Zajedništvo s Ocem

Iz Evanđelja po Luki; Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

L8B9LGVDZG

Promišljanje

Iskustvo ostavljenosti i napuštenosti svi imamo. Pogotovo se to odnosi na današnje vrijeme u kojemu se sve više život prebacuje iz ovog stvarnog u virtualni. Osjećaj napuštenosti nije bio stran niti Izraelcima dok su bili u Egiptu. Vapili su Bogu da ih izbavi, on im je poslao Mojsija i vodio ih je svojom jakom rukom i moćnom mišicom kroz pustinju.

U današnjem prvom čitanju susrećemo konačni ulazak u obećanu zemlju. Blaguju Pashu – od plodova zemlje. Bog je ispunio svoje obećanje. Nije ih ostavio već je bio s njima, unatoč njihovim prijestupima i mrmljanjima. Narod je stalno želio vratiti se egipatskim loncima, ali je poučen od strane Mojsija te kasnije Jošue ostao kod vršenja zapovjedi te slijedio Gospodina prema boljoj budućnosti. Ta budućnost nije označena samo zemljom u kojoj su slobodni već i zajedništvom s Gospodinom. U Egiptu si bili robovi na razini tijela i duha. Nisu bilo jedan narod koji ulazi u razgovor i prisustvo s Bogom. Sada pak, kada su izvršili obrezanje te blagovali Pashu Gospodin im otvara put u stanje nove egzistencije. To stanje nam donosi Psalmist u današnjem psalmu kada moli: Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34, 5-7) Onaj tko vapije, njega Gospodin čuje. To iskustvo u suprotnosti je s osjećajem napuštenosti. Potrebno je poniziti se i zazvati, tražiti Gospodina u svojem životu. Usmjeriti srce, volju i um prema Njemu. Tek tada ćemo iskusiti da On čuje naš glas i spašava nas iz svih tjeskoba.

Takav put od grijeha do obraćenja donosi nam današnje Evanđelje. Nitko od nas ne može reći da je savršen i da ne treba raditi na sebi niti se potruditi oko svoje svetosti. U tome nas često znaju i slike koje imamo o Bogu sapinjati. Mislimo da ne možemo ispuniti ono za što smo stvoreni, bojimo se i odustajemo čim određene stvari ne idu kako smo zamislili. A zaboravili smo da nas naš Bog očekuje širom otvorenih ruku.

Mlađi sin iz današnjeg evanđelja htio je vršiti svoju volju. Mislio je da on zna što je najbolje za njega. Kada ga je to odvelo u propast i jad, došao je k pameti i vratio se k Ocu. Stariji sin nije ništa drugačiji. On je svoje srce otvrdnuo te nije uopće osjećao ljubav. Izvršavao je svoje dužnosti jer je mislio također neke svoje planove ostvariti, a bez da uistinu čini ono što je otac od njega tražio, da srcem pristaje uz njega.

Ni jednog ni drugog Otac nije odbacio. Mlađega je dočekao radosno, starijeg pak poučava da mora prije svega ljubiti a tek onda imati i činiti. U korijenu svega leži ljubav. Ljubav je pak povezana s našim postupcima i djelima. Jedan važan element ljubavi je podložnost. Dobrovoljno se podložiti drugome jer mu vjerujem i znam da me ljubi. Iz ljubavi se podložiti. I stariji i mlađi sin se podlažu ocu. Ne zato što je on strog, već zato što ih ljubi i želi im dobro. Upravo gozba je slika radosti i zadovoljstva koja proizlazi iz jedinstva s ocem. To je ono čemu trebamo svi težiti. Ne gledati na grijeh i zlo, već gledati na dobro i ići za njim. To je poziv za preobrazbom naših života polazeći od našeg Gospodina. Podložiti se Bogu – staviti svoj život u Njegovu ruku. On je temelj našeg života i on želi da budemo sretni. Bojimo li se prihvatiti život koji nam je dan a koji donosi neizmjerne mogućnosti i ljepote?

Ne bojmo se biti najbolji što možemo. Sve dok gledamo u Gospodina i želimo boraviti u Njegovoj blizini nećemo pogriješiti. Kako će se to ostvariti? Tako da radimo i kročimo ovom zemljom sigurni da je Gospodin uz nas. U svemu što činimo, neka budemo i mi oni koji izgrađuju novi svijet. Svijet u kojemu će svi upoznati ljepotu Oca našeg nebeskog. To i jest smisao i poanta korizme, da prepoznamo ljepotu Gospodnju te se odvratimo od ljage grijeha prema Njemu. Tek tada ćemo uistinu biti braća i sestre u Gospodinu. Trudimo se to ostvariti. Neka nam cilj bude da boravimo u zajedništvo s Gospodinom. Put do toga jesu sakramenti, molitva, križni put, krunica a nadasve ljubav prema bližnjemu svome.

Vlč. Mario Kralj

Oglasi

Posted on 31. ožujka 2019., in Blagdani i svetkovine, Ljubav, Misli, Molitva. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: