Oduprti se đavlu

Iz Evanđelja po Luki; Lk 4, 1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’«

Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

22DVN8IWSV

Promišljanje

Na Pepelnicu smo započeli korizmeni hod prema Uskrsu. U tom vremenu naše misli i djela usmjereni su pročišćavanju odnosa prema Bogu, sebi i bližnjemu. To činimo na osobit način kroz djela posta i pokore. Postom svoje tijelo i um oštrimo kroz to da se odričemo hrane u kojoj uživamo. Čineći to iz ljubavi prema Bogu, podsjećamo se da smo stvorenja, te da sve što imamo i jesmo dolazi od Njega. Pokorom nastojimo svoju grešnu narav oblikovati po uzoru na Krista. Čitajući koji odlomak iz Svetog Pisma, ići na križni put u našu župnu Crkvu, odlučiti da ćemo barem deseticu krunice izmoliti svaki dan – sve to nas vodi k tome da nam Isus bude središte života. Učinivši djelo ljubavi prema bližnjemu, pohoditi bolesna, darovati nekome kruh i mlijeko, nazvati rodbinu ili prijatelja s kojim se dugo nismo čuli – ukratko posvetiti pažnju svojem bližnjemu, činimo ono što je Isus činio – pokazivao kako je Otac blizu svojoj djeci.

Na tom putu prema Uskrsu, susret ćemo se s mnogim protivštinama i napastima. Prvo čitanje nas podsjeća da je život put poteškoća i problema. Čovjek, ako računa samo na sebe, propast će. Obuhvatit će ga beznađe i neće znati što dalje učiniti. Takvi trenuci su nam dani da ojačamo svoju vjeru i pouzdanje u Gospodina. Poruka je to da, unatoč poteškoća, Bog nas čuje i blizu nam je. Zato svaki Izraelac kaže, a i mi slobodno možemo reći s njim ovo:  Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu – nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. (Pnz 26, 7 – 9) Gospodin nije oduzeo kušnje i probleme od svojeg naroda. Nije im sve dao i rekao – eto uživajte. Naprotiv! On ih je odgajao kroz kušnje i probleme kako bi razumjeli da čovjek može doći do zemlje meda i mlijeka jedino kroz zajedništvo s Gospodinom. Ta i takva spoznaja plod je pouzdane molitve koju psalmist pjeva: Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. (Ps 91, 14 – 15) Gospodin poznaje ime svakoga od nas, te ako živimo i ravnamo se po njegovim pravilima, bit ćemo u zajedništvu s Njime.

Današnji Evanđeoski odlomak donosi nam stvarnost koji znademo često zanemariti. Prije početka svojeg javnog djelovanja Isus odlazi, pun Duha Svetoga u pustinju, gdje ga je Duh vodio četrdeset dana a đavao ga je iskušavao. Na jednoj strani je Isus, Sin Božji, a na drugoj je đavao, anđeo Svjetla, prvi među anđelima. Obojica se koriste Svetim Pismom. Obojica poznaju Gospodina. Jedan je vjeran, drugi nevjeran. Đavao pristupa Isusu i kuša ga. Tri su smjera kušnje – hrana (pretvori kamen u kruh), vlast (kraljevstva svijeta) te apsolutna moć nad životom i smrću (baci se dolje). Isus odgovara da čovjek ne živi samo o kruhu, da se treba klanjati samo Bogu te da čovjek neka ne iskušava Boga svoga. Tako nam pokazuje da je jedini put za čovjeka u poslušnosti volji Očevoj.

Na te stvari moramo biti posebno oprezni. Živimo u potrošačkom i materijalističkom društvu koje je usmjereno zadovoljavanju svih ljudskih potreba – hrana, društvo, seks – sve biva nam nadohvat ruke. Izgleda da se samo u tome iscrpljuje ljudski život. To je veliko pitanje našeg doba. Đavao se vješto predstavlja kao anđeo svjetla (usp. 2 Kor 11, 14). A mi? Mi kao da smo zaboravili da đavla. Ma to ne postoji, to se samo tako kaže, nije stvarno, ma to smo mi samo grešni, ma to pripada mračnom srednjem vijeku. Zaboravili smo da se u Novom Zavjetu đavao spominje preko 300 puta. Mnogo više nego Duh Sveti. Đavao postoji i usmjeren je na jednu stvar – odvući čovjeka od samog sebe, od njegova poziva, poziva na svetost – zajedništvo s Bogom. U pustinji je đavao htio odijeliti Isusa od Oca i od svojih učenika. To je osnovna taktika đavla. Razdijeli pa vladaj. Pokazati kako je ljepše kad činimo nešto na svoju ruku, kada se zadovoljavamo minimumom djelovanja, kada naš duh ostaje po strani, kada ne ustrajemo u dobrim odlukama, kada sumnjamo da ima smisla biti dobar, kada ne želimo biti vjerni Bogu, postaviti čovjeka na pijedestal, misliti kako je jedino kroz tehniku možemo biti sretni, izolirati se od ljudi, ne truditi se imati kvalitetne i duboke odnose s našim bližnjima. Odijeliti. Rastaviti. Rastaviti naše obitelji, očeve i sinove, kćeri i majke, prijatelje, rodbinu. To je naša stvarnost. Kako da se tome odupremo?

Tako da svoj život gradimo na temelju Krista. On je bio poslušan Ocu, došao je služiti, a ne biti služen, te nije odustao od vršenja onoga što je dobro i pravedno iako su svi drugi činili protivno tome. Zbog toga je završio na križu ali je i uskrsnuo. I bio je sretan. Zašto? Jer je kročio ovom zemljom ne u zajedništvu sa samim sobom, već je živio okrenut Ocu.

Đavao želi da se mi okrenemo sebi te tako propadnemo. Tu nas želi razdijeliti od onoga što jesmo i što možemo biti. Mi smo stvoreni za odnos prema drugome. Život čovjeka ostvaruje se tek u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Ako to činimo, i mi ćemo biti sretni poput Krista. I mi ćemo živjeti u radosti i nadi. Bit će nam teško i bit ćemo razapeti na križ života. Ali nećemo propasti već ćemo pronaći mjesto u vječnoj domovini. Zato, poslušajmo riječi sv. Jakova i činimo i mi tako: Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!  Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!  (Jak 4, 7 – 10)

Vlč. Mario Kralj

Oglasi

Posted on 10. ožujka 2019., in Evanđelje, Ljestve do neba, Ljubav, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: