Ljubav i ja….

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 13, 31-33a.34-35

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

StockSnap_X1YB2NH033

Promišljanje

Središnja tema današnjeg evanđelja jest proslava Boga koja se očituje kroz ljubav. Ljubav koju Bog ima prema nema i ljubavi koju mi imamo jedni prema drugima. Ljubav jest temelj navještaja Radosne vijesti.

Susrećemo to u prvom čitanju koje nam donosi izvještaj završetka prvog misijskog putovanja Pavla, na kojemu ga je pratio Barnaba. Oni su drugi put obišli Crkve koje su utemeljili i učvršćivali su ih u vjeri. Naime, potrebno je proći kroz mnoge nevolje da bi se ušlo u kraljevstvo Božje. Ne postoji drugačiji put. Nevolje prate one koji žele biti Božji. Progoni, teškoće, patnja i bol – dio su nasljedovanja Isusa. Ne zato što Gospodin želi da patimo, već zbog požude koja se nalazi u našoj naravi i đavla koji nas želi odvući od ljubavi i mira. Ako želimo biti djeca svjetla, moramo se ponašati kao djeca svjetla.

Možda misliš da je to nemoguće ili da mi nismo stvoreni za to. Promisli opet. Za što si stvoren? Što te u životu vodi? Kada sve stvari staviš sa strane, koje ti nisu potrebne, što si ti?

To nas dovodi do današnjeg evanđelja. Nalazimo se u ambijentu posljednje večere, Juda je izašao u tamu. Tama označava prekretnicu, mjesto straha, tjeskobe, nepoznanice, lutanja, izgubljenosti. Ona označava mjesto kamo svatko odlazi tko je bez Isusa. Tko odbije uzeti udjela u njegovoj ljubavi.

I tada, ostalim učenicima, Isus pruža svoju oporuku. Oprašta se. Oporuka pruža želje onoga tko se sprema umrijeti. Isus svoj život predaje na križu. Proslava je to Očeve ljubavi kroz susret sa svim ljudima. Križ označava zagrljaj neba. Isus, Sin Božji na svojim ramenima uzima naše nedostatke, našu prljavštinu, našu kaljež. A svi smo grešni, svi smo potrebni ljubavi. Isus nas upravo takve prihvaća i za nas je podnio muku, smrt, i uskrsnuće. Nemojmo to zaboraviti. Na nama je hoćemo li to prihvatiti ili ne. Isus nas ne tjera na ništa.

Oporuka je sažetak čitavog nauka. Da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio. To znači da je Isusova ljubav temelj naših odnosa. Da ljubeći jedni druge zapravo ljubimo Njega. Ta kroz tu ljubav postajemo Njegovi prijatelji, sudionici u Njegovom kraljevstvu. To je poziv na koji smo svi pozvani i koji moramo očitovati u svojim djelima.

To nije lako. Teško je. Mučno. Umarajuće. Činiti dobro drugima, a ne primati dobro. Biti na pomoć bližnjima a doživljavati prijezir. Biti odbačen od svih samo zato što činiš dobro. Kao da uopće ne koristi i nema razlike činimo li nešto dobro. Bivamo ranjavani, odbačeni, ismijavani. I kako da onda ljubimo? Kako da ispunjavamo Isusovu oporuku? Odakle pronaći snagu za to?

Sve što Otac želi, a što je Sin izvršio jest da svaki čovjek uđe u slavu Božju, u zajedništvo s njime. Moramo imati na pameti cilj našeg života, imati jasnu viziju onoga kamo nas naša djela, naši odnosi, naša žrtvovanja vode. Drugo čitanje govori nam o tome. Novo nebo i nova zemlja. Bog koji sve čini novo. I on će otrti svaku suzu s očiju i neće biti smrti niti jauka ni boli. Što je to? To je život u Bogu.

Život u Bogu traži predanje naše volje, riječi, djela Njemu. Biti u vječnosti s Isusom – to je naš cilj. Biti djeca svjetla. To znači postati poput Isusa. Biti svjetionik u ovim tamnim vremenima. A da bismo to bili, moramo ljubiti jedni druge kao što On nas ljubi. Znači – biti svima sve. U tome ne smijemo zaboraviti i balansirati između onoga što jesmo i onoga što možemo biti. Ne se istrošiti u služenju drugima a zanemariti same sebe.

Neka nam i ova pjesma od Carla Caretto bude pomoć u ostvarenju cilja našeg postojanja:

 

Početi kod samog sebe

Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.

Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti

Ako sam sebi ne mogu reći ‘da’,
ne mogu ni druge ohrabriti.

Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.

Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.

Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.

Carlo Caretto

 

Vlč. Mario Kralj

Oglasi

Posted on 20. svibnja 2019., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: