Smisao unutar besmisla

Početak svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 1-5.9-14)

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

GWXFTUKTQ8

Promišljanje

     Živeći susrećemo se s radošću, ali i s boli i tugom. I ispada kao da nikoga nije briga za tebe, i tebe i tebe. Kao da svatko brine samo za sebe. I to ne baš dobro. Stoljeće u kojem živimo, umjesto napretka, označio bih prije kao vrijeme zaborava čovjeka. Zaboravili smo što to znači biti čovjek. Zato nam i pitanje gdje je Bog više ne predstavlja važnost. Govorimo o tome tek tako, usput, kao kada čekamo autobus ili vlak na stanici. Nešto prolazno, nevažno. Iako smo mi možda zaboravili na Njega, On nije zaboravio na nas. Upravo to je ono što se nalazi u središtu današnje svetkovine.

     Svjetlo je došlo među nas, ali ljudi su više voljeli tamu. Ipak, to svjetlo nije nestalo. Neki su ga prihvatili. Ti koji su ga prihvatili postadoše djeca Božja. Uzeo je tijelo, naše, ljudsko, da bismo mi se vratili u Očevo okrilje. Sin Božji postade čovjekom, da bi čovjek uzeo udjela u božanstvu.

     I taj Sin Božji proživio je ono što mi svakodnevno prolazimo. I radost i tugu, i sreću i bol, i prihvaćanje i odbijanje. Činilo se kao da to nema previše smisla. Na svijet došao u štali, odrastao u nepoznatom mjestu, nitko ga nije poznavao niti mislio da će ikada biti nešto od njega. I opet je Bog pokazao svoje pravo lice! Pokazao se vjernim, dok mu je čovjek bio nevjeran. Sam je uzeo na sebe ljudsku narav, postao jednim od nas, kako bismo prepoznali da postoji smisao naših života. Života koji se često čine bezizražajni, puni samoće, svađe, odvojenosti, nesreće, konzumerizma, tame, tuge, iskorištavanja te tek poneke radosti i sreće.

     Što nam onda poručuje taj Sin Božji? Gdje se on nalazi? Pogledajmo što nam kaže Evanđelje, oni koji povjerovaše, postadoše djeca Božja. Divne li istine! Sam Bog očekuje našu suradnju! Da  mi prihvatimo vjerom Svjetlo. Vjera? Što bi to bilo? To je istinski pokret naše volje i ljubavi prema Bogu, zahvat u područje duhovnoga. Otvorenost našeg srca, uma i volje prema Svjetlu. To je kada naše srce s razumom upravi volju prema Stvoritelju i kaže – da, isplati se živjeti radi ljubavi Božje. Radi vječnosti! To je vjera – temeljiti svoj život na Gospodinu. A vjera se uozbiljuje u tome da vjerujemo da postoji smisao i kada ga ne vidimo.

     Vjera je naše svjetlo u tami ovog života. Vjerom razumijemo i prihvaćamo da je ovaj život pun sukoba i trzavica, da ne postoji jednostavni put, lagan put, već samo jedan – prihvaćanje križa i nošenje ga. Trpljenje je temeljna sastavnica, dapače, bit našeg života. Tu se skriva naš Bog. On je samim time što je postao čovjek, što se dao zatvoriti u čahuru ljudskog tijela, On, Sin Božji, postao jednim od nas da bi nama pokazao kako nije bijeg od trpljenja i patnje ono što čini život već upravo trpljenje i nošenje križa s pogledom na Njega. On je nama donio tu radost. Da postoji smisao. Smisao se nalazi u tome da kroz vjeru otkrijemo koji je naš križ i da ga nosimo s ljubavlju. Ljubav ide s trpljenjem. To je ono što trebamo zapamtiti danas za cijeli život. Nije sramota trpjeti i podnositi muku. Sramota je ako to radimo bez ljubavi.

     Isus je postao jednim od nas radi ljubavi. I mi moramo postati poput Njega, ako ga ljubimo. Ako ga želimo nasljedovati, moramo to činiti čitavim srcem. Nema polovičnosti. I ljubav i trpljenje kroz vjeru u Isusa Krista. To je naš put kroz ovaj život u vječnost.

     Nastoj zato svoj život svakim danom sve više suobličiti Isusu Kristu. Sretan i Blagoslovljen Božić!

 

vlč. Mario Kralj

Oglasi

Posted on 24. prosinca 2018., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Ljubav, Misli, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: