Oči su one koje pokazuju kakvi smo

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 9, 1-41

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

4F8K4ADXK8

Promišljanje

Evanđeoski odlomak donosi izvještaj čuda – slijepac koji progleda. Po čudima se proslavlja Sin čovječji. Sam dolazak Sina Čovječjeg sa sobom donosi sud. Sud svijetu koji postoji s jedne strane a s druge uspostavu Kraljevstva Nebeskog.

Kao pouku odlomka Isus govori da je došao radi suda, kod kojeg će progledati oni koji ne vide a koji vide oslijepit će. Odlomak pred nas stavlja realnu situaciju – čovjek je slijep, Isus mu otklanja sljepoću, te on vidi. Dali to znači da i mi koji vidimo, ćemo oslijepiti? Ili se radi o jednoj drugoj sljepoći?

Isus koristi situacije u kojima se nalazi da navješta Kraljevstvo Nebesko. On realnu, fizičku sitaciju upotrebljava da proslavlja Oca Nebeskog. Upravo te rečenica o sudu, kao da se odnosi na sve nas, koji stotinama godina nakon toga čitamo i želimo nasljedovati toga Isusa.

Oči su one koje pokazuju kakvi smo. Kaže se da su oči ogledalo duše. Vidjeti – to znači svijet oko sebe percipirati i ugrađivati u sebe. Integrirati. Čovjek nije zatvoren za sebe, on vidi, znači obuhvaća sve oko sebe. Pogled je onaj koji kao da izražava sve ono što jesmo. Ljudi, koji, unatoč toga što smo stvorenja, smo stvoreni za mnogo više. I tu dolazi to toga da progledamo. Da se maknemo iz toga da budemo samo usmjereni na sebe, na ono što mi jesmo, da naš neki svijet i neke naše upravljenosti. Tu dolazi na scenu drugi, pisan malim ali i velikim slovom. Drugi kao moj bližnji i Drugi kao moj Gospodin. To će odlučivati o tome hoću li gledati ili biti slijep. Govorim o duhovnim očima. O tome da postanem svjestan da nije sve onako često racionalno i lijepo formirano kako bih ja htio.

To nas dovodi do dobrih djela. Ne možemo biti slijepi na ono što se događa oko mene. Ukoliko nekome mogu pružiti pomoć, tada ću je pružiti onoliko koliko mogu. I Isus je to učinio. Možda ne mogu nekome povratiti vid, ili oživjeti nečije dijete, ali mogu biti tu, mogu biti podrška, prijatelj, u konačnici čovjek. Na koncu, vidimo kako danas čovjek sve više postaje kao neki automatizirani robot, koji je stalno priključen na nekakve naprave koje sluša, bilo u vidu glazbe, interneta, medija ili čega drugog. To ne znači da sve to treba odbaciti, ali da svakako treba gledati na sve to ispravnim, zdravim očima – to da. Biti čovjeku čovjek. Težimo tome! Upravo to je najveća novost koju nam Isus donosi. Da možemo biti jedni drugima i da jesmo jedni drugima prijatelji, da smo svi braća i sestre u Njemu.

Tu dolazi na vidjelo koliko smo spremni vjerovati i nasljedovati Gospodina. U susretu s bližnjim se vidi koliko jesam ili nisam Gospodinov. Budimo stoga uvijek nasljedovatelji Gospodnji, koji će u svemu tražiti Dobro, jer Dobro je ono što nas pokreće.

M. K.

Oglasi

Posted on 26. ožujka 2017., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: