Monthly Archives: Prosinac 2014

GPS Karmel

Na putu života križ čeka nas ljut, daj Majko nam kaži ti u Nebo put“.

Došavši k sebi, osjetih u srcu poticaj, poticaj da krenem – i krenuh. Krenuh na Put.

U početku Put bijaše ravan i ugodan za put, al’ kako odmicah, tlo posta neravno i kvrgavo. I, gle u daljini ugledah rasKRIŽje. U tren oka nađoh se na samoj sredini. I kako sad odlučiti, gdje da krenem. Svijet kaže slušaj svoje srce. Slijedi svoje srce. Ali kako, kad znam da je „bezuman onaj tko se uzda u svoje srce“ (Izr 28,26). Čujem razna šaputanja, ali ona me uznemiriše svojom bukom i odlučih potražiti gospođu Tišinu, jer „tišina je plodna zemlja u koju Isus sadi dobro sjeme“. Kad pronađoh Tišinu, ona me uputi na Šutnju, jer „šutnja je Isusova škola. Ta gdje je buka, ne čuje se Njegova pouka“.

Napokon začuh riječi: „Ja sam Put.“

??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

GPS Karmel

Inače, ako niste znali, GPS znači Gerard Pokazuje Smjer. I uistinu je tako. Isus je za sebe rekao: „Ja sam Put“. Za o.Gerarda možemo slobodno reći da je znak koji sve usmjerava na taj Put. Ali, bio je on i sam putnik na tom Putu, da da. I znao je nailaziti na rasKRIŽja i na prepreke, ali on se nikada nije zaustavljao.

Jednoga dana, našavši se na „raskrižju“, odlučio je poći u smjeru prema isusovačkoj gimnaziji. Želio je postati svećenik. Ali, nije primljen u sjemenište, jer nije imao odlične ocjene nego osrednje. Čak je morao i na popravni iz njemačkog. Našao se već kao mladić u veoma teškoj situaciji. Međutim, to ga nije pokolebalo u naumu da postane svećenik. Osjećao je u sebi tu silnu čežnju, koja ga je tjerala naprijed. I kao što voda, kada naiđe na prepreku, kruži okolo dok ne pronađe put, tako i on. Prijavio se kod karmelićana. Nije dugo čekao. Uskoro je stiglo pismo da je primljen.

o. Gerard se nikada nije uzdao u samoga sebe, nego je osluškivao Gospodina, koji mu je pokazivao smjer. Molitva je njemu bila „otvorena veza“ s Isusom, a sv. Pismo karta u koju je gledao kad bi se izgubio. Možemo mu se zato moliti u trenucima kada se nađemo na našim životnim „raskrižjima“, jer se i on često nalazio u sličnim situacijama. Isus ga je uvijek uslišavao i pratio za života na zemlji, pa kako ga neće poslušati i u Nebu, gdje se gledaju licem u lice. Oče Gerarde, moli za nas!

EVO I NEKE UPUTE O. GERARDA ZA DOBAR PUT:

  1. Da biste upalili GPS pritisnite tipku MOLITVA. (”Kad Maloj Tereziji, dobra misao nije dolazila, ona je polagano Očenaš ili Zdravo Mariju izmolila, pa joj se srce upalilo i duša ojačala”)
  2. Da bi vam se prikazala karta uđite u EVANĐELJE. („Slušaj, pa uživaj. Slušaj Isusa pa uživaj put nebeski koji je na svijet došao i u Nebo put pokazao.“)
  3. Kartu treba stalno pratiti da se ne izgubite.
  4. Dobro će biti da ne budete u buci, da možete čuti upute gdje treba skrenuti. („Ti šaplji u nevolji. Tvoje šaptanje: moje uživanje. Žao mi za sve dosadašnje uvrede, al želim sve milosti potrebne.“)
  5. Ako nešto zapne slobodno kontaktirajte našu službu za korisnike. (DUHOVNIK)
  6. Svako dva tjedna trebalo bi očistiti memoriju pritiskom na tipku ISPOVIJED i ne zaboravite svaki dan napuniti bateriju. (PRIČEST) („Svi imamo jednu bolest, a to je grijeh; imamo lijek, to je ispovijed.“)
  7. Poštujte svoja ograničenja, smanjite brzinu gdje je to potrebno (STPLJIVOST) i naravno poštujte „znakove“ 😉
  8. Garancija 77×7 godina.

Djetešce nam se rodilo!

“Radujte se, jer se porodio kralj sviju kraljeva, porodio se Spasitelj svijeta. Evo, gledajte Boga neizmjernog i svemogućeg kao malo dijete! Budite djeca, jer dijete se najviše zna radovati! Što je to, kakav glas? Kakava radost? Kome je taj glas? Tko da se raduje? Svakome i svima! Svi se trebamo radovati. Svi trebamo biti djeca! O djetinjstvo, o doba prave radosti! Tko te ne bi želio? Nitko se ne zna radovatio kao dijete. Ničija radost nije tako slatka kao dječja. Ničije srce ne zna za zloću, nije okaljano nepoštenjem, neurednom radošću. Samo se dijete zna iz sveg srca radovati, kad se čemu raduje ne misli ni na št drugo….”

 

Početak svetog Evanđelja po Ivanu; Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje. Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Promišljanje

Koliko se stvari skriva u onome što svakodnevno činimo. A da to i ne osjećamo. I ne vidimo. Tako je bilo i s rođenjem Isusa. Naizgled nešto svakodnevno, a opet nešto neočekivano, fantastično. Kako to znamo? Ta vidimo i sami. Evanđelist Ivan nam to lijepo oslikava. Himan Logosu pokazuje nam kako se to odvijao plan spasenja. To je program svega onoga što je Gospodin namjenio za svoju djecu. Vidi i promisli. Vraćamo se na sam početak Svetog Pisma, na postanak, gdje Bog stvara svojom riječju. I ta Riječ dolazi među nas. Po njoj sve postade i bez nje ne postade ništa. No, svjetlo svjetli u tami i tama ga ne obuze.

To su slike. Slike stvarnosti koja jest. Do toga ne možemo doći ako sami ne uđemo u sebe i ne pronađemo te slike i tu stvarnost u sebi. Kako? Tako što otvorimo vrata svoga srca i prihvatimo Svijetlo. Prihvatmo ga tako da činimo dobro, da činimo ono na što nas to Svjetlo pobuđuje. To je ono za čime naše srce žudi. Da primamo dobro, i da drugi budu dobri prema nama i da se osjećamo odlično i da sve bude na svojem mjestu.

No, znamo da tako ne biva. Kaže evanđelist Ivan, svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Tako biva s onima koji se zaustave na ovozemljskom, koji ne traže Gospodina. Koji promatraju samo jednu razinu stvarnosti i to bez Boga. Pa jasno da tada za takve je Bog mrtav.

Pazi što kaže dalje, oni koji ga primište, podari moć da postanu djeca Božja. Vidiš li o čemu se tu radi? Djeca Božja! Što li je sad to?

Izgleda da je to ono za čime žudimo. Da je to ono za što smo stvoreni. I uistinu, tako i biva. Razmisli. Biti dijete znači da imam nekoga tko se brine za mene, tko se žrtvuje za mene, tko me ljubi i tko želi sve najbolje za mene.

To nisu fantazije. Nisu ni djetinjarije. Nisu ni priče za malu djecu. To je stvarnost. Pitaš se, kako je sad to moguće? Ne pitaj, osjeti! Pogledaj svoje srce, pogledaj sunce, pogledaj nebo, osjeti kišu na čelu, osjeti snijeg u ruci, osjeti vodu koja prolazi slapom. Što kaže evanđelje? Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

A što to obznani? Upravo to da postoji netko tko me ljubi. Taj netko je Gospodin. Zato je Isus došao na svijet. Da obznani ljudima da nisu sami. Da onaj koji ih je stvorio nije ih ostavio.

Tako i kaže sv. Terezija, da za molitvu nije potrebno puno razmišljati već puno ljubiti. Aha, tu se znači skriva. To je tajna onoga što se zove dijete Božje. To je ono svijetlo koje svjetli u tami i tama ga ne obuze. Ne kaže da poništi tamu, ne kaže da pobijedi, već, tama ga ne obuze.

Tko je u svijetlu, toga niša drugo ne zanima već samo to da je u blizini svjetla. Svjetlo ga čini radosnim, ispunjenim, cjelovitim. To je ljubav. To je ono što Gospodin želi da osjetim povodom njegova rođenja.

No, jednu stvar u ovome ne smijemo zaboravit. Da smo na ovom svijetu i da dok smo ovdje valja nam se boriti da uđemo na uska vrata. Radost, svakako, ali to nije sve. Život nije samo prihvaćanje. Zato spominje evanđelje ovdje Ivana Krstitelja. On je najveći koji je rođen od žene. Zašto? Jer je u potpunosti nasljedovao Isusa. Ponizio se. Prihvatio je svjetlo. Svjetlo koji je u njemu proizvelo snagu da ide dalje. Da se bori protiv tame.

Vidi. To je program. Program našeg života. Prihvaćanje Isusa i ustrajanje na njegovu putu. Biti njegov. U cjelosti. I kad nam je lako i kad nam je teško. Zato je On došao na svijet u štalici, u hladnoći, okružen Marijom i Josipom. U siromaštvu. Ali ne u jadu. Ne. Tu je radost. Radost jer je Bog tu. Gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i Bog kako pjevamo u uskrsnoj noći! Ne zaboravi to. Bol je tu. Nemoć je tu. Bolest je tu. No to je i Bog. A gdje je Bog ondje je cijelo nebo prisutno kako kaže Tereza Avilska, da gdje je tako veličanstven Kralj tamo je i cijela njegova pratnja. To je život. Nasljedovanje Isusa. Ovdje je početak toga. Poput Ivana prihvatiti ono što nam je Gospodin dao i s Njime kročiti naprijed. Tako je i Ivan činio, surađujući s Duhom Svetim. I mi to možemo, dapače i moramo. Kad prihvatimo svjetlo, to je ono na što smo pozvani. Prvo upoznati Isusa, potom obratiti se, te nasljedovati ga, kako nam predivno govori današnja antifona evanđeoskog hvalospjeva II. Večernje molitve iz časoslova:

Danas nam se Krist rodio, danas se Spasitelj objavio, danas na zemlji pjevaju anđeli, vesele se arkanđeli, danas kliču pravednici: Slava Bogu na visini, aleluja!

Sretan i blagoslovljen Božić!!

br.Mario Ivan

Sretan i Blagoslovljen Božić!

“Kada čovjek dobije dar veoma se raduje, ali smo danas dobili dar, jer nam je nebeski Otac dao najljepši dar, svoga Sina našeg Spasitelja. Radujmo se jer smo dobili lijepi dar… Radujmo se, jer jezik ne može izreći, a pero napisati, što znači Spasitelj, što znači spasiti.

Nama je dosta znati da Sv. pismo govori o Isusu: «Javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu, jer vam se danas rodio Spasitelj» (Lk 2). Da, mili moji! Svaki narod , svako čeljade raduje se Isusu Spasitelju. I ovo je najveća radost… Stvoritelj neba i zemlje pokazao se, danas je došao na svijet, da pokaže kako voli svoje stvorove. Sva stvorenja danas se vesele…

Bez Spasitelja svaka bi duša uvenula, nikad Božjeg lica ne bi vidjela…Mi se radujemo malenomu čedu, našem Spasitelju….Zima, oštra slama, uboge jaslice, to je njegovo blago. …

Jaslice su za živinu koja nema pameti. Zašto dakle vjekovječna mudrost izabire ono što imaju nerazumne životinje? Zato, jer je čovjek zbog tjelesnih nagnuća i griješnog života, s ljudskog dostojanstva na životinju srozao, kao životinja postao.

Maleni Isus Spasitelj iz jaslica govori: Čovječe, koji si životinji sličan postao izvadi me iz ovih jasala. Izbaci svoje grijehe, svoje životinjske osjećaje i naslade, očisti svoje srce. I kada ga očistiš nemoj u njega staviti slame, već čisto žito, valjani i lijepi kruh, slatko jelo, tj. pobožnost, pokornost, svetu volju moga nebeskog Oca. Čini samo ono što je milo mome nebeskom Ocu. Jer je moja hrana vršiti volju moga nebeskog Oca.

Mili moji! Tko je taj tko se nebi smilovao kada vidi jedno milo čedo bačeno u štalu da zebe i smrzava se, gladno i žedno? Vidite, Isus, na današnji dan stoji ne u štali nego kao na ulici pred svakim vratima. Gol je i bos, gladan je zima mu je. Rijetko ga koja kuća prima.

On je sam sebe ogolio, tj. svukao sa sebe, skinuo nebesku slavu da tebe zaodjene, da ti milost, spas tvojoj duši pribavi. Otvori mu vrata, otvori mu svoje srce, primi ga, nemoj ga gledati pred sobom kako dršće, kako zebe. Tko ovo shvati, tko ovo razumije taj nikada više neće  ništa drugo željeti, već samo da mu Isus bude Spasitelj. Tko Isusa dobije za Spasitelja, taj će biti bogat, zdrav, sretan i veseo na ovom i na onom svijetu.

Isuse, koji si s trpljenjem zapiočeo svoj život i mi odsada želimo trpjeti. Mi želimo da se i na nama vrši sveta Božja volja. Mi želimo da nas blagosloviš i ojačaš, da iako smo siromašni, da prema našem siromaštvu sa prostrtim pastirima tebi pružamo dar, da pomažemo jedni druge prema našim mogućnostima.Ako smo pak bogati tebi ćemo bogat dar dati s trima kraljima darivati. Mi ćemo lijepe darove sirotinji pružati i majci Crkvi, jer što čeljadetu činimo to tebi činimo. Isuse, primi i nas i naše darove sada, a poslije smrti našu dušu u nebo, gdje ćemo navijeke pjevati: Slava Bogu na visini!”

Nativity-Scene

Evo, začet ćeš i roditi sina.

Lk 1, 26-38

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«

Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Promišljanje:

Zadnju nedjelju pred Božić, liturgija nam predstavlja lik Marije. Pokazuje nam kako ona sudjeluje u planu spasenja ljudskog roda. Pokazuje nam kakav treba biti istinski vjernik.

Ona, unatoč tome što ne razumije sve stvari vezane uz rođenje Isusa i kako će to sve biti i što će se sve dogoditi, odgovara anđelu da neka joj bude po njegovoj riječi.

Zastala je, stala razmišljati i odgovorila.

To nekako i jest stvar s vjerom. Ne možemo nešto sigurno znati, ne možemo posjedovati poput recimo posjedovanja neke knjige. Ali možemo vjerovati. Možemo biti sigurni da plan koji Gospodin ima s nama jest plan koji je najbolji za nas.  Najbolji u smislu da ćemo u konačnici dospjeti u zajedništvo s njime. To ne isključuje tešku borbu na putu k tom zajedništvu ili napor koji je potreban. Nipošto. Ali uključuje sigurnost. Sigurnost da naš život i sve što nas u njemu i sve što se događa ima smisla. Smisao koji dolazi iz Njega. I iz onoga što nam je obećao. A što nam je obećao?

Da će nas spasiti. Da će proglasiti godinu milosti. Da će kraljevati nad nama. Kraljevanje uključuje brigu. Skraćeno, uključuje ljubav. Ljubav koja polazi od brige za drugog. I žrtvovanja za drugog jer ga ljubim. To je ono što nam ja Isus pokazao svojim životom. To je ono što je sv. Josip iskusio u svom saobraćaju s Gospodinom. To je primjer koji nam je Marija pokazala. Da vjerujemo i kada ne razumije u potpunosti. Da vjerujemo i kada nam se sve ruši. Da vjerujemo Gospodinu jer ga ljubimo. Zato jer je on nas prvi uzljubio.

Nastoj tako činiti u ovo vrijeme pred Božić. Promisli o svemu. Pogledaj i pripravi put Gospodinu.

br.Mario Ivan

Slatki kolač o. Gerarda

Otac Gerard je rekao:

„Sjeme, zrno Božje riječi treba smrvit, žvakat, razmatrat, pa će od nje biti sladak kolač.“

Ovo je prava uputa baš za one koji Bibliju drže kod kuće kao ukras na polici, te ju nikad ili vrlo rijetko uzimaju u ruke. Biblija nije zato da bi skupljala prašinu, iako je inače dobro da ju imamo u svojoj blizini, u svom vidnom polju i ruci na dohvat.

Međutim, sluga Božji otac Gerard ne želi da Biblija ostane mrtvo slovo na papiru, kako se to zna reći, jer iz vlastitog iskustva zna koliko mu je blaga i radosti i prosvjetljenja i nadahnuća Gospodin Bog po ovoj knjizi podario. No, o. Gerard se ne zadovoljava niti time da Bibliju uzmemo u ruke i čitamo, i samo na tome ostanemo, jer Božja riječ nam nije darovana samo zato da zadovolji našu intelektualnu znatiželju. S njom treba raditi: „smrvit, žvakat, razmatrat.”

Kako dakle raditi s Biblijom da od nje imamo najviše koristi?

O. Gerard je u potrazi za odgovorom na ovo pitanje zapravo na tragu časnih i starih crkvenih otaca. I oni su bili svjesni da površno čitanje Biblije može lako dovesti do nerazumijevanja.

Ipak su te zgode, izvješća, pjesme iz nekih drugih vremena i kulture. Ali su također bili svjesni da su svi biblijski pisci bili od Boga nadahnuti, te da je Bog vodio njihovo pisanje na takav način da riječ zapisana u Bibliji bude živa i nadahnjujuća za sva vremena i za svakog čovjeka. A to znači i za suvremenog čovjeka.

Ali kako doći do tog smisla za mene danas? Kako doći do onog značenja svetog teksta po kojemu meni Bog danas progovara i govori?

lectioCrkveni oci su preporučivali posebno čitanje Svetog pisma koje su nazivali „božanskim čitanjem”, latinski lectio divina.

To više nije bilo obično čitanje, već pravo druženje s Božjom riječi i nakon što je bila pročitana u knjizi. Čitav jedan mali životni proces, koji su stari oci dijelili u četiri faze: čitanje, razmatranje, moljenje i kontempliranje, iliti latinski: lectio, meditatio, oratio, contemplatio. Ne bi se dakle stalo samo na čitanju teksta iz Biblije, nego bi se o njemu razmatralo, nad njim molilo, do te mjere da sveti tekst i njegova poruka postanu dio našeg autentičnog iskustva, iz kojega onda po poruci tog teksta možemo konkretno živjeti i djelovati.

I danas tu zna biti nesporazuma, pa se misli da je božansko čitanje samo jedan oblik čitanja tekstova Svetog pisma, i ništa više od toga. Ali božansko čitanje je daleko više: to je život u prijateljstvu s konkretnom Božjom riječi, suživljavanje s biblijskim sadržajima koji kroz razmišljanje i molitvu postaju stvarateljima mog vlastitog života, i to preobraženog stila dobrano upravo tom Božjom riječi s kojom smo se družili.

Veli narod: ,,S kim si, takav si.“ Tko se druži s Bogom i njegovom riječi, postaje poput njega.

A to znači i više svoj, budući da nas je dragi Bog na svoju vlastitu sliku i priliku stvorio.

O tuda proizlazi onda i radost postojanja, koju o. Gerard zove „slatkim kolačem”. Što je čovjek više na Božju sliku preobražen, što je dakle više svoj, autentičniji, to je i njegova radost postojanja veća. Budući da
je jedan i neponovljiv, i da postaje svjestan kako je za Boga nezamjenjiv u ostvarenju Njegova kraljevstva, čovjeku raste radost i lakoća postojanja. Baš kao što i u običnim prilikama naše svakodnevnice „slatki kolač” unosi slatku promjenu i veću radost u naše življenje.

Nije dakle ovdje riječ ni o kakvom —ne daj Bože – nasilju nad Božjom riječi. Ovdje je riječ o vrlo važnom duhovnom savjetu sluge Božjega oca Gerarda svima onim a koji su u svojoj sivoj svagdanjici izgubili radost postojanja i snagu za život. Da čitaju Sveto pismo, ali da se ne zadovolje samo time da su nešto iz njega pročitali. Da čitaju Sveto pismo, i da pročitanu riječ zadrže i kasnije u svom srcu i u svom umu. Da pokrenu svoje srce i svoj um da s tom Riječi rade i da im bude prisutna u svijesti, i da joj dozvole da im ona oblikuje njihovo življenje i djelovanje.

Tada će i oni moći doživjeti slatko iskustvo postojanja iz kojeg je otac Gerard progovorio ove riječi koje i danas odzvanjaju u našim ušima: „Sjeme, zrno Božje riječi treba smrvit, žvakat, razmatrat, pa će od nje biti sladak kolač.”

o. Dario Tokić, OCD

Spomendan sv.Ivana od Križa

Spomendan Ivana od Križa je 14.12., ove godine, zbog toga što taj datum pada u nedjelju, prenosi se na prvi slobodni dan, a to je ponedjeljak. Stoga se u Karmelu, svetkovina Ivana od Križa slavi danas, 15.12.2014. Kratku biografiju možete pročitati na slijedećem linku: http://www.bitno.net/vjera/sveti-ivan-od-kriza-mistik-koji-je-reformirao-karmelicanske-redovnike/ ; ovdje sam više nastojao staviti svoje promišljanje.

Evanđelje po Ivanu; Iv 17, 17 – 26

Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.”

Promišljanje

Posveti ih u istini, poslah njih u svijet, da svi budu jedno, slavu koji si dao meni ja dadoh njima, savršeno jedno, ljubio njih kao što si ljubio mene, gledaju moju slavu, očitovao tvoje ime.

Veliko je to otajstvo. Velike su to stvari. Sin čovječji moli za one koji su uzvjerovali u njega. Promotri što to govori naš Gospodin. Pogledaj kako se obraća svome Ocu. Nije li ovo predivan uzor molitve? Nije li ovo divan primjer u kojem nam evanđelist prikazuje kako je sam Gospodin molio svoga Oca?

Nekako mi se čini da je središte upravo ovo, da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi.  To jedno, to se odnosi na jedinstvo tijela Kristova. No isto tako odnosi se i na odnos duše i njezinog Zaručnika. To je govor o sjedinjenju. Sjedinjenje, to je čas kada duša i Gospodin postaju jedno. Kada duša potpuno vrši volju Oca svoga, i kada joj, zbog ljubavi koju prema njoj gaji, Zaručnik daje samog sebe. Zvuči ti to malo previše? Kao nešto što je bliže svijetu bajka a manje svijetu stvarnosti?

I nisi daleko od toga. Tako bi i bilo da nemamo primjera koji nam govore da je to moguće. Danas slavimo svetkovinu sv. Ivana od Križa. Njegova nauka i njegov život obilježio je čitav karmelski red, ali i čitavu Crkvu. Njegova djela odsjevaju sjajem ljubavi Božje. On nam govori kako je Krist rudnik u kojem treba kopati i istraživati i kako nikad nećemo doći do kraja. No, nikad ne smijemo ni prestati žudjeti za njim.

Da bismo došli do sjedinjenja, nije dovoljno pročitati ovih par redaka koje sam napisao, ta nisam ni dotaknuo vrh onoga što otajstvo Krista skriva. Za to je potreban ustrajnost. Potrebno je nasljedovati Krista. Samo to jest put do sjedinjenja. Dio te radosti opisan nam je u Pjesmi nad pjesmama, gdje se spominje kako zaručnica traži i iščekuje zaručnika.

Još više to pronalzaimo u životu samoga Krista.  Pogledaj što on kaže “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7, 13 – 14)

Uska vrata, to je put u kojem ništimo sebe, put u kojem se učimo poniznosti, poslušnosti. To je odgoj. Svi znamo što i kako trebamo činiti, nisu nam potrebni neki posebni tumači ili neke stvari koje bi nam otkrile ono što nam je činiti. Mi se bojimo to uzeti.

Jer, uska vrata su ono što nitko ne želi. To je patnja i bol, patnja u kojoj se lomi naša osobnost i naša volja. Poput kipara koji odlama komadiće kamenog bloka kako bi dospio do kipa koji je unutra, ili slikara koji koristeći mnoštvo boja na bijelom papiru crta prekrasan nebeski svod.

Blok kamena tu trpi i teško mu je. Papir trpi pritisak kista i težinu boje. No, rezulat je fantastičan. On očarava. Zato je potreban trud i muka. I zato moramo patiti. Ako i samo ako na pameti imamo nasljedovanje Krista i želju da sve što nam se događa, dobro i loše, činimo iz ljubavi prema Gospodinu. Tako čineći, tražit ćemo Gospodina a ne osjećaje i uživanje. Čineći tako, naljedovat ćemo i ovog velikog sveca, koji je sam rekao da tko ne traži Kristov križ ne traži njegovu slavu.

Da bismo dospjeli do slave, moramo ući kroz uska vrata. Vidi, što su uska vrata u tvom životu? Tko ili što te prijeći da ostvariš ono što Gospodin želi od tebe? Ne boj se, bit će teško, toliko teško da ćeš poželjeti odustati, no, Gospodin te neće ostaviti. Vjeran je. Zato i kaže Isus: I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima. (Iv 17, 26) Ako je On u nama, tada nema straha. Unatoč patnjama, mi idemo naprijed. Jer On je s nama. Idi tako ususret svetkovini rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Budi zahvalan Gospodinu, ali i pripravi se na to da nasljedovanje Krista uključuje patnju i bol. Jer on sam je patio ali i radovao se. Stoga, ustraj! Ta to je ono na što smo pozvani! Biti slika Božja u svijetu!

br.Mario Ivan

sv. Ivan od Križa

ivan

«Po mojem znanju, nitko nije odlikovan kao «Odličan ljubimac križa» kao ovaj naš sv. otac… Na karmelićanskom propeću nema ništa, nema propetog Isusa. Što je teško u karmelskom pozivu skinuo je Isus po životu našeg junačkog oca. Mi smo slabašni sinovi, samo nemojmo bacit ovaj križ, trpimo ga makar nam se čini da ništa ne radimo, dokle ga ne bacimo, ipak mnogo činimo; jer Božju volju ispunjamo ako joj se ne protivimo»

«Prije nego što je Ivan od križa prvu misu rekao molio je od Boga milost da u smrtni grijeh ne upadne. Pa kada je na podizanje dignuo sv. Hostiju čuo je glas: “Dajem ti što si od mene molio”. A poslije kada je prvi obnovljeni samostan osnovao, pred Oltarskim sakramentom je molio»

«Sv. Ivan od križa danju je bolesnike dvorio,

a noću učio.

Nema teškoće

ako želim Tvojih zasluga voće»

Među vama stoji koga vi ne poznate.

Na to ću mislit, što će se na Vas odnosit; jer drugo je sve otrov! Svaka bezazlena dobrota, podiže nas do Boga; ako dobrotu pripisujemo Bogu. Dobrota je ponizna, slijedi sv. Ivana Krstitelja, koji je ponizno kazao, što je od Boga dobio, da je glas Isusa, koji je prvi Božji glas u biću, u našem spasu i Evanđelju.
Što se  svećenik bolje moli, sve očevidnije se pokazuje izvanrednost u dušobrižništvu.

o.Gerard

Evanđelje:

Iv 1, 6-8.19-28

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ­Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:

»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’– kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Promišljanje:

03_tercer_domingo_AdGlas koji viče u pustinji. Na prvi mah, izgleda besmisleno. Ta tko bi još vikao u pustinji? Tako gdje nema nikoga i nitko ne čuje. Pustinje se upravo nazivaju i pustinjama jer su puste, bez ikoga. Ivan Krstitelj je doslovno živio u pustinji i ondje prebivao i pozvivao ljude na obraćenje.

No, što to nama danas govori? Možda to, da i mi zađemo u pustinju. Barem ovaj tjedan. Pitaš, pa kako da odem u pustinju? Ne govorim o pustinji kao geografskom mjestu, već pustinji svoga srca. Zar nije upravo to ono na što nas poziva Ivan? Poravnite put Gospodnji! Zar misliš da je to cesta, asfalt koji je potreban poravnavanja? Hm….tada bi sve bilo lako. Nije. Radi se o onome što se nalazi u nama i u našem životu. Dio naše osobnosti koji nam se ne sviđa a ipak se prema njemu ravnamo i živimo. Nikako da ga promjenimo. Kao da sve negiramo i ne prihvaćamo sebe u potpunosti. Često se pronalazimo nezadovljni samima sobom. I često čekamo da oluja prođe da bismo ponovno živjeli istim načinom života. Zar to nešto mjenja?

Treba izaći u oluju. Biti u njoj. Dati da puše. Dati se slomiti. Ući u pustinju upravo to označava. Odvojiti vrijeme za Gospodina. Neka to bude 10 minuta na dan. Ali tada, u tim trenucima uistinu biti prisutan sam sa sobom. Ući u pustinju. Promisliti što to Ivan govori i preporučuje nam. Vidiš, to je teško. Teško je biti sa sobom. Teško je nositi se s onim što jesmo. I baš zato, je potrebno ući u sebe i upoznati se. To je prvi korak k obraćenju. Prvi korak k molitvi. A molitva, molitva je susret s Gospodinom. Za taj susret potrebno se pripravit. Potrebno je prihvatiti sebe u potpunosti. S dobrim i lošim stranama, s vrlinama i manama. I upravit cjelokupnog sebe prema Gospodinu.

To je bit pustinje. Ne biti sam, već biti sam da bih mogao biti s Gospodinom. Ući u sebe, da pripravim stan Gospodinu. Da ga pustim na večeru. Sjeti se da On stoji na vratima i kuca, tko mu otvori, ući će i večerat s njim. Čini tako i vidjet ćeš da pustinja o kojoj Ivan svjedoči nije tako daleka od našeg života. I ne boj se, nisi u tom usamljen, ta Ivan je to prošao, i naš Gospodin također. To je put. Skica duhovnog života. Na tebi je, hoćeš li poći tim putem ili ne. No, ako odlučiš, tada budi spreman trpjeti i žeđ i glad, kako i biva u pustinji. A to znači da će biti teško i da ćešto nećeš osjećati Gospodina. No, nikad, ali baš nikad ne zaboravi da će On doći k tebi na večeru, ako mu otvoriš vrata. Ne boj se, već hrabro ustraj u odluci da ideš prema Njemu!

 

BEZGREŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MARIJE

Danas se pokazalo da je Bog Otac ljepše ruho načinio svojoj nebeskoj kćerki nego sve zemaljske ljubezne majke svojim kćerkama. Na današnji je dan Bog pokazao kakva je prava slika Božja. Na današnji dan Bog pokazuje kakvo treba biti svako čeljade, jer smo svi na Božju sliku stvoreni…. (o.Gerard)

Iz Evanđelja po Luki ;Lk 1, 26-38;

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Murillo_immaculate_conception

Promišljanje:

Zborna molitva današnje svetkovine glasi:

Zborna molitva

Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina

unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha

začeće Djevice Marije i tako pripravio

dostojan stan svome Sinu.

Po njezinu zagovoru daj nam da

čista srca dođemo k tebi. Po Gospodinu.

 

Što nam to govori? Govori nam da je Gospodin pripravio dostojan stan za svog Sina. Oslobodio je Mariju svake ljage grijeha. Prvo čitanje nam prizivi u srca scenu iz Edena. Scenu kada Gospodin dolazi u susret čovjeku i kada otkriva da je sagrješio. Prekršio je jedinu zapovijed koju je Gospodin dao. No, nije ostavio čovjeka. Rekao je da će doći Onaj koji će zmiji satrijeti glavu. I došao je. Gospodin naš Isus Krist.

Njegov drugi dolazak iščekujemo, i evo, i ove godine slavit ćemo svetkovinu rođenja našeg Gospodina Isusa Krista. Ostvarenja obećanje kojeg je Gospodin dao. Dao nam ga je zato jer nas ljubi i jer je ljubav korijen svih Njegovih pokreta. On zna što je ono što nam najbolje može koristiti.

Marija je to prepoznala. Ona je slušala riječ Gospodina. Slušala je anđela. No, nije slijepo slijedila riječi koje je čula. Stade razmišljati kaže evanđelist Luka. Taj trenutak, upravo taj, pokazuje svu slobodu koji je Gospodin darovao svakom stvorenju. Pazite, Marija je u to doba imala vjerojatno 14 godina. I onda je razmišljala. Stade. Zastala je pred time. Nije pobjegla nije napala anđela ili nešto treće. Ona stade razmišljati, možemo reći preispitivati, tražiti ili još bolje moliti. U kontaktu s anđelom, dakle s nekim tko nije iz ovog vidljivog svijeta, uvijek ostanemo zapanjeni. Slično je i s napastima, kada nas đavao napastuje da nešto učinimo i kad to učinimo, nakon tog čina u sebi osjećamo žaljenje i kao da to nismo nekako potpuno svojevoljno učinili.

Ovdje nije takav slučaj. Marija je promislila i odgovorila. Njezin da jest da koji odzvanja hodnicima vječnosti. To je onaj da, koji Sotona nije mogao izreći. To je da, da služenju Gospodinu nasuprot non serviam (neću služiti) Sotone. To nam lijepo govori današnji himan večernje molitve časoslova:

O zaštitnice djevicâ,

Sva čista Majko Božija,

Što nada si i rajska dver,

Veselje vječnih dvorova.

Od trnja ovit ljiljane,

Golubice s krasotom svom,

I mladice, što korijen ti

Lijek daje svijetu ranjenom.

Sotoni strašna tvrđavo

I zvijezdo lađi nasjeloj,

Od zasjeda nas očuvaj,

Prosvjetljuj, vodi narod svoj.

Rasprši tamne zablude,

Odmakni skriven greben ljut,

Na burnom moru siguran

Zalutalima kaži put!

Ti jedina si prečista

Sred roda našeg grešnoga.

Vještinu zmije zlobnice

Odagnaj od nas preblaga!

Sva slava Ocu višnjemu

I Sinu s Duhom Presvetim,

Jedinstvenom što milosti

Obdariše te bezgrešnu. Amen.

 

Stoga i jest Marija jednina uzdignuta iznad svih korova anđela. Ona pokazuje ono će svatko od nas biti kad dospijemo do punine uzrasta ljubavi Kristove. Kada postanemo odrasli, i nakon što blagujemo tvrdu hranu, a to su patnje, napori, boli, ali i ljubav i radost služenja, prispijemo u vječnu slavu gledanja Božjeg lica.

Vidimo, Gospodin prvi pristupa, a na nama je da mu odgovorimo. Promislimo, molimo, gledajmo i slušajmo. No jedanput kad donesemo odluku da služimo Gospodinu, tada to vršimo svim silama, cjelim srcem. Vidimo kamo će nas to odvesti. Marija je bila radosna, ali i žalosna, smijala se, pjevala „Veliča“ ali i gorko plakala pod križem. No, baš zato jer je sve to prošla, i ustrajala u vjeri u Sina Božjeg, nama je pokazala put. Put koji vodi do neba. A to je vjera i ustrajnost u nasljedovanju Krista.

Imajmo to na pameti dok se približavamo blagdanu rođenja Gospodina našega Isusa Krista.

br.Mario Ivan