Monthly Archives: Studeni 2015

U zalog nam je povjereno spasenje

Prva nedjelja došašća

Iz Evanđelja po Luku; Lk 21, 25-28.34-36

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja

onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati,

uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«

5XV32RK0WU

Promišljanje

Ovaj odlomak evanđelja divno se uklapa u vrijeme došašća. To je vrijeme iščekivanja rođenja Sina Božjeg. No, čini mi se kao da nam jedna stvar često nestaje iz naših razmišljanja u svom tom iščekivanju. To je aspekt obraćenja. On se nazire ovdje u riječima pazite, budni budite.

Što li nam to poručuje odlomak? Da će se dogoditi dolazak Sina Božjeg koji će označiti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, problemi, nevolje, izdisanje. A Sin Čovječji će doći u slavi. To sve izgleda nekako pomalo tužno i tragično. Svi ti problemi i nevolje i Sin Čovječji u slavi. Slika posljednjeg suda, bez sumnje. I upravo u njoj leži nešto predivno. A to je poziv da dignemo glavu i uspravimo se jer se približuje naše otkupljenje.

Ono će se zbiti kad stanemo pred Sina Čovječjeg. To znači kad ćemo se susresti s onim što jesmo pred licem Sina Božjeg. I tu nastupa suđenje. Suđenje po djelima ne po riječima. Ono što smo činili to će nas osuditi ili spasiti.

Osuditi, ako nam srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama. To ne znači da ne smijemo odustati od onoga što nam je povjereno u zalog. U zalog nam je povjereno spasenje. Zato se Isus utjelovio, umro i uskrsnuo. Zato će ponovno doći. Da uspostavi Kraljevstvo Božje jednom zauvijek.

Spas će biti ako budemo budni. Tada susret s Sinom Čovječjim neće biti nešto što nas treba uznemiriti već ispuniti. Otvoriti nam prolaz u ispunjenje naših života. To je ono čemu nas treba došašće pripremiti. Da nas nauči da dolazak Gospodnji je nešto za što trebamo biti budni. Uvijek iščekivati. Čekajući dolazak Sina Čovječjeg. U tome i leži smisao zornica, jer zorom iščekujemo naše spasenje – Krist, koji nam dolazi pod prilikama kruha i vina.

Pogledaj kako ti iščekuješ Isusa. Gdje ga iščekuješ. Želiš li ga vidjeti onakvog kakav jest ili kako bi ti htio? Pročisti svoje osjećaje i želje da dostojno dočekaš rođenje našeg spasitelja Isusa Krista.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

A ljubiš tako da pokazuješ ljubav onome koga ljubiš

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 18, 33b-37

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:

»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«

8SDKBCVSCM

Promišljanje

Posebno me se dojmila Isusova izjava da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Danas svetkujemo svetkovinu Krista Kralja, a ovdje se događa kontardiktornost. Isus se nalazi na ispitivanju pred Pilatom u vezi njegovog nauka i prijave koju su glavari svećenički podnijeli protiv njega. Znamo što slijedi nakon ovog odlomka. Osuda i polazak na egzekuciju. Nije li to strašno? Uistinu jest.

Onaj koji se rodio za istinu, umire. I to tako da je odbačen od onih kojima je poslan. Dali je to kraljevstvo o kojem Isus priča? Kraljevstvo u kojem čovjek biva smaknut jer govori ono što je istina, ono o čemu se treba govoriti.

Vidimo kako to biva u današnjem svijetu. Ukoliko ne odgovaraš nekome tko ima moć maknuti te, ti bivaš maknut. Istrgnut iz života, posla, druženja, svega. Koliko je ljudi poput Isusa bilo maknuto iz zajednice jer su svjedočili za istinu. To je neminovno. Neminovno je biti izložen napadima kad svjedoči za istinu. Dakle, očito je to kraljevstvo sagrađeno na istini.

Kakva je onda to istina? Znamo da, u nastavku, Pilat pita retoričkim pitanjem, što je to istina. On pita tako jer je odgovor poznat. Poznat je onima koji slušaju što Isus govori. On govori o dolasku i uspostavi kraljevstva Božjeg. Ta to je središte njegova propovjedanja i života. I to kraljevstvo koje nije od ovog svijeta, već samim time što je njegovo središte Gospodin. Kakvo li je onda to kraljevstvo Božje? Pavao nam kaže: Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. (Rim 14, 17) Vidiš li razliku između onoga što pripada ovom svijetu a što onom? Jelo i piće su nešto što pripada ovom svijetu, oni su nužni da preživljavamo ovdje i sada. Pravednost, mir i radost su nešto što pripada drugom svijetu. To su obilježja Kraljevstva. To jest obilježje samog Gospodina. Dakle, možemo reći da je kraljevstvo upravo Gospodin. On je onaj koji će zavladati svim srcima. Kako to znam? Ne znam ja, ali rekao je sam Gospodin po proroku Jeremiji: “Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: `Spoznajte Jahvu!` nego će me svi poznavati, i malo i veliko – riječ je Jahvina – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” (Jr 31, 31 – 34)

Vidiš kako iz velikih poteškoća i problema nastaje nešto novo? Naime u vrijeme Jeremije je bilo teško, Izrael je bio okupiran, narod raseljen, situacija je bila očajna. A što Gospodin radi? Upisuje zakon u srce ljudi, onih koje ljubi. Nije li to kraljevstvo o kojem Isus govori?

Vidimo kako je Isus završio svoj život – smrću na križu i uskrsnućem. Što nam je tada taj Kralj ostavio kao zalog? Ostavio nam je primjer. Primjer što činiti da dospijemo u Kraljevstvo Božje. Da slijedimo Njega. On je onaj koji uspostavlja Kraljevstvo Božje, on sam i jest Kraljevstvo Božje. To je ono što nije shvatljivo vladarima ovog svijeta, to je ono što nama nije shvatljivo. Kako to da iz nečeg što propada, iz smrti, iz odbačenosti može nešto nastati. Vidimo kako. Samim Božjom ljubavi. Jer ljubav teži ljubavi. Ljubavlju je Isus prošao ono što svatko tko ljubi istinu mora proći a to je shvatiti da se treba obratiti k Gospodinu i vršiti Njegovu volju. Volja njegova je naše spasenje. Krist je put, istina i život.

Stoga, slijedi ga, budi poput njega. Idi do kraja. Da, to je put patnje i teškoća ali i radosti. Radosti jer znaš da sve što činiš ima samo jedan smjer, a to je Kraljevsvo Božje. A u tome nisi sam. Sam Gospodin nam je  blizu kroz sakramente, pogotovo kroz euharistiju. Promisli o tome. Kako blaguješ Euharistiju i kakvog kršćanina ona od tebe čini? Jer o tome će ovisiti hoćeš li doći u Kraljevstvo ili nećeš.

Pozvan si da gradiš Kraljestvo kroz slušanje Isusovog glasa, glasa istine. To se ostvaruje preko djela. Preko osmjeha prolazniku, pozivu nekom rođaku kojeg dugo nismo čuli, posjetom prijatelju kojem znamo da je teško, učiniti ono što želimo da drugi nama čine, pomoći bijedniku da se osjeća kao čovjek tj. da bude čovjek. Put je to koji nam je ostavljen u zalog.

To je Kraljevstvo Božje – zajedništvo s Njime, biti njegov, ili još bolje biti On sam. Ujediniti se s onim koga ljubiš. A ljubiš tako da pokazuješ ljubav onome koga ljubiš. Kako to činiš? Tako da slijediš Isusa. Neka ti misao Ivana od Križa pomogne u tome: „Ljubav se ne sastoji u tom da se u sebi osjećaju velike stvari, nego da se osjeća velika lišenost i da se trpi za Ljubljenog.“

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Ljubav nema cijenu

Iz Evanđelja po Marku; Mk 13, 24-32

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

CMTLQTHPQX

Promišljanje

Na prvi pogled odlomak kao da nam donosi jednu negativnu sliku. Sin Čovječji sabire one koji su njegovi, sunce i mjesec prestaju svjetliti, zvijezde padaju s nebesa. Sve kao da nestaje, postaje daleko, umire. Nije li takva situacija i danas u svijetu, među nama? Vidimo što se sve događa, koliko ljudi umire iz suludih razloga i sve to kao da je normalno. Pa nije. Nikako ne može biti normalno. Upravo zato ovaj odlomak i ne ostaje na tom negativnom, na nestajanju na propasti. Jer, iz propasti ne može nastati ništa. Ona vodi u blještavo ništavilo gdje ničega nema.
Pogledaj malo bolje i naći ćeš da je ovaj odlomak slika onoga što živimo. Isus kaže da neće uminuti ovaj naraštaj dok se sve to ne zbude. Neće uminuti. Dali je to još jedna jeftina utjeha? Nešto što se kaže samo zato da se nekoga teka tako utješi i ublaži osjećaj jada i boli. Mislim da nije. Upravo Krist jest svjedok toga. On se utjelovio, umro za nas i uskrsnuo. I time nam ostavio zalog da će opet doći. O tome govori ovaj odlomak, o ponovnom dolasku, o uspostavi mira na cijeloj zemlji. Da, bit će nevolja i ratova, no naraštaj će preživjeti. Preživjet će i riječi Isusove. Upravo tu leži ključ razumijevanja.
Onaj tko će čuvati Riječi Kristove bit će očuvan. Do onog posljednjeg trenutka. Vidiš, kako se oslikava pred očima ono što nam je činiti. Ovaj odlomak ne poziva na predanje i jednostavno na odustajanje od života i čekanje na dolazak Krista. Tu je poziv da činimo sve ono što je On činio, da postanemo uistinu učenici Kristovi na najsavršeniji način, a to je živeći životom kojim je On živio.
Kakav je to život? To je život vršenja volje Božje, dakle živjeti po zakonu ljubavi – prema Gospodinu, sebi, bližnjemu. I to do rajnih granica. Ljubiti zbog Ljubavi a ne zato jer mi se nešto sviđa. Ljubav nema cijenu. To i jest poruka Isusova života, koja uključuje borbu protiv suprotnosti koje susrećemo, počevši od vlastitih nedostataka, preko drugih koji nas sapinju i na jedan način uništavaju. Upravo smo zato pozvani graditi civilizaciju ljubavi. To je ono što Isus utemeljuje. To je ono što nam ja blizu. Blizu nam je onoliko koliko je svatko od nas blizak Gospodinu i bližnjemu svome.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

To je njezina veličina – izlazak iz sebe

Iz Evanđelja po Marku; Mk 12, 38-44

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

59PV3K0KF8

Promišljanje

Ovdje se sudaraju dva svijeta. Farizeji i udovica. Farizeji su na liniji bogataša, čine i ljube istu stvar – svoj ego, odnosno ono što oni smatraju da je važno a to je biti u centru pažnje, biti netko i nešto. I to zato jer si ti sam po sebi nešto, kao npr. da farizeji zbog dugih haljina i prvih sjedala kao da zaslužuju neku čast, pohvalu u ljudskim očima. Tako i bogataši, koji bacaju mnogu u hramsku riznicu, u prinos rekli bismo danas Crkvi. Udovica čini suprutno, onda ubacuje sve što ima. U Izraelu udovica nije imala prihode, nije živjela od imanja svog muža jer žena nije imala pravo naslijediti imanje. Zbog toga su udovice ugrožena skupina te se je cijelo društvo za njih trebalo brinuti. Vidimo da se ovdje događa apsurd – farizeji kao prvaci molitve ne pomažu nikako njoj, a bogataši umjesto da pomognu sirotinji bacaju novac u riznicu.

Kakvu nam pouku Isus ovdje daje?

On nam otkriva jedan dio Božjeg srca. Uči nas kako funkcionira Gospodin sam i kako bismo mi trebalo funkcionirati. Isus iščitava iz udovičinog postupka predanje koje ona ima prema Gospodinu. Za njega daje, može se čak reći i žrtvuje svoj žitak – sve ono što ima. Njezin život je usmjeren prema Gospodinu. Toliko joj je stalo do njega da će se odreći i tog novca iz ljubavi prema Njemu. To je njezina veličina – izlazak iz sebe i davanje Gospodinu onoga što joj je potrebno za život.

To ne znači da i mi trebamo tako raditi doslovno. Pouka je u tome da u životu koji nam je dan činimo to, da se predajemo Gospodinu kroz naš posao, obitelj, prijatelje, ljude koje ljubimo i stvari koje svaki dan činimo. Kad sve to upotpunimo molitvom i odlaskom na Euharistiju nedjeljom tada naš žitak postaje Njegov.

Vidimo koliko je Isus konkretan, kako se preko naših djela i čina očituje naše predanje Gospodinu. Kako je naš život svjedočenje naše vjere. Nisu farizeji bili indiferentni prema Gospodinu, nisu bogataši bacali mnogo jer nisu shvaćali Gospodina, znali su oni jako dobro. Samo su htjeli vlastitim snagama nekako „progurati“ se u prisutnost Božju.

I u svemu tome zaboravili su da boravak u blizinu Gospodnjoj uključuje žrtvu i predanost. Predanost onome u što vjerujem i žrtvu da ustrajem u tom predanju. To se očituje u životu a ne u riječima. Stoga, pogledaj svoj život i vidi, gdje se nalazi tvoj žitak i što ti donosiš pred Gospodina u svojim molitvama. Jer, to je ono po ćemu ćeš biti suđen.

Neka ti misao Ivana od Križa pomogne u traženju odgovora: „U predvečerje svojega života bit ćeš pitan o ljubavi.“

br.Mario Ivan Kralj, OCD