Monthly Archives: Svibanj 2015

Tražitelj Ljubavi

Iz evanđelja po Mateju; Mt 28, 16-20

U ono vrijeme:

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:

»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

camino-pilgrimage-george_89658_990x742

Promišljanje

Što da kažem, kad gledam u sebe, i tražim Tebe. Tebe koji si ono što ja žudim biti. Ne pronalazim odgovor, ne znam više ni dali smisla ima tražiti. Što li ja to tražim? Ni sam ne znam. Sebe možda? To je ipak malo previše. Ne bih sebe toliko tražio. Ne barem izvan sebe.

No, u tvoje ime, kršten sam. I to je ono što vodi me. Tvoja zapovijed. Tvoje želje.

Jer one, one su ono što je upisano u srcu mom. Nisam želio biti ovdje, nisam ni znao kako ni što znači živjeti.

A živjeti, živjeti znači biti Tvoj. Biti onakav kakav jest Sin, dati se voditi Duhom.

I to ne djelomično, u trenutku, u jednom postupku, već stalno. Da, to je ono što ne mogu prihvatit. Tu sam slab. Slab jer previše volim ono što sam bio a ne ono što jesam. Onakav kakav sam bio prije krštenja a ne onakav kakav sam nakon. Nakon što sam kršten u Tvoje ime, nakon što primam Sina u pričesti i nakon što nosim pečat Duha Svetoga na čelu po sakramentu potvrde.

Zato te tražim, jer te trebam. Trebam da budem ono što jesam. Jer bez tebe, ja uistinu samo prašina sam. Lutam.

No ti me svejedno ljubiš, ljubiš jer si me stvorio. Hvala ti na tome!

Čini ono što želiš, samo daj da te prihvatim u onome što mi je najteže, da ljudi, stvari, postupci, događaji, koji me čine satrvenim, koji me sapinju, ubijaju, postanu mjesto ljubavi.

Ne uzmi od mene teškoće, već daj da ih s Tobom nosim. Da ih otkrivam u Tebi.

To je divota tebe, o Presveto Trojstvo. Što u Tebi gledam sebe. Pa makar to trajalo i trenutak na ovoj zemlji i u na ovom svijetu. Ali vječno gledati, da to je potraga za onim što jesam.

Jer ja, uistinu jesam, tražitelj. Tražitelj Ljubavi. A ljubav, Ljubav si ti.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Istina nas stavlja pred odluku

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 15, 26-27; 16, 12-15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

ice-iceland-jokulsarlon_89540_990x742

Promišljanje

Još vam mnogo toga imam za kazati ali sada ne možete nositi?

Na što se to odnosi? Što to učenici ne mogu nositi? Nositi Istinu.

Koju Istinu? Istinu o Životu. O onome što ih čeka. Što je to? To je patnja i bol na ovome svijetu, to je davanje života za život u vječnosti. To je stvaranje vječnosti na ovoj zemlji. To je uzvišeni poziv upućen svakom ljudskom biću. Da postane jedno s Gospodinom.

Da bude dijete Božje u potpunosti.

Upravo zbog toga dolazi Duh Istine. Da svjedoći za Isusa. Da svjedoči ljubav koje se odigrava između Oca i Sina.

Jer On, Duh, njihov je poljubac.

A poljubac prenosi ljubav, prenosi Istinu. Istinu da sve što ima Otac ima i Sin, a preko Sina, u mjeri u kolikoj možemo primiti i mi, njegova djeca.

Djeca koja odrastaju, i na tome putu odrastanja upoznaju Istinu.

Upoznaju su djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. (Iv 1, 12 – 13).

Istina nas stavlja pred odluku. Odluku koja usmjerava naš život. Hoćemo li živjeti novim životom djeteta Božjeg ili ne?

U tu odluku ugrađujemo cijeli život. Ona je neminovna. Što god odlučimo, ta odluka nas određuje.

Jer, na sudu bit ćemo suđeni po djelima i po onome što smo činili. A djela činimo iz odluke. Odluke za Boga ili protiv njega. Ne postoji sredina. Nikad nije postojala.

Nitko ne može biti djelomično Isusov učenik tj. Dijete Božje. Vidimo to po učenicima, raspršili su se kod događaja muke, no potom sabrao ih je Duh Sveti i podao im snagu. No oni nisu samo ostali na tome. Oni su prihvatili da Duh puše gdje hoće i kad hoće, i to je ono najdivnije.

Jer uključuje čovjeka u potpunosti da se angažira oko navješćivanja ove Radosne Vijesti. Tako cjelokupni život postaje mjesto susreta s Gospodinom i svjedočenja. Tako mi postajemo suradnici Duha. U svakom postupku, u svakom djelu. To znači biti dijete Božje.

Nasljedovati Isusa, surađivati s Duhom Svetim.

A plodove Duha znamo. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! (Gal 5, 22 – 24).

Stoga, surađuj s Duhom! Tu se odigrava drama našeg života. Gdje ono što je Božje postaje dionik s nama, ljudima.

Tu se kreći, tu obitavaj. I ne zaboravi nikad, da Duh svjedoči za Isusa i on je s tobom!

Mario Ivan Kralj, OCD

Onda kad je tračak vječnosti usađen u naša srca

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 17, 11b-19

U ono vrijeme:

Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Presveto Trojstvo. Mozaik. Svod grkokatoličke katedrale uznesenja BDM u Sofiji.

Promišljanje

Kakvu to molitvu upućuješ Isuse, Ocu? Toliko razumijevanja. Toliko istine.

Istine o nama samima. Istine koja je upisana u naša srca. Kada? Onog trenutka kad smo stvoreni, kad smo oblikovani u namislu tvojemu. Onda kad je tračak vječnosti usađen u naša srca, u ono što jesmo.

A što smo to, Isuse? Kažeš, nismo od svijeta. I nismo. Već smo tvoji. Stvoreni da budemo jedno kao Ti i Otac.

Predavši nam svoju riječ, postajemo tvoji, jer te ljubimo. Jer si ti nas prvi ljubio. Jer nas otac ljubi. Kako? Jer moliš za naše posvećenje.

Mi smo tvoji sinovi i kćeri po tom posvećenju, po istini koja nas posvećuje. Koja je to istina? Istina da smo tvoja djeca. Djeca, tvoji stvorovi, stvoreni iz Ljubavi. Ljubavi koja se oblikuje u tvom Imenu, Oče. Ta tvoje ime, to je ono što ti jesi. Naš Otac. Gospodin. Onaj koji nas posvećuje po riječi. Koja je to riječ? Riječ je Sin, Isus.

Ta zato i kaže da se za nas posvećuje, da budemo posvećeni. Time ulazimo ponovno u ono što nam je bilo sakriveno mrljama grijeha. Ulazimo u Istinu, u odnos između Oca i Sina i Duha Svetoga.

Zašto upravo to moliš Oca, Isuse? Jer se nalazimo još u svijetu, još kročimo ovim svijetom koji nas mrzi.

A mrzi nas jer mrzi Njega i jer nismo od svijeta. Po posvećenju smo oduzeti ovom svijetu i prebačeni u drugi. U Kraljevstvo Božje. U nov svijet. U odnose gdje vlada zakon ljubavi.

No, jer smo još u svijetu, Ti moliš Oca da nas očuva te da naša radost bude potpuna. Kako misliš potpuna? Potpuna jer radost je nabolji opis stanja koji vlada između Tebe i Oca i Duha. Ona je produkt ljubavi.

Hvala ti Isuse, što nam pokazuješ kako da živimo na ovom svijetu. Ne mičeš od nas bolove i patnju, već nam daješ radost da znamo da smo živi i kako i mi možemo doprinijeti izgradnji Kraljevstva Božjeg.

A to se sastoji u tome da idemo svijetom i tamo gdje jesmo, nasljedujemo tebe. I da to nikad ne smetnemo s uma. To znači da ustrajemo u onome što si nam povjerio, a povjerio si nam da budemo jedno kao što si Ti jedno s Ocem. To znači, ljubiti bližnjeg kao samog sebe, biti bližnjem bližnji. Dati da krvarimo jedni za druge iz ljubavi i jer želimo biti jedno u tebi.

Zahtjevno je to i teško. Ali jer si ti tako učinio i jer za to moliš Oca da nas ne ostavi siročad, hvala ti!

Daj nam snage da to činimo svaki dan i nedaj da smetnemo s uma kako si nas divno oblikovao!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Odlučimo li se za njega tada bivamo spašeni

Iz evnđelja po Marku; Mk 16, 15-20

U ono vrijeme:

Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Building Facade, Detroit

Promišljanje

Pođite. Uzvjerujete. Spasit će se. Znakovi će pratit.

Sve to povezuje nas s jednom osobom. Ta osoba jest Isus Krist. Onaj koji je uzašao na nebo.

Uzašao je Ocu svome i ocu našemu.

Kako je to djelovalo na učenike?

Oni odoše i propovijedahu posvuda. Što li to znači posvuda? Dali je to samo geografski pojam? Ili nešto više?

Pogledajmo što nam tekst kaže. Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima. Dakle, oni su išli propovijedati polazeći od susreta s Gospodinom.

Susret sa sobom donosi odluku. Odluka za ili protiv Isusa. Ta odluka odlučuje smjer našeg života. Odlučimo li se za njega tada bivamo spašeni. Suprotna pak odluka odnosi nas na osudu, odnosno smrt.

Ako se odlučimo za Isusa, tada ta odluka postaje temeljna motivacija našeg života. U svakom trenutku biti Njegov. Polazeći od te odluke, biram ljubav, a ne mržnju, radost ne žalost. Prihvaćanje života kakav jest a ne kakav bi mogao biti ili kako bih ja želio da bude.

Upravo tu se skriva veličina poziva kojim nas Gospodin poziva. Poziva nas da surađujemo s Njime. Nije li to nešto najveće što nam može pružiti?

Nije. Daje nam šansu da postanemo djeca Božja.

Kako to postajemo? Tako da slijedimo primjer Isusa. Da prihvatimo Isusa. A što se tu događa? Događa se promjena u nama samima. Priznajemo da je Isus onaj kojeg je Gospodin poslao da nam pokaže put u život vječni.

To je cilj. Tome težimo.

Tu leži skrivena čežnja našeg srca. Za time idi.

Odluči se za Isusa! Na njemu gradi svoj život! Ne odustaj! Bori se za Njega i s njim!

I on će surađivati s tobom!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Stvoreni za ljubav

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 15, 9-17

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

tern-chick-sri-lanka_60642_990x742

Promišljanje

Odkuda dolazi ovaj zahtjev? Zar je moguće da samo to od mene tražiš Gospodine? Da ljubim?

Ljubav. Često korištena, zloupotrebljena riječ. No, to nije riječ. To je čin, djelo. Pokret. Dinamika.

Pitaš se kako sada to?

Pogledaj sebe. Što često činim da ima obilježja ljubavi? Ništa ne mogu bez nje, a kad ju imam sve posjedujem. Ljubav jest ne samo izlazak iz sebe ili davanje života za drugog ili nešto. Ljubav jest život.

Ta sam život jest dar. Nešto što mi je darovano, ničim zasluženo, izraz čiste ljubavi. Ljubavi oca i majke, ljubavi Gospodina koji me stvorio.

Ako čuvate moje zapovjedi ostat ćete u mojoj ljubavi. Ostati u ljubavi ne znači samo slijepo slijediti zapovjedi. A možda ipak znači? Kako? Pa zapovjed jest ljubav. Ljubite jedni druge. Zašto baš to?

Zato jer je teško. Zato jer je moguće. Zato jer nije lako. Zato jer jest.

Jer smo stvoreni za to. Kako sam uvjeren u to? Jer je On izabrao nas, a ne mi sami sebe.

Kako nas je izabrao? Gdje? Upravo tu gdje jesmo. U svojoj obitelji, u svojoj vezi, na poslu, školi, fakultetu.

Ljubiti bližnjeg, jer bližnji je slika Gospodina. Sve dobiva jedan drugi smisao. Drugačiji, ako postavimo da ljubimo druge jer ne da je zapovjedio već je On to ne samo za nas učinio već nam povjerio tu ljubav. Ljubav koja je na križu ne prestala već počela. Počela je rasti i bujati. Bujati u svakom tko vjeruje u Njega. Dapače, i u onome koji ne vjeruje a ipak ljubi. Ljubi, jer tko ljubi traži Gospodina.

To je očito, kažeš, da očito je, no opet zaboravljam kriterij koji nam Isus donosi, a to je da položimo svoj život za svoje prijatelje. Za one koje ljubimo. A to polaganje života ima mnogo strana. Osim fizičke (smrt) to je i osmjeh, radost, pomoći nekome prijeći cestu, kupiti kruh siromahu, ocu oprati auto….. Upravo zato jer je tako jednostavno čini nam se teškim i nemogućim. A mi smo stvoreni za radost i ljubav!

Tu ljubav jest. Tu se ona skriva. U činu, u djelu. To je zapovjed. Ne riječi već ljubav. Jer ljubav, to je poziv na čin.

Zato, ljubi!! I djeluj!! Danas, u trenutku koji ti je povjeren. I budi ljubav!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Biti blagoslovom za bližnje

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 15, 1-8

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

dancer-reflection-colors_76010_990x742

Promišljanje

Tko donosi plod, ostaje. Tko ne donosi plod biva odsječen. Teška istina. No ipak istina koja je povezana s onim što mi sami jesmo. Povezana s našim srcem. Stvoreni smo, dan nam je život. Dakle, svi se mi nalazimo na istom trsu, koji je Krist, a vinogradar, Otac skrbi se oko nas.

Svima je povjeren život. Da, povjeren. Darovan. Darovan je da donesemo plod. Plod koji će biti na spas svijeta. Nije to tek bilo kakav plod. To je plod ljubavi. Ljubavi koja izražava poveznicu između onoga što jesmo i onoga što ćemo jednog dana biti.

Danas smo stvorenja koji kroče ovom zemljom, dok ćemo sutra, odnosno nakon smrti biti dio neba. Neba koje je zajedništvo s Gospodinom.

A gle još većeg čuda! Mi smo već danas u tom zajedništvu. Isus nam veli da tko ostaje na njemu donosi mnogo roda. Dakle, već danas imamo tu poveznicu, to ostvarenje onog za čime naše srce žudi, tu ljubav koja nas toliko vuče k sebi.

No, da bismo bili toga svjesni moramo ispuniti jedan uvjet. A to je ostati u Njemu. Jer tko ne ostane u njemu biva izbačen.

Pitaš, što to znači ostati u njemu? Pogledaj sunce, kako nam daruje svjetlost. Pogledaj pticu kako pjeva, vjetar kako puše, kišu koja pada. Što ti oni govore? Govore da su u Njemu. Kako, pitaš, kad sve to slučajno može bit. Možda i jest slučajno. Ali, nije slučajno za onoga koji vjeruje. Za onoga koji ostaje u Njemu. Ostati u njemu znači biti s njim, znači vršiti zapovjedi. Kakva je to zapovjed?

Ljubi. Ljubi Gospodina i ljubi bližnjega. Lako za reći, teško za ostvariti. Zašto? Jer ulazi u sve naše pore, uvlači se u naše srce i zahtjeva promjenu onog temeljnog u nama. Što je to, zanima te? To je promjena oslona. Buđenje svijesti. Svijesti da si loza. Loza koja je stvorena da donese plod. Kakav? Zapitaj se sam. Pogledaj u sebe i kako to odgovaraš na ono za što si stvoren.

To leži jedan kotačić u otključavanju vlastitog postojanja. Da donosimo rod i da budemo Njegovi učenici. Biti njegov učenik znači slijediti ga. I navještati Evanđelje. Kakvo evanđelje? Evanđelje radosti. Radosti da smo svi mi loze koje su stvorene da budu blagoslov onima oko sebe. To je cilj. Biti blagoslovom za bližnje, za one oko sebe, za samog sebe, a ponajviše, za samog Gospodina. Ne kao da njemu treba blagoslov, nego se On u nama proslavlja time što nas čini blagoslovom.

Budi i ti blagoslov za one koje susrećeš!!

Br. Mario Ivan Kralj, OCD