Privučenost Riječju

Iz Evanđelja po Luki; Lk 5, 1-11

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

NFVOIJCRMA

Promišljanje

Izgleda da se apostoli nekako brzo odlučuju slijediti Isusa. Ostaviti sve i poći za nekim koga si tek vidio, ne zvuči li to malo nemoguće? Svakako.

Možda prebrzo skačemo na odluku a ne promatramo kako se to dogodilo. Da bi čovjek pristao uz određenu ideju, osobu, smisao života – potrebno je da u sebi pronađe sličnost s time. Nešto što ga povezuje s time. Kako do toga dolazi? Da čuješ o tome, da čuješ informaciju o ideji, da vidiš što osoba govori, kako nastupa što govori i na koji način.

Upravo to susrećemo u ovom evanđeoskom odlomku. Isus ulazi u lađu, Šimunovu, i poučava. Po završetku pouke, govori Šimunu da baci mreže. Sada se događa ono čudnovato. Šimun, svjestan kako se ribe love po noći, kako nisu ništa ulovili, ta on živi od ribarenja, kako nema smisla bacati mreže u tom dotičnom trenutku. Šimun odgovara, na tvoju riječ bacit ću mrežu. Pazi! Na tvoju riječ! Ne jer sam ja čuo ili mislio, jer vjerujem da bi sad trebalo nešto učiniti ili osjećam da je nešto ispravno ili neispravno. Ništa od toga. Upravo suprotno! Na tvoju riječ. Na Isusovu riječ bacit ću mrežu. I tada se događa čudo.

Polazi se od riječi. Riječ je temelj vjere. Šimun je čuo Isusovu pouku. Vidio je kako poučava narod. Osjetio je da taj govor ima mjesto i u njegovom životu. Čuvši, povjerovao je. I to je učinilo preobrazbu njegova života.

I mi u našem životu, susrećemo se s različitim stvarima i problemima. Sve nas nekako pritišće i muči. I život kao da nema više smisla. I tada, baš u tim trenucima treba čuti Isusovu riječ. Vratiti se na temelj naše vjere. Čuti ono čime nas je Isus privukao. Ostaviti sve i poći za njim. To ne znači napustiti svoje zvanje, obitelj, prijatelje. Upravo suprotno! To znači povjerovati Isusovoj riječi. I uzeti u ozbiljno naš život kao život vjere, kao duhovni život, kao cjelinu u kojoj se spaja nebo i zemlja. To je novost koju je Isus donio. Da smo djeca Božja, baštinici Božji. Pozvani smo to preobraziti u našim životima u stvarnost. Riječi koje odzvanjaju u našim srcima, poziv da budemo Kristovi, staviti u službu Kristu. To znači biti svjetlost svijeta. Činiti dobro i ispravno premda zbog toga naizgled gubimo u igri ovog života. To znači biti vjeran Isusu. Ako činimo tako, i mi ćemo postati svijetle točke koje će ovaj mračan svijet učiniti ljepšim mjestom gdje može i stanuje Bog.

Tome nas je poučio i bl. Alojzije Stepinac čiji spomendan danas slavimo. On je prekrasno rekao na jednom mjestu: „Karaktera treba danas više nego ikada. Treba nam ljudi, koji se neće sagibati ni lijevo ni desno, već prema tome, kako puše vjetar, nego ljudi, koji će stajati, kako veli riječ – kao klisura, kad navali na njih bura, koji će stajati kano čvrsti hrast, kojemu bura može pokidati grane, ali će iz čvrstog debla izbijati novi, još jači život.“

Budimo stoga sigurni da nas Bog čuva i ljubi. Ako mu budemo vjerni i On vjeran ostaje, jer ne može zanijekati samog sebe. A Isus nas ljubi, stoga budimo i mi zahvalni i vjerni njemu u svojem životu. Budimo radosni što možemo svijetu pokazati da u našim životima Bog ostavlja trag. Polazimo od Biblije, uzmimo koji odlomak svaki dan, možda evanđelje od dana i vidimo kako nas On uči da budemo bolji ljudi. Ljudi koji će graditi našu domovinu i našu budućnost.

Vlč. Mario Kralj

Posted on 10. veljače 2019., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: