Vatromet ljubavi

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 23, 1-12 

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Promišljanje

Ovaj evanđeoski odlomak nam donosi konkretizaciju zapovijedi ljubavi. Znademo da trebamo ljubiti Gospodina i bližnjega svoga, no često se susrećemo s poteškoćom kako tu ljubav iskazati. Biti poslužitelj, svima sluga – to je put kroz koji se očituje naša ljubav. Ljubav traži djela. Svatko može govoriti što i kako treba činiti, kako se truditi da se bude dobar čovjek. Isus nas ne poziva na to. Vidimo što takvi čine. Oni su poput ovih farizeja, koji su stali ispred svih, puni znanja, i ostali su na toj razini svojeg znanja. Nisu prešli s riječi na djela. Isus nas zato i upućuje da činimo ono što govore ali se ne vodimo njihovim primjerom.

Tko je za nas onda primjer? Sam Gospodin Isus Krist. On je prije svega bio onaj koji je svima bio sve, svima je služio i nije se libio ukazati na nedostatak ljubavi.

To je upravo bolest kako našeg vremena, tako i svog ljudskog postojanja – nedostatak ljubavi. Nama uglavnom ne nedostaje materijalnih sredstava, hrane, krova nad glavom, svi smo se nekako uspavali, dobro nam je, sve ide polako svojim tokom. To nije kršćanski život. Kršćanski život jest život ljubavi. Kršćanski život je sav ispunjen akcijom ljubavi, skoro da se kaže da pršti vatrometom ljubavi prema van, prema svima.  A ljubav se pokazuje kroz služenje. Pitaš, kome bih ja trebao služiti? Kreni prvo od sebe. Kako započinješ dan, dali si zahvalan/a Bogu na njemu? Dali si svjestan/svjesna koliko ti je Gospodin dao? Imaš li kuću, hranu, odjeću, razum?

Spoznavanje svoje situacije je prvi korak u služenju. Potom slijedi drugi korak – kome mogu pomoći. Danas bi se moglo prevesti Isusovo služenje s riječju solidarnost. Biti solidaran prema svakome, onome tko čisti ulicu, tko cijele dane i noći radi u pekari, onaj tko svoj život provodi kao prodavač/ica u trgovini…primjera je milijun. Dovoljno je pogledati oko sebe i vidjet ćemo nekoga kome možemo služiti odnosno biti solidaran. I to ne tek po uvjerenju, pa kažeš, eto ja te razumijem, tako je to u životu, teško je živjeti, nitko ne čini dobro, svi nas pljačkaju već konkretno. Ako mogu nekome pružiti novac, pruži mu, ako mogu nekome uputiti dobru riječ – uputit ću, ako nekome mogu darovati svoju staru odjeću ili namještaj – darovat ću. Možemo početi s pozdravom – pozdavit ću sve ljude koje susrećem jer znam da i oni nose svoju bol i teret života. To je put služenja.

U srcu stvoriti odluku da budem poput Gospodina, da slijedim njega, to znači biti izložen smijehu, biti ponizan, ući u svoje srce te biti spreman na kušnje i poteškoće. To je put ljubavi. Ta ljubav se očituje u osmjehu i sreći koju uistinu duhovna osoba koja služi svojim bližnjima izaziva u onima koji ga/nju susreću. Budi i ti sunce na ovom svijetu!

Ne budi lijen dati nekome nešto lijepo – vrijeme, osmjeh, pogled, razgovor, pažnju, novac, odjeću…..u svemu tome, uvijek gledaj u Isusa Krista. On je Onaj koji nas vodi kroz tamu ovog svijeta. I ne brini se tjeskobno kako i što će budućnost donijeti. Sjeti se da Otac naš nebeski sve hrani i svakome daje ono što mu treba u trenutku kada mu je najpotrebnije. Tu odluku donesi iz svojeg srca, iz dubine duše, iz pogleda usmjerenog u vječnost. Neka ti u tome, kroz sljedeći tjedan pomogne ova misao sv. Ivana od Križa:  “Misli na to da je mnogo zvanih, ali malo izabranih, i da je, ako se ne pobrineš za se, sigurnija tvoja propast negoli spasenje, tim više što je put koji vodi u vječni život uzak.”

M. K.

Oglasi

Posted on 5. studenoga 2017., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Ljubav, Misli, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: