Ime mu je Ivan

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 57-66.80 

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

VW4AEQQGCY

Promišljanje

       Danas slavimo svetkovinu rođenja Ivana Krstitelja – preteče Mesije. Evanđelje nam donosi prikaz njegovog rođenja. Poznato nam je da je njegova majka začela u starosti. Njegov otac, Zaharija, nije povjerovao anđelu Gabrijelu te je zanijemio. On koji nije htio prihvatiti znak Božji postao je znak. Dijete biva rođeno, i sada dolazi trenutak da mu se nadjene ime.

     To je ključan trenutak. Izraelac u svom pogledu na život, veliku važnost pridaje imenu. Ime označava u isto vrijeme i životni put, misiju koja ocrtava za osobu ono što Gospodin od nje želi. Ime nije tek u funkciji razlikovanja u odnosu prema drugim ljudima, već nadasve upućivanje na Gospodina i prvenstvo duhovnog u životu. Time nam svjedoči o dubokoj isprepletenosti ljudskog života s Bogom.

         I Elizabeta i Zaharija jednoglasni su koje ime treba nositi njihov sin. Ivan mu je ime. Ime Ivan nosi u sebi značenje „Bog je milostiv.“ Upravo Ivan je pokazao kako je Gospodin blizu svojeg naroda. To i jest značenje riječi milostiv. Ona označava naklonost, blizinu, podršku, snagu te u konačnici ljubav. A Ivan je pokazao kakav stav čovjek treba imati prema Bogu. On poziva na obraćenje jer se približilo Kraljevstvo Božje. Jedno ide s drugim.

         Mi ne možemo zaslužiti milost Božju. Mi ne možemo određivati trenutak kada ćemo osjetiti, vidjeti, susresti se s Bogom. Krivo bi bilo postavljati se prema životu i prema Bogu smatrajući sve to nedokazivo i besmisleno, jer život nekako funkcionira i sve ide svojim tokom. Istina, ide, a do kada ide? Što se treba dogoditi da počnemo svoj život promatrati kao nešto dragocjeno? Što trebamo iskusiti kako bismo mogli reći da je lijepo što postojim? Zanemarili smo mjesto odgovornosti u našim životima. Sve se nekako svodi na slobodu i uživanje. A to nas dovodi do toga da bivamo sve tužniji i jadniji. Negdje sam pročitao kako čovjek teži za besmrtnim životom, a u isto vrijeme ne zna što će sa sobom nedjeljom popodne ako vani pada kiša.

     Tu nam u pomoć dolazi Ivan Krstitelj. On je glas koji viče u pustinji i progovara upravo na ova pitanja koja sam ranije postavio. Uzeti odgovornost za život u svoje ruke. Krstitelj kaže da je sjekira već položena na korijen stablima. Stablo koje daje loše plodove, siječe se i u oganj baca. Onaj tko kroz život ide kao da će živjeti vječno, koji ne propitkuje svoje srce, svoje odnose, tko čini samo da uživa i da mu bude lijepo u sebi stvara egzistencijalni vakuum. To je taj loš plod života. Ne znači da onaj tko krade, ubija, prostači da je samo to loš plod života. Čovjek je danas uljuljan u sigurnost života. Televizija, internet, društvene mreže, pomama za mobitelima – sve to stvara iluziju kako se kroz život može ići bez da se uistinu uzme vlastiti život u ruke. To je prostor gdje se pravi plodovi stvaraju.

     Stoga trebamo ozbiljno promisliti o pozivu koji nam Krstitelj upućuje – da se obratimo jer se približilo Kraljevstvo Božje. Obraćenje se sastoji u tome da preuzmemo odgovornost za svoj život. Uzmemo svoj život onakav kakav jest te počnimo prihvaćati da možemo postati i bolji i sretniji ako svoje dužnosti (bilo u obitelji ili poslu) radimo iskrenim srcem, marljivo i predano. Promijenimo svoj pogled na svoj život. Mi nismo stvoreni da budemo tužni ili žalosni ili da cijeli život tragamo za srećom, bilo da množimo materijalne stvari ili da bježimo od ulaska u vezu ili da stalno srljamo i radimo nekakve sporadične stvari samo da se ne suočimo s jednom važnom istinom. To je da naš život prolazi. Mi idemo prema smrti. Da li će ta smrti biti blažena ili osuđujuća? Život nije jedina stvarnost za koju smo stvoreni. Mi smo stvoreni da budemo oni koji će proslavljati Gospodina kroz svoj život. Za koji dan ćemo slaviti spomendan sv. Irineja Lyonskog, velikog branitelja ispravne kršćanske nauke iz prvih vremena Crkve. On je poručio i ta njegova rečeni odzvanja stalno kroz hodnike vremena: „Živ čovjek jest slava Božja.“ A to biti živ – možemo tek kada shvatimo kako naš život vrijedi u očima Gospodnjim te da smo odgovorni za svoj život.

    Ivan Krstitelj nam je pokazao da bez temeljnog stava obraćenja ne možemo doći u dodir s Isusom. Kada počnemo tražiti smisao svojeg života, on nam se počinje sam razotkrivati kroz naše bližnje, naš posao, naše probleme, patnje i radosti. To možemo prepoznati jedino ako sve to dovodimo u vezu s Gospodinom. Molitva i sakramenti – put je prema tome da uistinu počnemo osnaživati svoj život i usmjeriti ga prema vječnosti.

     Zapamti, preuzmi odgovornost za svoj život. To znači budi čovjek kakve želiš susresti na ulici, na poslu, u školi, u upravi grada, u saboru. Ivan Krstitelj je to činio. On je drugima pokazivao da se egzistencijalni vakuum (nedostatak smisla života, žalost i besmisao) ne može riješiti bez poniznosti i obraćenja, bez da se čovjek odgovorno postavi prema svojem životu u totalitetu. To znači i prema ovoj ljudskoj dimenziji ali i prema duhovnoj. Ako tako činimo, vidjet ćemo da će nas pratiti milost Božja. I oni teški trenuci i oni sretni počet će oblikovati nas u smjeru da donosimo dobre plodove. Neka nam u tome pomognu i ove riječi sv. Pavla, koji nam donosi koji su to dobri plodovi, plodovi Duha Svetoga u nama: Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5, 22-23)

Vlč. Mario Kralj

Oglasi

Posted on 24. lipnja 2019., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Ljubav, Misli, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: