Blog arhiva

Istina nas stavlja pred odluku

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 15, 26-27; 16, 12-15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

ice-iceland-jokulsarlon_89540_990x742

Promišljanje

Još vam mnogo toga imam za kazati ali sada ne možete nositi?

Na što se to odnosi? Što to učenici ne mogu nositi? Nositi Istinu.

Koju Istinu? Istinu o Životu. O onome što ih čeka. Što je to? To je patnja i bol na ovome svijetu, to je davanje života za život u vječnosti. To je stvaranje vječnosti na ovoj zemlji. To je uzvišeni poziv upućen svakom ljudskom biću. Da postane jedno s Gospodinom.

Da bude dijete Božje u potpunosti.

Upravo zbog toga dolazi Duh Istine. Da svjedoći za Isusa. Da svjedoči ljubav koje se odigrava između Oca i Sina.

Jer On, Duh, njihov je poljubac.

A poljubac prenosi ljubav, prenosi Istinu. Istinu da sve što ima Otac ima i Sin, a preko Sina, u mjeri u kolikoj možemo primiti i mi, njegova djeca.

Djeca koja odrastaju, i na tome putu odrastanja upoznaju Istinu.

Upoznaju su djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. (Iv 1, 12 – 13).

Istina nas stavlja pred odluku. Odluku koja usmjerava naš život. Hoćemo li živjeti novim životom djeteta Božjeg ili ne?

U tu odluku ugrađujemo cijeli život. Ona je neminovna. Što god odlučimo, ta odluka nas određuje.

Jer, na sudu bit ćemo suđeni po djelima i po onome što smo činili. A djela činimo iz odluke. Odluke za Boga ili protiv njega. Ne postoji sredina. Nikad nije postojala.

Nitko ne može biti djelomično Isusov učenik tj. Dijete Božje. Vidimo to po učenicima, raspršili su se kod događaja muke, no potom sabrao ih je Duh Sveti i podao im snagu. No oni nisu samo ostali na tome. Oni su prihvatili da Duh puše gdje hoće i kad hoće, i to je ono najdivnije.

Jer uključuje čovjeka u potpunosti da se angažira oko navješćivanja ove Radosne Vijesti. Tako cjelokupni život postaje mjesto susreta s Gospodinom i svjedočenja. Tako mi postajemo suradnici Duha. U svakom postupku, u svakom djelu. To znači biti dijete Božje.

Nasljedovati Isusa, surađivati s Duhom Svetim.

A plodove Duha znamo. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! (Gal 5, 22 – 24).

Stoga, surađuj s Duhom! Tu se odigrava drama našeg života. Gdje ono što je Božje postaje dionik s nama, ljudima.

Tu se kreći, tu obitavaj. I ne zaboravi nikad, da Duh svjedoči za Isusa i on je s tobom!

Mario Ivan Kralj, OCD

Odlučimo li se za njega tada bivamo spašeni

Iz evnđelja po Marku; Mk 16, 15-20

U ono vrijeme:

Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Building Facade, Detroit

Promišljanje

Pođite. Uzvjerujete. Spasit će se. Znakovi će pratit.

Sve to povezuje nas s jednom osobom. Ta osoba jest Isus Krist. Onaj koji je uzašao na nebo.

Uzašao je Ocu svome i ocu našemu.

Kako je to djelovalo na učenike?

Oni odoše i propovijedahu posvuda. Što li to znači posvuda? Dali je to samo geografski pojam? Ili nešto više?

Pogledajmo što nam tekst kaže. Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima. Dakle, oni su išli propovijedati polazeći od susreta s Gospodinom.

Susret sa sobom donosi odluku. Odluka za ili protiv Isusa. Ta odluka odlučuje smjer našeg života. Odlučimo li se za njega tada bivamo spašeni. Suprotna pak odluka odnosi nas na osudu, odnosno smrt.

Ako se odlučimo za Isusa, tada ta odluka postaje temeljna motivacija našeg života. U svakom trenutku biti Njegov. Polazeći od te odluke, biram ljubav, a ne mržnju, radost ne žalost. Prihvaćanje života kakav jest a ne kakav bi mogao biti ili kako bih ja želio da bude.

Upravo tu se skriva veličina poziva kojim nas Gospodin poziva. Poziva nas da surađujemo s Njime. Nije li to nešto najveće što nam može pružiti?

Nije. Daje nam šansu da postanemo djeca Božja.

Kako to postajemo? Tako da slijedimo primjer Isusa. Da prihvatimo Isusa. A što se tu događa? Događa se promjena u nama samima. Priznajemo da je Isus onaj kojeg je Gospodin poslao da nam pokaže put u život vječni.

To je cilj. Tome težimo.

Tu leži skrivena čežnja našeg srca. Za time idi.

Odluči se za Isusa! Na njemu gradi svoj život! Ne odustaj! Bori se za Njega i s njim!

I on će surađivati s tobom!

br. Mario Ivan Kralj, OCD