Znači li to da je otac nemaran?

Iz Evanđelja po Luki; Lk 15, 1-3.11-32 

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

X7A58S56GT

Promišljanje

Preda nama se nalazi prispodoba o milosrdnom Ocu. Svi znamo da se nalazimo u godini izvanrednog jubileja milosrđa. Polazeći od te činjenice, kratko ću se osvrnuti na sam lik oca.

On nam je primjer kakvi trebamo biti. Naime, otac jest lika našeg Gospodina i pokazuje nam koliku ljubav Gospodin ima prema nama.

Otac dopušta mlađemu sinu da uzme što je njegovo i čini s tim što god želi. Stariji ostaje kod kuće i obavlja sve svoj dužnosti. Otac sve to promatra. Ne osuđuje ni jednog, ni drugog sina. Ne zahtjeva ništa posebno od starijeg koji je ostao kod kuće, niti se previše zamara mlađim koji je otišao u svijet. Znači li to da je otac nemaran?

Pogledajmo obadva sina. I jedan i drugi su promašili ono što je otac htio da nauče. Htio je da shvate da ih ljubi te da je ta ljubav bit njihovog odnosa. Bit odnosa nisu stvari, imanje, jelo, pilo ili nešto drugo. Sve to jest važno, ali nije bit. Bit jest ljubav. Vidimo što otac čini kad mu se mlađi sin vraća. Prihvaća ga kao da se ništa nije dogodilo. Prepoznaje da je on shvatio koliko ga otac ljubi i koliko je isprazno biti izvan tog odnosa. Iz tog razloga on mu priređuje gozbu i raduje se njegovom povratku. Jer, mlađi sin se promijenio, postao je onakav kakav je otac želio da postane – da upozna sebe i prihvati sebe. To se manifestira u isprici koju izriče ocu, kako nije dostojan, a opet se vratio i želi biti s ocem.

Stariji sin to nije shvatio. On je ostao kod kuće ali nije dopustio da ga očeva ljubav upozna, da napreduje. Imao je sve uvjete da upozna sebe, da živi sretno u ljubavi s ocem, a nije to uspio. Izgleda da je za čovjeka nužno da se suoči sam sa sobom. Da mu tlo pod nogama počinje nestajati. Sukob unutar čovjeka, između njegove naravi i onoga što mu Gospodin daje ukoliko biva usmjereno u pravom smjeru rađa preobrazbom čovjeka. Otac to zna i zato ni jednog sina ne osuđuje. Upravo ih ljubi takve kakvi jesu. I to je slika koju svatko od nas treba nasljedovati.

Vidjeti u čovjeku dobro, tražiti to dobro i usmjeriti čitav život prema tom dobru – to je ljubav. To je ono čemu nas korizma nastoji podučiti. Da budemo poput oca iz ove prispodobe – strpljivi, ustrajni i da ljubimo. Jer samo nas ljubav može dovesti do Gospodina. On nas uvijek traži. Odgovorimo mu ljubavlju, pa makar to tražilo i prolazak kroz pustinju naših života.

Na kraju, neka nam kao poticaj budu riječi Ivana od Križa da Gospodin mnogo više traži nas nego što mi tražimo njega.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 5. ožujka 2016., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. 1 komentar.

  1. Administrator

    Reblogged this on Svjedočanstva & Vjera.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: