Živjeti pred vratima vječnosti

Iz Evanđelja po Luki; Lk 6,17.20-26

U ono vrijeme:

Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!

Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!

Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!

Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.

Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«

»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!

Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!

Jao vama kad vas svi budu hvalili!

Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

O4DWC2WG2U

Promišljanje

Ovaj evanđeoski odlomak slijedi neposredno nakon izbora dvanaestorice. Isus se zaustavio na ravnome te podigao oči prema učenicima i započeo im govoriti pouku. Pouka je to kako biti savršen učenik Isusov. Ta pouka proteže se do kraja 6 poglavlja Lukina evanđelja.

U ovoj prvoj pouci, slušamo Lukinu verziju blaženstava. Blaženstva su, možemo reći, nastupni govor, idealni tip, uzor kakav čovjek treba biti da bi bio Isusov učenik. Ovdje su podijeljena na četiri blaženstva i četiri jao. Njihovim navještajem Isus se predstavlja kao onaj koji ispunjava obećanja o dolasku Kraljevstva Božjega, koje se prvenstveno ostvaruje u ljubavi i vraćanju dostojanstva slabima, jadnima i siromašnima.

Vidimo da se govor odvija oko ljudske potrage za srećom. Onaj koji je siromašan bit će dionik kraljevstva, tko gladuje bit će sit, tko plaće smijat će se, koga ljudi zamrze zbog Isusa dobit će plaću na nebu. Onaj tko je bogat primio je svoju plaću na zemlji, tko je sit gladovat će, tko se smije plakat će, koga hvale ljudi laskaju mu bez razloga, licemjerno.

Gdje u tome prepoznajemo sami sebe? Kako možemo sebe, kao učenika/učenicu Isusovu povezati sa sobom? Ako smo siromašni, automatski smo u Kraljevstvu Božjem? Ako smo bogati odmah smo osuđeni? Stvarnost nije tako crno-bijela.

Ova pouka prije svega je poziv na obraćenje i vraćanje u krilo Božje. Tome nas pogotovo usmjerava prvo čitanje, gdje nam prorok Jeremija jasno poručuje kako živjeti. Tko se uzdaje u sebe – propada, tko se uzdaje u Boga živi. Predstavlja nam sliku pustinje. U njoj ne uspijeva ništa osim drača i korova. Nema života. Nema sreće. Nema radosti. Nasuprot pustinje stoji voda tekućica, rijeka. Rijeka je izvor života. Voda potiče rast i razvoj raslinja, omogućuje bujanje života. Nitko se ne straši tko se pouzdaje u Gospodina, već uvijek donosi rod.

Čovjek je biće koje živi za budućnost. Živimo okrenuti budućnosti. Mi smo stvoreni za vječnost. Svaki od nas je upisan u ruku Božju, u njegov dlan. On nas ljubi i želi da budemo sretni. Sreća i blagoslov jest kada boravimo u blizini Božjoj. Kako boraviti u blizini Božjoj?

To znači zahvaliti Bogu kada se ujutro probudimo. Reći mu hvala što postojim, što živim, što imam krov nad glavom, zahvaliti na svojem ocu i majci, na djeci, rodbini, prijateljima. Pogledati kojim blagoslovom i darovima me Gospodin obdario. To ne znači da će teškoće nestati, da će nam biti lijepo i krasno i da ćemo već ovdje živjeti kao u nebu. Nipošto. Promotrimo malo ovo stablo iz prvog čitanja. Ono sigurno na vjetru i buri mora trpjeti, mora se čvrsto držati korijenjem da ga vjetar ne bi iščupao i uništio. Stablo se privija ali ne puca, jer ima duboko korijenje, korijenje koje crpi vodu i koje osigurava život.

I mi se moramo držati Gospodina u vihoru života. Danas susrećemo mnoštvo napada na naše obitelji, na nerođene, nezaposlenost, blokirani računi, iseljavanje. Svaki tjedan slušamo o razbojstvima i problemima u našoj domovini. Kao da je sve poludjelo. Moram stoga biti hrabri! Sjetimo se zapovjedi Kristovih – ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. Biti spreman trpjeti za dobro, ustrajati u dobru. To je ono na što nas Isus poziva u današnjem evanđeoskom odlomku. Vrijedi potruditi se da budeš dobar! Vrijedno je biti Isusov! Plaća je naša na nebesima. Naša budućnost i vječnost ovisi o odlukama koje donosimo danas i u sadašnjosti. Isus je došao, umro i uskrsnuo za nas. I mi moramo u svojem životu živjeti uskrsnuće – što znači nastojati biti Božji čovjek u svakoj prilici imajući pred očima vječni život. Svoj život graditi na ljubavi. Potrudimo se to ostvariti u svakodnevnom životu. I budimo zahvalni Bogu što nas ljubi.

Vlč. Mario Kralj

Posted on 17. veljače 2019., in Evanđelje, Ljubav, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: