Pepelnica – promišljanje o vlastitom životnom smjeru

Iz Evanđelja po Mateju;  Mt 6, 1-6.16-18

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide.Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

StockSnap_U9DTGPVKRI

Promišljanje

Današnji Evanđeoski odlomak pred nas stavlja odgovor na pitanje kome odnosno radi koga činimo naša dobra djela, post i pokoru te čiju slavu očekujemo. Isus nam donosi stvarnu usporedbu koja nije izblijedila ni do naših dana.

S jedne strane se nalaze ljudi koji čine stvari kako bi zadobili ljudske hvale i prolaznu slavu. Kako bi u očima drugih zadobili poseban status, kako bi se o njima reklo da su netko i nešto. Takvi smo svi. Nemojmo se zavaravati. Svi mi želimo biti prihvaćeni i voljeni, da nam drugi budu blizi i da se osjećamo ugodno u društvu u kojem se krećemo. To je smjer u kojem smo okrenuti prema sebi samima – mi želimo biti središte svemira.

Isus nam pokazuje na jednu drugu stvarnost. Ta stvarnost se nalazi izvan našeg redovitog i svakodnevnog poimanja. Ona se nalazi u vječnosti. Ovaj odlomak nam oslikava kako bismo trebali urediti naš život da zadobijemo mjesto kod Gospodina. Ovdje je smjer života upravljen prema Drugome. Drugi je smisao života, ne ja sam.

Od početka svijeta postoje dvije struje, jedna je ona vremenita/svjetska koja se ostvaruje ovdje na zemlji, čija su obilježja i spomenici i zlato, i velebne povorke ljudi i strojeva, demonstracije moći i veličine koje u očima ljudi zadobiva uvjerenost kako je čovjek sebi dovoljan, kako je on gospodar svega što postoji. To je primamljiva slava moći, moći koja ljude goni da čine nezamislivo – ubijaju brata svoga, bilo fizički bilo duhovno kroz uskratu ljubavi, dobročinstva, hrane, obrazovanja, zdravstva.

Druga je strana manje primamljiva, teža za slijediti, ne dobiva mjesta na televiziji ili u novinama, portali ne pršte informacijama o tome. To je put služenja. To je put koji nam je objavio Isus iz Nazareta. To je put predanja svojeg života da drugi život imaju. To je nastojanje da svakome čovjeku budem brat/sestra. Da ljubim svakoga kao što ljubim sebe jer tako se postiže da dođem u susret s Ocem koji je u skrovitosti.

Naš Bog je skrovit Bog, njega se ne otkriva u manifestaciji moći, u vlastitoj snazi, u sili, već u služenju i predanju svojeg života drugima. To je pouka Isusa iz Nazareta. Gospodin je blizu onima koji se, poput njega na posljednjoj večeri, prignu da drugima operu noge. To je kršćanin. To znači biti Kristov.

Post i pokoru moramo promatrati u tom svjetlu. U svjetlu predanja drugome da bismo im donijeli Gospodina. Postimo da postanemo svjesni kako nije hrana jedina stvar koja nas drži na životu, kako danas nedostaju odnosi, ljubavi, milosrđa. To je pouka posta. To je ono za čime vapije prorok Joel u prvom čitanju: Razderite srca, a ne halje svoje!  Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. (Jl 2, 13)

Srce je središte čovjeka. Obratiti se i vjerovati evanđelju – to je zadaća korizme. Obraćenje, metanoia jest okretanje smjera svojeg života. Od čega i kome? Okretanje pogleda od sebe prema Gospodinu. To znači ono što nam govori poslanica Hebrejima: Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.  (Heb 12, 2)

To je put koji svatko od nas treba proći. Ne budi tužan zbog toga! Raduj se jer je i tvoje ime zapisano na nebesima!! Ustraj u dobru i spasit ćeš se! Traži Lice Gospodnje u svojoj svakodnevici i ispunit ćeš svoje srce!

Odaberi put služenja i nasljeduj Isusa iz Nazareta! Tako ćeš i ti zadobiti mjesto u Očevom domu.

M. K.

 

Oglasi

Posted on 14. veljače 2018., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Ljestve do neba, Ljubav, Misli, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: