Vjera koja izgara

Možda ste se ponekad pitamo kako to izgleda vjera? Koji oblik ona poprima? Gdje ju možemo nekako „opipati“?

Promislimo malo o životu zaštitnice Sicilije, sv. Agate, čiji spomedan danas slavimo. Njezin život oblikovala je živa želja za nasljedovanjem Isusa iz Nazareta. To znači da je svoje talente usmjerila prema brizi za siromašne i napuštene, svakome je pristupala s osmjehom tražeći u njima lice Isusovo. Gospodin ju je obdario iznimnom ljepotom koje je proizlazila iz njezinog srca. Srce je središte čovjeka. Sam Gospodin nas tome uči, da iz srce proizlaze ili zle ili dobre namjere. Stoga je važno bdijeti nad svojim srcem.

StockSnap_O9H0NZRHJV

Agata je to činila. Odlučila je svoj život posvetiti Gospodinu životom u čistoći – pripadat će samo Gospodinu, kako srcem tako i tijelom. Međutim, kako već biva u našim ljudskim životima, zapala je za oko mjesnom upravitelju. Kada je ona nekoliko puta odbila njegovu prošnju, ljubav koju je imao pretvorila se u mržnju. Kako li je tanka granica između ta dva osjećaja!! A poznato nam je da ljubav jest smisao života.

Mržnja je izokrenuta ljubav, ljubav koja umjesto da ide prema drugome, da želi drugome dobro i radost, ide prema ostvarenju vlastitih namjera s ciljem da se drugi povrijedi kako bi se osoba koja mrzi osjećala snažnim, moćnim. Ukratko, imitira se ljubav, ljubav koja je darivanje, sebedarje, postaje nanošenje boli u uzaludnom traženju za ispunjenjem. Ispunjenja bez služenja i predanja drugome ne postoji.

Saznavši da je kršćanka, Agatu je upravitelj dao uhititi i zatvoriti u tamnicu. Ondje su je podvrgli različitim mučenjima koje su imale za cilj da se odrekne svoje vjere. Ona to nije htjela učiniti, ostala je postojana u svojoj vjeri, ustrajna u nadi potaknuta neizmjernom ljubavi prema Gospodinu.

Tada biva osuđena na smrt na lomači. Vjera je bila podvrgnuta kušnji, kušnji života i Agata je izdržala. To je obličje vjere – založiti život za Gospodina. Svoje talente, radost, žuljeve, tegobe, patnje nositi iz ljubavi prema Isusu. Vjera pronalazi svoje utjelovljenje u svetosti. Svetosti na koju smo svi pozvani. Izgoriti u ljubavi prema Gospodinu kroz molitvu, sakramente, činjenjem dobra drugima. Biti poput Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro.

Godinu dana nakon Agatine smrti, dogodila se erupcija Etne na Siciliji. Stanovnici su molili sv. Agatu, jer su se sjećali njezine smrti na lomači, da ih očuva od užarene lave. Ona je svojim zagovorom to i učinila – lava nije naškodila stanovnicima Sicilije. Agata nastavlja svoje svjedočenje i nakon što je prešla u vječnost. To je znak da naš život ne prestaje ovdje, na ovoj zemlji već je upravljen prema domovini koja nam je na Nebesima – u zajedništvu s Ocem i Sinom i Duhom Svetim.

Čini i ti onako kako je činila sv. Agata – radi i trudi se oko svojeg života da budeš vjeran/vjerna Isus te tako dospiješ u Vječnost.

M. K.

Oglasi

Posted on 5. veljače 2018., in Blagdani i svetkovine, Ljestve do neba, Ljubav, Misli, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: