Biti posvećen

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 17, 11b-19 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

49108VLTH2

Promišljanje

Današnji evanđeoski odlomak dolazi nam iz Evanđelja po Ivanu, 17 glava, koja je poznata pod nazivom „Isusova veliko svećenička molitva“. U njoj se Isus obraća svojemu Ocu kao onaj koji zastupa čitav ljudski rod, prenosi Ocu molitvu u naše ime. Tu promatramo našeg Gospodina kako u poniznosti i ljubavi ustupa samog sebe, predaje se Ocu u molitvi, a preko sebe i svakoga od nas.

Isus je svjestan da mora otići od učenika, da bi se ispunio u potpunosti Božji naum satkan od vječnosti. Taj naum je jedan i jedinstveni, te se provlači kroz čitavu povijest spasenja – to je poziv čovjeka na svetost. Želja Očeva je da svi budemo sveti, što će reći da živimo u zajedništvu s Ocem i Sinom i Duhom Svetim u vječnosti.

Ovdje vidimo kako se to ostvaruje – Isus posvećuje sebe, da bismo mi imali udjela u vječnom životu. On govori da nam nije sve dano kao da pladnju. Ovdje se radi o temeljnoj istini naše vjere – mi smo otkupljeni ali ne spašeni. Otkupljeni smo jer je Krist prinio samog sebe za nas, a spašeni ćemo biti preko našeg osobnog prianjanja uz Krista. Konkretizacija toga vidi se u zapovjedi ljubavi – to je Isusova zapovjed, to je maksima po kojoj je On živio i po kojoj svatko od nas treba živjeti ukoliko želi biti jedno s Isusom i Ocem i Duhom.

Ali to nije jednostavno! Gospodin ne skriva poteškoće, On kaže da je svijet zamrzio one koji su Njegovi. Svijet su zle sile, đavao, koji je od početka kozmosa lažac i tužitelj. On želi srušiti sve planove koje je Otac namijenio za cjelokupnu stvarnost. Svijet su i oni koji su se podali utjecaju zla. Svijet su oni koji ne mogu trpjeti dobro, koji više vole mrak od svjetla, jer su im djela zla. I tu nismo ostavljeni sami! Isus moli da budemo posvećeni! I to iz razloga da budemo radosni! Zašto baš radosni? Jer znamo da smo ljubljena djeca Božja! I jer je On s nama! To je značenje molitve da budemo posvećeni!

Biti posvećen znači imati udio u svetosti. Svetost je obilježje Božje – punina, radost, ispunjenje. Onaj tko svoj život oblikuje tako da slijedi Krista – taj ulazi u zajedništvo s Njime. Mi smo posvećeni po krštenju, u potvrdi smo odlučili svjedočiti Isusa, a u Euharistiji blagujemo Njegovo tijelo po kojemu postajemo jedno s Njime. Ali ne ostaje sve u znaku sakramentalnosti! Naša posvećenost se mora vidjeti na našim licima. Što to znači?

To znači da ne mogu zatvoriti svoje srce ako vidim brata ili sestru u potrebi. Ako znam, da moji prijatelji ne mogu priuštiti svojem djetetu odlazak na školski izlet, ako imam mogućnost – dat ću im novac. Ako mi je poznato da moj susjed ne može smoći sredstva da popravi auto s kojim odlazi na posao – ako mogu odvesti ću ga ja na posao i pomoći mu riješiti taj problem. To znači da nedjeljom neću ići u trgovinu. To znači da neću odustati od života ako mi se ispriječe teškoće, ako nemam posla, ako nemam novca, ako nemam mnogo prijatelja, ako se osjećam usamljeno i samo. Zašto? Ne zato jer ti ja to kažem, vać zato jer ti to sam Gospodin govori!

Svaka patnja ima svoj smisao ako se poveže s Kristovom patnjom. To ne znači ne plakati, ne se boriti, ne biti tužan! Nikako! To znači preoblikovati sebe – postati svet. Biti svet znači pak biti u povezanosti s Gospodinom na taj način da cjelokupnu svoju stvarnost promatram zajedno s Njime. To je put, proces. Živjeti sakramentalno, čitajući Sveto Pismo, a nadasve moleći mi uspostavljamo aktivni odnos s Gospodinom. Naš intelekt i volja i emocije se usmjeravaju prema Njemu! Tu se nalazi životni prostor svetosti. A on se pretače i u naše ponašanje i odnose prema drugima. Svetost zatvorena u sebe nije svetost već pakao – isključenje sebe od drugih, izolacija, odijeljenost, praznina. Svetost uvijek hita k bližnjemu da mu prenese radost života, koja proizlazi iz odnosa prema Gospodinu.

Mi smo djeca Svjetla, stoga živimo i ponašajmo se tako!

M.K.

Oglasi

Posted on 12. svibnja 2018., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Ljubav, Misli, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: