Nauk ljubavi

Iz Evanđelja po Marku; Mk 1, 21-28

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

3F994F7720

Promišljanje

Današnji odlomak iz Evanđelja donosi nam kako nečisti duh priznaje Isusa Svecem Božjim. Ambijent u kojem se sve ovo događa jest sinagoga – mjesto molitve, okupljanja zajednice, slušanja Riječi Božje, učenja, prenošenja narodnog identiteta, suđenja. Upravo se ondje našao i nečisti duh. Zanimljive li stvari!

Danas smo okruženi materijalnošću. Sve se promatra kroz perspektivu korisnosti i isplativosti. Ono što je isplativo, gdje netko na neki način profitira, to je dobro i potrebno, a gdje toga nema, to je nepoželjno. Tako negdje u koš „viškova“ se smješta i vjera. Vjera općenito, kao nešto što je tek tako dodatak našim životima, a na pijedestal se izdiže čovjek, kao onaj koji će donijeti spasenje svemu i koji će stvoriti najbolju moguću budućnost za svijet. Vidimo da tako nije. Vidimo što se događa – ratovi, trovanje ljudi kroz manipulaciju hranom, štete koje se nanose okolišu, otuđenje čovjeka od čovjeka, obitelji koje se međusobno ne podnose. Sve to jer čovjek gubi, zaboravlja svoje podrijetlo – mi smo stvoreni od Gospodina i vraćamo se Njemu.

Izraelci su to zaboravili, oni su sami preuzeli kormilo svojeg naroda, ulazili su dublje u Zakon, nastojali ga što bolje rastumačiti i shvatiti, a isključili su samog Gospodina iz svega toga. Ne može se proučavati Pismo bez susreta s Gospodinom. To vodi u otuđenje i odmak od vjere – zato danas i vlada velika glad za susretom, susretom ljudi međusobno, ali i susretom čovjeka s Gospodinom.

Isus se pokazuje ovdje kao onaj koji svjedoči svoje poslanje. On je došao da nas izbavi od zla, zla koje nije nestalo iz naše sredine. Ono je poprimilo drugačiji oblik. Da bismo pobijedili zlo, moramo činiti ono što je On činio. Molio je svojeg Oca, susretao se s Njim preko Pisma, ali je i išao konkretnom čovjeku. Nije ostao na riječima, već je prešao na djela. Ovaj evanđeoski odlomak pokazuje nam to na najbolji način. Zlo je nemoćno kada mu se suprotstavi svjetlo i vjera. Vjera da je Gospodin onaj koji sve vodi. Ako nismo bližnjemu blizu, ako ne molimo, ako ne činimo dobro – privlačimo poput magneta zlo. A sv. Petar nas poziva na budnost – Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. (1 Pt 5,8)

Treba mu se oprijeti čvrsti u vjeri i pobjeći će od nas!

Koji je onda odgovor na zlo? Ljubav! Tome nas uči Isus, ljubiti Gospodina i ljubiti bližnjega svoga. Ne dati se zavesti zlom. Promisli, vidi, gdje u tvojoj sredini prebiva zlo, dali je to u tvojim požudama, grešnim mislima, nedostatku ljubavi za bližnjega, umišljenost, oholost… Pogledaj koji i kakav duh te goni u tvojem danu, dali da činiš nešto dobro ili zlo? Dali nastojiš svoj dan, i sve poteškoće koje imaš nositi sam/a ili ipak, koliko god čudno i teško bilo, nastojiš nešto predati Gospodinu i zajedno s Njime djelovati?

To ne znači slijepo čekati da nas Gospodin od svega oslobodi! Gospodin nas poziva na aktivnu suradnju. Biti autentična osoba. Zato su rekli ljudi kako Isus govori i djeluje po nekom novom nauku. Nije to bio nov nauk, to je nauk koji je svakom ponuđen. Biti autentični vjernik u današnjem svijetu. To znači da se ono što ispovijedamo ustima slaže s onim što u nutrini, u srcu nosimo, da uistinu jesmo odraz Božji. To znači da naše lice odsjeva ljepotom susreta s Bogom, i da tako nosimo Boga jedni drugima – svima! To je cjeloživotni poziv svakog krštenika!

Isus je znao da bez susreta s Ocem i susreta s križem nema spasenja. To je recept i za nas. Kršćanin mora biti svjetlo u svijetu, a to se postiže nošenjem križa kroz nasljedovanje Isusa iz Nazareta. Čineći to, postajemo uistinu nosioci novog nauka – nauka ljubavi.

Nikad ne zaboravimo da temelj svega mora biti ljubav. Bez ljubavi sve je mrtvo. Isus je došao na svijet jer ljubi Oca i ljubi nas. Sam je rekao učenicima da ih više ne zove slugama nego prijateljima jer prijatelj poznaje prijatelja. Ljubav sve oživljuje, ljubav pobjeđuje zlo. To je ono čega moramo postati svjesni. Bez teškoća nema napretka, bez patnji nema u ovom životu radosti. Radost je susret s Isusom, susret koji možemo uvijek imati, ako svladamo svoje požude, navalu tijela i svijeta i odupremo se đavlu. Kroz molitvu i Pismo, rast u krepostima, čineći dobra djela mi postajemo sve sličniji Isusu i pobjeđujemo zlo u našim životima. Budimo hrabri i ustrajmo u činjenju dobra! I ne zaboravi, nisi sam/a u tome – Isus nam je put, istina i život!

M. K.

Oglasi

Posted on 28. siječnja 2018., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: