Križni put

Biti vjeran

Cvjetnica – Nedjelja muke Gospodnje

Danas se spominjemo Gospodinovog ulaska u Jeruzalem te muke koje je podnio za nas. Ove godine nalazimo se u liturgijskoj godini A,  koja nam donosi odlomak muke prema evanđelistu Mateju (Mt 26,14 – 27, 66). Ovdje neću donositi cijelu muku, već ću podijeliti s vama svoje promišljanje uz ovu nedjelju.

Događaj koji slušamo ovu nedjelju uvodi nas u Veliki tjedan – bližu pripravu za slavlje Uskrsa. Središnja istina naše vjere jest da je Isus Sin Božji koji je za nas postao čovjekom, živio, umro i uskrsnuo te uzašao na nebo s desna Ocu. To je ostvareno preko drva križa. Bez križa spasenja nema. To je ono što nam poručuje Sveto Pismo. Ne možemo očekivati da će naši životi proći različito od onoga koji nas je otkupio. A on je bio i jest pravi Bog i pravi čovjek. Read the rest of this entry

Veronika pruža Isusu rubac.

Isus je sav izranjen i krvav i nosi teški križ. Jedna pobožna žena mu se sažali te mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. Isus dragovoljno pristane na taj čin sažaljenja, obriše svoje lice i ostavi svoju sliku na rupcu. Veronika je s radošću primila taj lijepi Isusov dar. Gledajući često Isusovo lice na rupcu pitala se, jesam li ja slična Isusu? Mili moji! Gledajte češće u tu sliku Isusovu. Ispovjedite se i kajite se za svoje grijehe. Popravite svoj dosadašnji grešni život i suobličite se slici Isusa izranjenog.

Isus susreće svoju svetu Majku.

O žalosnog li susreta Isusa i njegove Majke! Sinko moj, ti si to, tako izranjen popljuvan, s križem na ramenima! I zagrli svoga Sina. Dva se srca susretnu, dva srca jednako suosjećaju muku.

Kršćanska dušo, pogledaj žalosnu Majku kako sa svojim Sinom sutrpi. Ostavi se grijeha, ispovjedi se, pa ćeš Isusove rane zaviti i njemu križ olakšati. Isus i Blažena Djevica Marija pomoći će ti nositi tvoj križ. Tko radostan svoj križ nosi, taj je već na ovome svijetu blažen.

Isus pada prvi put pod križem.

Isus izrugan, izbičevan, trnjem okrunjen i radi gubitka krvi, slab nosi križ. Posrće, sav se savija pod teškim križem. Padne pod križem, ne može se ni pomaknuti. Nikoga nema da ga prihvati i podigne, već ga i dalje udaraju i vrijeđaju. Kršćanska dušo, zbog tebe je Isus pao i leži krvav na tvrdom kamenu. Nemoj griješiti, podigni Isusa s tvrdog kamena, zavij njegove rane svetom ispovijedi, pokorom i pobožnošću. Amen!

Isus prima na se križ

Isus uze i pozdravi sveti i teški križ. Primi ga kao dragi kamen da po njemu otkupi one koji su zaslužili krivicu.

Isus primi križ i počne ga nositi, posrće jer je još veći teret bio na njegovoj duši nego li na leđima.

Isus nosi svega svijeta opačine na ramenima i na Srcu.

O Isuse, neiskazano težak je tvoj teret! Pa ipak ideš pravo na mjesto gdje te čeka neiskazana muka, pogrda i smrt.

Kršćanska dušo, s Isusom primi svoj križ. Obećaj mu da kada te krivo osude i natovre teški križ na ramena da ćeš moliti Isusa: daj mi snage da moj teret i križ strpljivo noseć postignem slast i radost tvoga križa. Amen!

Isusa osuđuju na smrt

Na početku puta križa nailazimo na krivu osudu. Po toj krivoj osudi putuje naš najbolji Prijatelj dotle dok ga ne propnu na križ. Isus je krivo osuđen.

I ti si krivo osuđivan. Osudi te onaj tko otima tvoje što si zavrijedio. Osudi te onaj kome milostivo govoriš: radi pa češ i ti imati. 

Gledaj na Isusa, njega su ni krivog ni dužnog osudili na križ. Pilat pere ruke. Barabu zločinca je na slobodu pustio, a Isusa nevina na smrt križa osudio.

I ti samoga sebe trebaš pred Bogom i bližnjim osuditi i u ispovjedaonicu pred svećenika pristupiti. Grijehe ispovjediti. Za njih se kajati. Zadovoljštinu činiti i život nebeski zadobiti.

The-Passion-of-the-Christ

Isusa polažu u grob

Nikodem, vjerni učenik Isusov, položi Isusovo tijelo u lijepi i novi grob. Isus je sahranjem, ali ipak živi. Živi kao Bog. Njegov je križ postao zeleno drvo, plodna voćka, najbolja voćka, koja daje najljepše voće svojoj Crkvi.

Svatko je od nas i među nama kao raspet, jer svatko nosi svoj teret. Kao što Isus nije htio sići s križa, tako i mi moramo ostati na našem križu. Ako nam je teško molimo Isusa, neka čavle iz svojih ruku stavi u naše ruke, da nam bol izliječi. Nek Isusov križ bude naša kruna. Neka sjaji povrh nas. Križem razgonimo napasti. Križem je Bog otvorio raj. U raj mogu ući samo oni, koji svoj križ ne skidaju s ramena. Ostanimo na križu s Isusom do smrti. Pohranimo Isusovo tijelo u svoju dušu. Čist grob, čista je duša, nakićen grob, nakićena je duša. Ispovjedi se, da ti duša bude čista i nakićena milostima. Tko za života kiti krepostima svoju dušu, s Isusom će na dan uskrsnuća slavno uskrsnuti.

Isuse, ostani s nama za ovoga života, a poslije smrti primi nas k sebi u nebo.

Isusa skidaju s križa

Isus je na križu završio svoju muku. Vojnik mu je probo prsa i posljednja kap krvi isteče iz boka. Josip Arimatejac pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Josip i Nikodem skinu tijelo Isusovo i stave ga u krilo Blažene Djevice Marije. Primivši mrtvo tijelo Isusovo, žalosna Gospa zaplače i ovako tugovaše:

“Ovo je sveto tijelo gladovalo. Ovo se sveto tijelo gorko namučilo. I vi duhovni moji sinovi, pravi kršćani pogledajte. Evo, vidim na njegovu licu kako ga Juda ljubi. Ovaj poljubac je oštra žerava koja ga je pekla dok je bio živ. Njegovo sveto lice, ljepota svega svijeta, popljuvano je. Jedni ga pljuju, drugi udaraju, treći ga bičuju i trnovom krunom krune. Na križ ga pribijaju. O moj mili Sinko, utješi svoju Majku. Dođite vi, dobri kršaćani obrižite moje suze, vašom ljubavlju operite rane moga rođenog Sinka. Smilujte se meni prežalosnoj Majci. Gledajte pravu ljubav. Učite se prave ljubavi koja znade trpjeti.”

Isus umire na križu

U velikoj muci Isusovo tijelo visi na kržu. Težina tijela kida ruke i stvara još veće rane. Krv sve više teče iz ruku i nogu. Isus žalostan čeka smrt na križu. Uz tjelesnu patnju Isus podnosi i onu duhovnu. Rugaju mu se: «Ako si Sin Božji siđi s križa pa ćemo ti vjerovati. Drugima je pomogao, sebi ne može pomoći»! I razbojnik mu se viseći na križu ruga. Isus moli za svoje neprijatelje. Raskajanom razbojniku već danas obećaje kraljevstvo nebesko. Pod križem stoji Ona čiju muku Isus također gleda. Isuse, tvrda je tvoja smrtna postelja. Izdahnuo si na tvrdom drvu križa. Zemlja se potresla, grobovi se otvoriše, stijene popucaše. Evo slave nevinog, evo uzora svakom koji trpi, tog će Bog i proslaviti.

Mili moji! Da drugo ništa ne znamo o Isusu i ovo nam je dosta. Propet na križu mirno i srpljivo visi. Što je to? Ništa drugo, nego da ti budeš zadovoljan svojim staležom, svojim poslom i zanatom. Ako te napast uznemiruje, pomisli na propetog Isusa. On je propet i na križ prikovan, a ti si propet i prikovan na tvoj posao. Bježeć od svog posla i križa, Isusa prikivaš, njegove svete ruke prikivaš da te ne zagrle, da ne dobiješ milosti i snage. Ne propinji barem ti Isusa. Ne bježi od tereta. Gledaj Isusa koji za lijek dobiva žuč, a tvrdi križ za ležaj. Gledati Raspetog Isusa i tražiti laki život, kakve li nezahvalnosti!

Isusa pribijaju na križ

Pogledajte Isusa, njegovu najgrdniju i najsramotniju osudu pribijanja na križ. Oh, kolika je to muka bila! Oče moj, dajem se i predajem u njihove ruke. Rastežu mi tijelo, čavle zabijajju u moje ruke i noge. Oh Bože, velika je bol moja. Moje ruke i noge svima su samo dobro činile i milost dijelile. Zašto me tako muče kao največeg lupeža? Znam Bože, svaka nevolja što će ju moji vjerni sluge podnositi, to je kao klin koji njih prikiva ne na križ, nego mome ljubeznom Srcu.

Isuse, daj mi svoju goruću ljubav prema tvojoj Muci, da moje ruke i noge osjećaju to što osjećaju i tvoje. Daj mi ljubav koja trpeći ljubi, u bolesti, siromaštvu i progonstvu.