Obitelj – mjesto utjelovljenja ljubavi

Iz svetog Evanđelja po Luki (Lk 2, 41-52)

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

272QMLIJRM

Promišljanje

Život u obitelji ima svoje svijetle i tamne trenutke. Kao što se izmjenjuju dan i noć, tako i u obiteljskom životu imamo vrijeme kada nam je lijepo i ugodno, ali i kada nam je teško i mučno, gotovo kao da želimo pobjeći od naših najbližih. Izgleda kao da nam je najteže s onima s kojima smo najbliži, različita mišljenja, pogledi, osjećaji, sve to izgleda više naporno nego blagoslovljeno. A obitelj je baš to – blagoslov.

Danas nam evanđelje donosi jednu zgodu iz života svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Oni su se zajedno uputili u Jeruzalem na hodočašće povodom blagdana Pashe. Na povratku, primijete da Isus nije s njima. Mislili su da je s rodbinom. Ali nije bio. Kakve li neugodnosti! Kojih li poteškoća! Strašne li stvari! Izgubiti dijete! Tri dana oni su njega tražili, brinuli se, ulagali trud i napor da ga pronađu, da budu opet zajedno, sigurni i radosno. I pronađoše ga u Hramu, kako je razgovarao s učiteljima zakona.

Isus je navršio 12 godina. U Židovstvu to su godine punoljetnosti, kada pojedinac preuzima odgovornost za svoj život. Isus je ostao u domu Oca svojega. Marija i Josip to nisu razumjeli. Nisu shvatili što on misli pod riječima da mu je biti u domu Oca svojega.

I tada nam evanđelist predstavlja blaženu Djevicu Mariju, koja je sve te događaje u svojem srcu brižno čuvala. Što bi to značilo brižno čuvati u srcu? Srce je središte naših osjećaja, misli, želja prema Biblijskom tumačenju. Iako Marija i Josip nisu razumjeli Isusov postupak, oni su o njemu razmišljali, nastojali u svjetlu molitve dobiti odgovor. I dobili su ga. Isus im je bio poslušan, rastao je u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Vrijeme je blagoslova obitelji. Prilika je to da se svećenik susretne s obiteljima i da se zajedno pomole ali i popričaju o određenim stvarima. Jučer sam tokom blagoslova u jednoj obitelji susreo majku koja je prije dva mjeseca izgubila kćer. Preminula je od posljedica tumora mozga. Osobno ne mogu zamisliti ništa gore i teže od toga da se izgubi rođeno dijete. Nisam znao što i kako reći ožalošćenoj majci. Rekoh joj samo ovo, da u Pjesmi nad pjesmama čitamo: ljubav je jaka kao smrt. Ljubav majke prema kćeri nije nestala, a kći nju ljubi iz vječnosti, te neka zapamti njezin osmjeh i radost koje joj je ona darovala dok je bila živa. Drugog puta nema. Samo ljubav može pobijediti sve.

Josip i Marija su bili nesretni bez Isusa, kada su ga pronašli bili su radosni i sretni. I mi, kada u našoj obitelji nemamo podršku, ne iskazujemo ljubav kroz djela, da budemo blizu jedni drugima, da se podržavamo u radostima ali i u tugama i žalosti, nemamo mjesto radosti. Naprotiv, ako se trudimo jedni drugima biti podrška radi ljubavi, tada sve dobiva drugačiji smisao. Ali ljubav mora biti usmjerena prema drugome, a ne prema sebi. Ljubav u sebi uključuje davanje, poput majke koja razdaje sve što ima da bi djeca imala život.

Činimo i mi tako, nastojmo u događajima koji nam se događaju u životu, promišljati o njima kroz molitvu i zajedništvo s Bogom.

Ova godina prolazi, a nova nam dolazi. Odvojimo danas malo vremena, te promislimo o svemu onome što nam se u ovih godinu dana dogodilo. I dobro i loše. I promislimo o tome što i kako smo mi drugima činili. Pogledajmo kako i koliko smo bili blizu jedni drugima u obitelji, dali smo jedni druge ljutili ili razveselili, dali smo nastojali uljepšati život jedni drugima ili zagorčati. Pripremimo tako svoja srca, te sutra dođimo radosno i s mirom na misu zahvalnicu kako bismo zahvalili dragom Bogu za naše živote i sve ono što nam je dao u protekloj godini. Postavimo si pitanje koliko smo ljubili svojeg oca, majku, sina, kćer, djeda, baku…. Jedino ljubav može biti odgovor na sve teškoće naših života. I Josip i Marija su to iskusili kada su izgubili Isusa i pronašli ga. Ljubav je to, ona koja nas pokreće da budemo jedni drugima oni koji donose Svjetlo u srce. Budimo i mi takvi u našim obiteljima, oni koji donose Svjetlo u tamu naše svakodnevice. Odvojimo više vremena za druženje, međusobne izlete ili odlaske negdje zajedno. Potrudimo se da budemo uistinu obitelj.

Nemojmo odustati ako naiđemo na prepreke. Gospodin nam želi udijeliti blagoslov ali je pitanje dali mi želimo primiti ga. Zato otvorimo svoja srca da bismo mogli zahvaliti Bogu na svemu što primamo od njega te tako uđemo u novu godinu radosna srca.

Vlč. Mario Kralj

Posted on 30. prosinca 2018., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: