Blog arhiva

Ona kreće za anđelovim rječima

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 39-45

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

9XDH29XSFK

Promišljanje

Odlomak ostavlja u nama dojam radosti. Radosti koja izvire uz susreta dviju majki. Jedna je na zalazu svog života, druga tek ulazi u život. Elizabeta u starosti zače, Marija u mladosti. Naizgled dvije suprotnosti koje povezuje nit Gospodnje volje. Elizabeta u čudu zahvaljuje Gospodinu na daru djeteta. Marija, prihvativši anđelovu riječ, postaje sudionicom Božjeg otkupiteljskog djela.

Izvor njihove radosti su djeca koju nose. Vidimo kako se i oni pozdravljaju. Ivan već u utrobi kliče Spasitelju svijeta. Duh Sveti nadilazi sve granice koje čovjek iskušava. Ivan tada, pun Duha već od utrobe, progovara po rječima svoje majke, Elizabete te kaže Mariji: Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina! Ona ju naziva blaženom jer je povjerovala. Vidiš poveznicu, Marija je povjerovala i zato je blažena.

I nije zastala samo na vjeri. Ona kreće za anđelovim rječima. On je spomenuo kako je njezina rođakinja Elizabeta trudna i da joj je to već šesti mjesec. Marija ne oklijeva poći Elizabeti da podjeli radost s njome. Radost koju donosi vjera. Vjera koja rađa sigurnošću da je Gospodin blizu i da je on vjeran. A on uistinu jest vjeran. Vidiš to po svojem životu. Nije Isus došao da otkupi nekoga kome je teško, ili je tužan ili je teško bolestan. Isus je došao da nam vrati radost, radost koja se nalazi u iskustvu vjere, vjere koja nam otvara vrata u Kraljevstvo Božje. Tom Kraljevstvu Ivan je onaj koji pripravlja mjesto. Zato on i kliče iz utrobe svoje majke i pozdravlja Spasitelja svijeta. Ali tu ne prestaje njegovo revnovanje za Kraljevstvo. Znamo da je svoj život položio jer je upućivao na Istinu. A znamo tko je istina. Sam Gospodin, kako nam je rekao da je on, put istina i život.

Stoga traži mir i za njim idi! Mir koji se nalazi u smirenom uzdanju u Gospodina! Prihvati križ i teškoće kao utjelovljenje onoga što ljubiš, jer ako Gospodin nije odustao kad je došlo vrijeme za patnju, nemoj ni ti. Ta slika si Božja, tako se i odnosi prema vlastitom životu i životu svojih bližnjih.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Jer osnovni element spašenosti je radost.

Iz Evanđelja po Luki; Lk 3, 10-18

 U ono vrijeme:

Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«

On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«

Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«

Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«

Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«

I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«

I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

K5CCEEPQPK

Promišljanje

Današnji evanđeoski odlomak donosi nam lik Ivana Krstitelja. S jedne strane vidimo ljude koji dolaze k Ivanu, s druge ono što on čini. Što narod traži od Ivana? Traže savjet. Teško im je u životu, ne znaju što i kako činiti da zadobe spasenje. Nemoj misliti da se to spasenje odnosi na nešto što je daleko od života. Nipošto. To se odnosi na sreću i radost. Ne naziva se bez razloga treća nedjelja došašća nedjelja radosti. Jer osnovni element spašenosti je radost. Radost je najbliža iskustvu prisutnosti Gospodina u nađem životu. A to možemo susresti u svakodnevnom životu.

Upravo to se krije u savjetima koje Ivan daje onima koji ga pitaju.  Pokazuje im da kroz svakodnevicu mogu činiti ono što je potrebno da dospiju do punine života. Punine koja je označena u radosti, kako prema životu, tako i prema svome bližnjemu. Naš život je povezan s životima onih koje susrećemo i koji nas okružuju. Ivan ne savjetuje ljudima da čine stvari koje su nemoguće, koje zahtjevaju novac, napor, vrijeme, teškoće. On pronalazi u stvarnosti način da budemo bolji ljudi. A to zahtjeva našu suradnju s Gospodinom.

U tome je važnost Ivana Krstitelja. On upućuje i pripravlja put Isusu. Poučava narod samoj srži Zakona koji je sadržan u Starom Zavjetu. On je sažet, kako nam Isus donosi, da ljubimo Boga i da ljubimo bližnjega. Ivan je to navještao. Da mi, kroz svoje poslove koje vršimo svaki dan ostvarujemo udio u Gospodinu. Njegovo krštenje je bila najava onoga što se ima dogoditi. Najava krštenja Duhom Svetim i ognjem. To krštenje zbiva se kroz cijeli naš život. Ne govorim tu o krštenju kao sakramentu, već krštenju koje obilježava naš životni put.

Krštenje Duhom Svetim jest sakrament kojim ulazimo u Crkvu, po kojem bivamo pritjelovljeni Tijelu Kristovu. Krštenje ognjem – to je zadatak koji nam je povjeren. Ono se događa kroz naš cijeli životni hod ovom zemljom. Dok god dišemo ovaj zrak koji nas okružuje, dok god nogama dotičemo tlo, dok se u našim očima lomi svjetlost sunčevih zraka, dok nam kožu dodiruju kišne kapi, smijeh, tuga i radost i žalost ljudskih odnosa obilježavaju našu svakodnevicu. To je krštenje života. To je oganj. Oganj koji tinja u našim grudima, koji nam je utisnut pri stvaranju. O njegovom rastu ovisi naš život. Zašto? Zato jer nas taj oganj potiče na djelovanje, na akciju, činjenje djela. Djela koja čine Gospodina radosnim i nas same radosnim. Sve je povezano. Ivan je to znao, zato je i navještao Evanđelje.

Približavamo se Rođenju Gospodnjem. Promisli, kakav je oganj u tebi i kamo ga usmjeravaš. Ne zaboravi, da ćemo biti suđeni po djelima. Djela će nas osuditi, djela će nas spasiti. Stoga, uđi u svoje srce, usmjeri pogled prema stvarima koje se naizgled čine obične. Na svoj svakodnevni život. On je mjesto rasta ognja u tebi. Oganj Stvoritelja. Uzmi ovaj tjedan pred tobom i promatraj svoju svakodnevicu te se potrudi da u njoj otkrivaš tragove Gospodnje.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

To je obećanje spasenja

Iz Evanđelja po Luku; Lk 3, 1-6

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

3HM32M0YSH

Promišljanje

Vrijeme u kojem živi i djeluje Ivan Krstitelj je bilo teško vrijeme za Izraelski narod. Kako nam i ovaj odlomak donosi podatke, zemlja je bila rascjepkana. Mnogo malih vladara i vladarića, knezova i knezovića a iznad svega Rim, koji poput „majke“ ujedinjuje sve. Vladao je Pax Romana – Rimski mir – vladavina jednog čovjeka, cara. Ujedinjujući element cijelog tadašnjeg svijeta, kako se govorilo. A istina je bila upravo suprotna. Rimska politika – Divide et impera dovela je do prividnog mira, a zapravo je sve bilo prožeto nasiljem, dok je s jedne strane bio mir je u cjelokupnom carstvu, male državice su se međusobno uništavale.

Upravo u to vrijeme, Gospodin šalje svojeg sina, a pred njim je poslan čovjek, Ivan Krstitelj. Nalazimo se u došašću i ovaj odlomak pred nas stavlja čovjeka koji se potpuno predao volji Božjoj. Pogledaj kako u svijetu razdiranom nasiljem, izrasta Božje obećanje. Koje li to obećanje? To je obećanje spasenja. To je najava onoga što se ima dogoditi. Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. To je poruka koju nam donosi Ivan Krstitelj. To je poziv čovjeku da se odazove na pripremu svog srca na dolazak Spasenja i spasitelja. Vidimo koje sredstvo nudi Ivan, obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha. To nije krštenje u smislu sakramenta krštenja koji je nama poznat. To je krštenje koji označava na vanjski način okretanje svojeg srca prema Gospodinu. Plodovi tog krštenja su navedeni, da se poravnaju staze, da se dolina ispuni, da se gora i brežuljak slegne, da se izravna što je krivudavo a što je hrapavo da se izgladi. To je u samoj svojoj biti znak potpunog predanja Gospodinu. I to ne samo na razini odluke. Sama odluka ne čini ništa, potrebna je akcija – djela. Djela su ono što nas čini uistinu kršćanima, nasljedovateljima Isusa Krista, prijateljima Ivana Krstitelja.

Vidi što je on radio. Naviještao je Spasenje ljudima kada spasenja nije bilo na vidiku. Vjerovao je Gospodinu čiju je riječ primio. Nije kretao od svojih misli i svojih strahova, bolova, tuga i jada ili možda sreće i zadovoljstava. Nikako! Ivan je polazio od Gospodina, svoj život je ravnao prema Njemu, kako bi pripravio put Isus Kristu. To je ono što moramo i mi činiti ukoliko želimo osjetiti spasenje. Ono nam se nudi, ali je važno da ga prihvatimo cijelim srcem – što će reći i mislima ali i djelima. A djela su jednostavna – samo slijedimo ono što nam Ivan zacrtava. A to je da s onim s kim smo u svađi – pomirimo se, ako nekome treba pomoći – pomognimo mu, ako znamo da je netko usamljen – posjeti ga, ako osjećamo da je nekome potrebno prijateljstvo – daruj mu vrijeme. Ukratko, budi čovjeku čovjek, kako je nekad netko negdje napisao. To je najbolji put po kojem će doći Isus.

Čini tako, gradi puteve, snizuj bregove, ispunjavaj doline, ravnaj krivudave staze – to će reći, svoj život. Svoju dušu i duh i tijelo tako usmjeravaj da u njemu sve postane novo, obuhvaćeno Duhom Svetim. To je ono što je Ivan činio. Slušajući Božju riječ činio je pravo i pravicu – naviještao je spasenje.

A spasenje je ono što nam je Isus donio – vijest da smo djeca Božja ako prihvatimo Riječ. Ivan je to znao i učinio i zato je izvršio svoju zadaću, navjestio je Isusa i pripremio mu put. Prvo u svom srcu i životu a onda je i druge doveo do Isusa. I ti čini tako, pripravljaj put Gospodinu kroz svoj život – živeći kao dijete Božje – strpljivo u kušnjama, uvijek u molitvi i usmjerenosti na Boga. Sve nevolje podnoseći strpljivo, nikad ne zaboravljajući da tko ne traži Kristov križ ne traži Kristovu slavu, kako nas lijepo uči sv. Ivan od Križa.

br.Mario Ivan Kralj, OCD