Blog arhiva

To je obećanje spasenja

Iz Evanđelja po Luku; Lk 3, 1-6

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

3HM32M0YSH

Promišljanje

Vrijeme u kojem živi i djeluje Ivan Krstitelj je bilo teško vrijeme za Izraelski narod. Kako nam i ovaj odlomak donosi podatke, zemlja je bila rascjepkana. Mnogo malih vladara i vladarića, knezova i knezovića a iznad svega Rim, koji poput „majke“ ujedinjuje sve. Vladao je Pax Romana – Rimski mir – vladavina jednog čovjeka, cara. Ujedinjujući element cijelog tadašnjeg svijeta, kako se govorilo. A istina je bila upravo suprotna. Rimska politika – Divide et impera dovela je do prividnog mira, a zapravo je sve bilo prožeto nasiljem, dok je s jedne strane bio mir je u cjelokupnom carstvu, male državice su se međusobno uništavale.

Upravo u to vrijeme, Gospodin šalje svojeg sina, a pred njim je poslan čovjek, Ivan Krstitelj. Nalazimo se u došašću i ovaj odlomak pred nas stavlja čovjeka koji se potpuno predao volji Božjoj. Pogledaj kako u svijetu razdiranom nasiljem, izrasta Božje obećanje. Koje li to obećanje? To je obećanje spasenja. To je najava onoga što se ima dogoditi. Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. To je poruka koju nam donosi Ivan Krstitelj. To je poziv čovjeku da se odazove na pripremu svog srca na dolazak Spasenja i spasitelja. Vidimo koje sredstvo nudi Ivan, obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha. To nije krštenje u smislu sakramenta krštenja koji je nama poznat. To je krštenje koji označava na vanjski način okretanje svojeg srca prema Gospodinu. Plodovi tog krštenja su navedeni, da se poravnaju staze, da se dolina ispuni, da se gora i brežuljak slegne, da se izravna što je krivudavo a što je hrapavo da se izgladi. To je u samoj svojoj biti znak potpunog predanja Gospodinu. I to ne samo na razini odluke. Sama odluka ne čini ništa, potrebna je akcija – djela. Djela su ono što nas čini uistinu kršćanima, nasljedovateljima Isusa Krista, prijateljima Ivana Krstitelja.

Vidi što je on radio. Naviještao je Spasenje ljudima kada spasenja nije bilo na vidiku. Vjerovao je Gospodinu čiju je riječ primio. Nije kretao od svojih misli i svojih strahova, bolova, tuga i jada ili možda sreće i zadovoljstava. Nikako! Ivan je polazio od Gospodina, svoj život je ravnao prema Njemu, kako bi pripravio put Isus Kristu. To je ono što moramo i mi činiti ukoliko želimo osjetiti spasenje. Ono nam se nudi, ali je važno da ga prihvatimo cijelim srcem – što će reći i mislima ali i djelima. A djela su jednostavna – samo slijedimo ono što nam Ivan zacrtava. A to je da s onim s kim smo u svađi – pomirimo se, ako nekome treba pomoći – pomognimo mu, ako znamo da je netko usamljen – posjeti ga, ako osjećamo da je nekome potrebno prijateljstvo – daruj mu vrijeme. Ukratko, budi čovjeku čovjek, kako je nekad netko negdje napisao. To je najbolji put po kojem će doći Isus.

Čini tako, gradi puteve, snizuj bregove, ispunjavaj doline, ravnaj krivudave staze – to će reći, svoj život. Svoju dušu i duh i tijelo tako usmjeravaj da u njemu sve postane novo, obuhvaćeno Duhom Svetim. To je ono što je Ivan činio. Slušajući Božju riječ činio je pravo i pravicu – naviještao je spasenje.

A spasenje je ono što nam je Isus donio – vijest da smo djeca Božja ako prihvatimo Riječ. Ivan je to znao i učinio i zato je izvršio svoju zadaću, navjestio je Isusa i pripremio mu put. Prvo u svom srcu i životu a onda je i druge doveo do Isusa. I ti čini tako, pripravljaj put Gospodinu kroz svoj život – živeći kao dijete Božje – strpljivo u kušnjama, uvijek u molitvi i usmjerenosti na Boga. Sve nevolje podnoseći strpljivo, nikad ne zaboravljajući da tko ne traži Kristov križ ne traži Kristovu slavu, kako nas lijepo uči sv. Ivan od Križa.

br.Mario Ivan Kralj, OCD

U zalog nam je povjereno spasenje

Prva nedjelja došašća

Iz Evanđelja po Luku; Lk 21, 25-28.34-36

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja

onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati,

uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«

5XV32RK0WU

Promišljanje

Ovaj odlomak evanđelja divno se uklapa u vrijeme došašća. To je vrijeme iščekivanja rođenja Sina Božjeg. No, čini mi se kao da nam jedna stvar često nestaje iz naših razmišljanja u svom tom iščekivanju. To je aspekt obraćenja. On se nazire ovdje u riječima pazite, budni budite.

Što li nam to poručuje odlomak? Da će se dogoditi dolazak Sina Božjeg koji će označiti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, problemi, nevolje, izdisanje. A Sin Čovječji će doći u slavi. To sve izgleda nekako pomalo tužno i tragično. Svi ti problemi i nevolje i Sin Čovječji u slavi. Slika posljednjeg suda, bez sumnje. I upravo u njoj leži nešto predivno. A to je poziv da dignemo glavu i uspravimo se jer se približuje naše otkupljenje.

Ono će se zbiti kad stanemo pred Sina Čovječjeg. To znači kad ćemo se susresti s onim što jesmo pred licem Sina Božjeg. I tu nastupa suđenje. Suđenje po djelima ne po riječima. Ono što smo činili to će nas osuditi ili spasiti.

Osuditi, ako nam srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama. To ne znači da ne smijemo odustati od onoga što nam je povjereno u zalog. U zalog nam je povjereno spasenje. Zato se Isus utjelovio, umro i uskrsnuo. Zato će ponovno doći. Da uspostavi Kraljevstvo Božje jednom zauvijek.

Spas će biti ako budemo budni. Tada susret s Sinom Čovječjim neće biti nešto što nas treba uznemiriti već ispuniti. Otvoriti nam prolaz u ispunjenje naših života. To je ono čemu nas treba došašće pripremiti. Da nas nauči da dolazak Gospodnji je nešto za što trebamo biti budni. Uvijek iščekivati. Čekajući dolazak Sina Čovječjeg. U tome i leži smisao zornica, jer zorom iščekujemo naše spasenje – Krist, koji nam dolazi pod prilikama kruha i vina.

Pogledaj kako ti iščekuješ Isusa. Gdje ga iščekuješ. Želiš li ga vidjeti onakvog kakav jest ili kako bi ti htio? Pročisti svoje osjećaje i želje da dostojno dočekaš rođenje našeg spasitelja Isusa Krista.

br. Mario Ivan Kralj, OCD