Monthly Archives: Kolovoz 2014

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe…

“Ko pobožno živi progonstvo podnosi. Mora svaki dan križ svoj nositi. Ipak je ovo sve slatko; jer je to jaram Isusa, o kojem On govori, da je sladak.

Neki njemački knez je priredio veselje. Pred medvjeda je stavio punu posudu vreloga meda. Kad god je medo okusio milo slatko jelo, opržio je jezik. Ipak nije odustao, nego urlajući sav med pojeo.

Takav je medvjed ko zbaci sa sebe jaram slatki Isusa; jer što uživa sve će ga gristi i pržiti prije ili poslije.

Slugama sotone će Isus kazati: “Odlazite prokleti od mene u oganj vječni”. “Ko vjeruje u Sina ima život vječni.” Iv. 3,36.

Sv. Lovro Justiniani je kazao svojoj majci, da samo tu čast želi, da bude veliki sluga Božji. Postao je redovnik, u zimu se nikad nije htio grijati. Pod bolnom operacijom nije dao znaka boli. Izgovarao je samo ime Isusovo i Marijino. Sa veseljem je obavljao najniže poslove. Ništa ga nije moglo natjerati da izrekne nepromišljenu riječ. Kad su ga nepravedno okrivili, šutio je. Nosio je najlošije odijelo. Poslije je kao nadbiskup sa dohotkom uzdržavao siromahe. Prije smrti je kazao, da je najuzvišenije Bogu služiti. Svi su stvorovi prijatelji, ako nam nisu idoli, ako nas ne privlače sebi, nego Bogu –  našoj svrsi.”

 Mt 16, 21-27

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

coge-tu-cruz

A vi, što vi kažete, tko sam ja?

Mt 16, 13-20

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike:
»Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«
Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.«
Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«
Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.«
Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
24-agosto

Očenaš sa sv.Terezijom Avilskom: Sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje!

Pogledajmo, kako je velika mudrost našeg Učitelja. Vidio je Gospodin da nismo mogli kako je pravo ni svetiti, ni hvaliti, ni veličati, ni slaviti ovo sveto ime Vječnoga Oca pa je to uvrstio u molitvu jedno pokraj drugoga.

Veliko dobro koje je u Kraljevstvu nebeskom, uz mnogo drugih, jest u tome da više ne računamo ni sa čime ovozemaljskim već sa spokojnošću i slavljem u nama samima, da se radujemo s velikim zadovoljstvom što svi svete i hvale Gospodina i blagoslivljaju njegovo ime. Ne vrijeđa ga nitko, a sama duša se ne bavi ničim osim time da ga ljubi. No ljubili bismo ga znatno drukčije kada bismo ga dobro poznavali.

MOLITVA SMIRENOSTI

Smirenost duše je vrhunaravna stvar i mi je ne možemo doseći koliko god se trudili, jer dušu do mira dovodi Gospodin svojom nazočnošću. Duša shvaća, na način sasvim nepoznat shvaćanju izvanjskih osjetila, da je već posve blizu svoga Boga i da će zamalo postati jedno s njime. Toliko je vesela samim time što je blizu izvora, jer je, čak i ne pijući, napojena. Moći su smirene i ne želi se ni pomaknuti jer joj se čini da će izgubiti ovaj mir. Duša se nalazi u palači uz svoga Kralja i vidi da joj počinje davati svoje kraljevstvo. Ništa joj nije teško, sa zadovoljstvom i užitkom, koje ima u sebi, toliko je opijena i zadivljena da bi rado sa svetim Petrom rekla: “Gospodine, napravimo ovdje tri sjenice”.

Ponekad u ovoj molitvi smirenosti Gospodin udjeljuje i drugu milost, a to je volja, koja sjedinjena sa svojim Bogom, ima veću moć služenja njemu, nego što ima sposobnosti za bavljenje stvarima ovoga svijeta.

Velika je to milost, kome je Gospodin udjeli, jer su združeni djelatni i kontemplativni život; Marta i Marija su skupa. Najbolje ćemo sačuvati ovu milost tako da jasno shvatimo da joj ne možemo ni dodavati ni oduzimati, nego samo primati. Dobro je pobrinuti se za veću samoću zato da se da mjesta Gospodinu i dopusti njegovom veličanstvu da djeluje kao u nečemu što je njegovo.

Događa se ponekad da duša bude vrlo smirena, a da je razum posve rastrojen. Ponekad se događa da je duša smirena, razum sabran i prati ga volja, pa kad se sve te tri moći slažu, (duša, razum i volja) onda je to slavlje. To je poput dvoje vjenčanih, kad se ljube; jedan hoće što i onaj drugi.

Pazimo na ovu molitvu Očenaša i sve ostale usmene molitve, jer kada Bog udjeli svoju milost moramo se otresti briga za stvari od ovoga svijeta.

Ako Gospodin vidi da se duša okreće zemlji, dok je vodi u Kraljevstvo nebesko, ne samo što joj neće razotkriti tajne koje su u njegovom Kraljevstvu, već će joj rijetko udjeljivati tu milost.

Upozorenje

Ima osoba koje Gospodin obdari tim milostima i daje im sveta nadahnuća, a one se prave gluhima. Toliko su sklone govorenju i izgovaranju mnoštva usmenih molitava na brzinu, budući da se smatraju dužnima moliti ih svakog dana, poput onoga tko završi svoju zadaću, da ne prihvaćaju kraljevstvo Božje. Misle da svojim moljenjem čine bolje, a zapravo se rastresaju. To nemojmo činiti, već pazimo na čas kada nam Gospodin udjeli tu milost. Shvatimo da gubimo veliko blago i da mnogo više činimo jednom riječju iz Očenaša s vremena na vrijeme, nego da ga izmolimo mnogo puta na brzinu. Vrlo je blizu onaj kojega molite i neće vas prečuti.

s. Teodora Živković, OCDS

Duhovnost sv. Male Terezije

therese3

Bog je Ljubav. Put koji vodi k Ljubavi je Krist, a započinje na križu. Isus Krist je utjelovljena Božja Ljubav, koja dolazi tražiti »izgubljene ovce« i ponovo ih vratiti u »svoje stado«; spasiti ih da zauvijek ne zalutaju u tamu. Spašava ih mučeničkom smrću na križu, ljubeći ih. Ljubav je to od koje zastaje dah. Kako je uopće moguće ne povjerovati joj?

»’Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16).Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju na vrlo jasan način središte kršćanske vjere: kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka i njegova puta koja iz toga proizlazi. Osim toga, u tome istom retku, Ivan nam nudi, da tako kažemo, sažeti obrazac kršćanskog života… Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje«. (BENEDITK XVI., Deus caritas est (Bog je ljubav))

Bog nas je ljubio prvi i, premda nam je ostavio zapovijed ljubavi, to ustvari više i nije zapovijed u pravom smislu riječi. Kako odgovoriti na ljubav, nego ljubavlju? Zar ćemo mrziti Onoga tko je svoj život dao da bismo živjeli? Križ i danas nekima smeta i najradije bi da ga nigdje ne vide. Htjeli bi da ga mogu izbrisati, zaboraviti. Zašto? Križ nije sablazan, niti je sredstvo za zastrašivanje. Križ je i simbol i mjesto Božje Ljubavi darovane za čovjeka. Vjernike križ dira u srce. Podsjeća ih na Krista i na zapovijed ljubavi, a ni Krist, ni ljubav ne mogu se izbrisati.

Tko je upoznao Ljubav, tko Bogu daje mjesta u svome srcu, ne može mrziti svoje bližnje. Križ smeta onima koji iskorištavaju svoje bližnje za zgrtanje zemaljskog blaga: slave, ugleda, položaja, novca – bez ljubavi. Gdje je ljubav suvišna, suvišan je i križ.

»Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nerazdvojne su; tvore jednu te istu zapovijed. Ali obje se te stvarnosti napajaju na živom izvoru ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio… Ljubav raste po ljubavi. Ljubav je »božanska« jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom i, po tom postupnom sjedinjenju, preobražava nas u jedno »mi«, koje nadilazi naše podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude ’sve u svemu (1 Kor 15, 28)«.(BENEDITK XVI., Deus caritas est (Bog je ljubav))

Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica u svom srcu nosi, i naučava »znanost božanske Ljubavi«. Za nju je Bog prvenstveno dobri Bog. Terezija uvijek na prvo mjesto stavlja Milosrđe Božje, a tek onda Njegovu Pravednost.

Važno je primijetiti razboritost Male Terezije u odnosu prema izvanrednim fenomenima. Ona im ne pridaje veliku važnost. Ne želi ih, niti ih traži. Jedino što želi je vršiti Božju volju i ljubiti Boga kao što On nju ljubi.

»Premda kod nje ne treba podcijeniti niti elemente sustavnosti i intuitivne teološke sinteze, njezina teologija i duhovnost nisu neke apstraktne formulacije i teoretska razglabanja, nego više počivaju na teološko-duhovnoj intuiciji i na proživljenom iskustvu Boga. Njeno nekomplicirano prepuštanje Božjoj veličini, ljubavi i milosrđu pokazuje da za ostvarenje čovjekove – od Stvoritelja mu namijenjene – sreće ’znanje‘, premda ga ona i bez visokih škola ima u iznimnoj mjeri, nije odlučujuće, nego je odlučujuće svoju misao u svakodnevnim trenucima s pažnjom zaljubljenika naslanjati na Boga, te nošeni tom ljubavlju svoje htijenje i čine usklađivati s onim što nam se otkriva kao Njegova volja za nas i tako živeći iz snage Božje, u povezanosti s Njime i bližnjima – s Njime po bližnjima i s bližnjima po Njemu – ’teći‘ kroz vrijeme…« (Jure ZEČEVIĆ, OCD (prir.), Bit ću ljubav, Duhovne poruke najmlađe naučiteljice Crkve Terezije od Djeteta Isusa i Svegoga Lica)

Znanost božanske Ljubavi je znanost što je dobri Bog daruje poniznima i malenima. »U isti čas zatitra od veselja u Duhu Svetom te reče:’Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima‘«. (Lk 10, 21).

Središnja duhovna poruka sv. Terezije iz Lisieux-a je »mali put«. Terezijin »mali put« je jednostavno življenje svakodnevnice osjećajući se ljubljenim od Boga, svjesno pristajanje uz Ljubav i uzvraćanje ljubavlju za ljubav.

Nauk ove svetice proizlazi iz njezinog poznavanja otajstva Kraljevstva, a znanje crpi u molitvi, razmatrajući Evanđelje i iz svog osobnog iskustva Milosti.

Terezija nasljeduje Isusa u poniznosti, bezrezervnom pouzdanju i potpunom predanju Milosrdnoj Ljubavi. Njezin »mali put« je život evanđeoske jednostavnosti.

 

»Sam sam u raznim zgodama imao radost spomenuti osobu i učenje Svetice, na poseban način prigodom nezaboravnog pohoda Lisieux-a, 2. lipnja 1980., kada sam sve htio podsjetiti na slijedeće: ’O Tereziji iz Lisieux-a, može se s uvjerenjem reći da je Duh Božji dopustio njezinom srcu da izravno objavi ljudima našega vremena temeljno otajstvo, stvarnost Evanđelja (…). ’Mali put‘ jest put ’svetog djetinjstva‘. U tom putu ima nešto jedinstveno, to je genij svete Terezije iz Lisieux-a. Ima u isto vrijeme potvrda i obnova najuniverzalnije i najtemeljnije istine. Koja istina evanđeoske poruke u stvari nije najtemeljnija i najuniverzalnija od ove: Bog je naš Otac i mi smo Njegova djeca?« (IVAN PAVAO II., Divini Amoris Scientia (Znanost božanske Ljubavi))

s.Snježana Foršek, OCDS

 

O ženo, velika je vjera tvoja!

Živom ću vjerom, dohvatiti Boga.

Čovječja mračna slika se po vjeri čisti. Čovjek bez vjere je neznalica. Bez svjetlosti vjere čovjek je kao u mračnoj tamnici. Tko vjeruje sve svladava; takvom je sve moguće…

Zdravije oko bolje vidi a što je veća vjera i patnja je korisnija, jer je čisto ”oko vjere”.

Mt 15, 21-28

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!«

Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.«

On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.«

Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!«

On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.«

A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!«

Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.«

I ozdravi joj kći toga časa.

lo-que-salva-es-la-fe

Velika Gospa

Vjera nas uči da je Bl. Dj. Marija poslije smrti uznesena na nebesa i uživa vjekovječnu radost… danas je kraj žalosti, jer nam je otišla u nebo mila Majka, ona Majka koja je sobom Božje lice gledala i željela da nam bude kao ljestve, po čijem se primjeru trebamo penjati dok i mi ne dospijemo u nebo.

Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!

”Tko vjeruje sve savlađuje. Tomu je sve moguće. (Tko vjeruje) taj, kada je i u patnji je uvjeren da ga Bog miluje; ima zdravije oko za prosudbu o svemu što mu se događa, jer (onaj koji vjeruje) ima zdravije oko i bolje vidi”

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše.

Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«

Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«

A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«

Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

evangelio-10-agosto-fano

Molitva – ”skladište puno hrane, odijela, lijeka i oružja”

O. Gerard nam je u brojnim vlastoručnim zapisima ostavio mnoge zabilježbe o molitvi. U ovom prikazu predočit ćemo ono što je zapisao u rukopisu Blago duše. U jednom zapisu, u ovom rukopisu, molitvu je nazvao ”Skladištem punom hrane, odijela, lijeka i oružja”. Pokušajmo otkriti, u istom rukopisu, koji su ga razlozi naveli da molitvi da takvu definiciju.

114

Naš Sluga Božji, osim opće definicije molitve koju je našao kod drugih pisaca, koji molitvu definiraju ”Uzdignućem misli prema Bogu” , uključuje u sastavnicu molitve pojam ”osluškivanja Boga”, i piše:

”Slatko uživam kad Vaš govor slijedim”.

Molitvu naš SB poistovjećuje s ljubavlju :

”Tko ljubav želi najbolje moli”.

A kako bismo probudili ljubav, u molitvi treba promatrati Isusova djela ljubavi prema nama:

”Isusova su djela ljubavi žerava koja potiču na razmatranje kako bi se i u nama probudila vatra ljubavi”.

U sastavnice molitve ulazi prošnja:

”Životinje se brinu za potrebno deranjem a pametan kršćanin prošnjom i moljenjem” .

Lako je zaključiti iz ovih navoda da je molitva za o. Gerarda susret s jednom osobom, Isusom Kristom, razgovor s njime, srcem punim ljubavi, nadahnjujući se na Isusovu ljubav prema nama. To je konkretna ljubav Isusa Krista prema nama po djelima otkupljenja.

505_hDa bismo stupili u razgovor s Isusom, srcem punim ljubavi, o. Gerard nabraja duhovna raspoloženja molitelja koja su očito u dosljednosti s ljubavlju. To su prije svega vjera i poniznost. ”Lako molimo, naglašava SB, ako vjerujemo da nam je duša mala, gola, bosa, gladna, izranjena, zapušteno prosjače” . ”Tražimo Boga vjerom i kad ga nađemo ljubimo ga” . Ovi navodi kao da žele reći da upućuju na Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku kako bismo slijedili ponašanje carinika a ne farizeja. Molitva farizeja je bila ohola, hvalisava a carinikova ponizna. U njoj carinik priznaje svoje duhovno simomaštvo i potrebu Božjeg milosrđa.

Osim toga, autentična molitva zahtijeva dosljednost života, koji je u skladu s evanđeljem: ”Tko hoće unutarnju molitvu zavoljeti, neće se Bogu iznevjeriti” . Jednako tako:

”Tko se odaje molitvi neka se prilagodi volji Božjoj.  U molitelju neka su želja i djelo jedno, neprestano zajedno, usuglašeno” .

Na koncu o. Gerard daje praktične upute kako bi se ostvarila molitva čiju nam je definiciju predstavio i uvjete označio. Potrebno je izabrati temu o kojoj želimo razgovarati s Bogom, s Isusom:

1) Treba se ”osloniti na koju istinu vjere” ;

2) paziti na ono što Bog govori;

3) upirati pogled na Isusa, jer ”samo pogled na Njega to je već slatki med. Osobito kad ne možemo razmišljati, kad smo u napasti… vazda na njega uputiti pogled” .

Zaključujući našu temu o molitvi postaje nam jasno zašto Gerard ističe da je ”Molitva skladište puno hrane, odijela, lijeka, oružja”. Molitva takvih sastavnica, kakvu nam Gerard predlaže, vrlo je jaka pred Bogom:

”Ona bi izbavila i sužnja pakla, kad bi pravda dopustila”.

Molitva je sve to jer ispunja dušu ljubavlju i razgovorom s Isusom Kristom i jer se temelji na vjeri, i ljubavi, na pouzdanju.

Dobro je zapitati se, u školi ovog našeg Božjega Sluge, kakva je naša molitva, kakva je naša vjera u plodove molitve, kakva nam je ljubav prema Isusu Kristu, kako bismo primili poticaje da bolje molimo, kako bi nas molitva okrijepila i ispunila, jer ”Isus je slatki med”.

Ante Stantić, OCD (Zvonik)

Jeli su svi i nasitili se.

Mrvica je kruha veća od mene; al ako sam gladan, onda je za mene, meni je pokorna, tijelu i duši spasonosna.

Mt 14, 13-21

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

cuenta-y-calcula-color