Pogled u budućnost – Kraljevstvo Božje

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 21, 28-32

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim:

»Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

L375FVD9SW

Promišljanje

Gledati, vidjeti, proizlazi i našega srca, iz nutrine. Istina, oko skuplja informacije iz okoline, ali te informacije je potrebno „obraditi“, protumačiti da bi ih tada naša svijest prihvatila. Tu nam dolazi do problema jer tumačimo onako kakva je naša unutarnja konstitucija. Stvari koje nas okružuju, priroda, vremenske prilike – oko njih se svi možemo više manje složiti. Međutim, kada se radi oko vrednota, oko pitanja nečijeg života, egzistencije, politike, gospodarstva, odnosa među ljudima, tu dolazi nerijetko do konflikta jer svi mi promatramo iz svojega kuta informacije koje dobivamo. Tumačimo ih kako najbolje možemo da bismo doprli do istine, a ta istina nam biva krnja, djelomična, jer uvijek uključimo u nju nešto svojega – osjećaja, stavova, misli.

To se isto dogodilo ovoj dvojici sinova iz prispodobe. Prvi je odgovorio da ne želi raditi, tko zna, vjerojatno je imao svoje planove, no kada je razmislio, ipak je shvatio da bi trebao raditi, da radi na svojemu i za sebe. Ta otac je njegov i radeći za njega radi i za svoju budućnost. Drugi sin, vjerojatno nije ni promislio i odgovorio je automatski – evo me, a kad je trebalo poći, odustaje. Ta taj uopće nije razmišljao ni o budućnosti niti o vrijednosti posla.

Isus ovdje ne kudi glavare svećenićke i starješine narodne već samo primjećuje istinu: da su oni toliko zaslijepljeni izvršavanjem zakona, koji je trebao biti pomoć na putu prema sreći i zajedništvu s Bogom, no izrodio se u ropstvo. Istina se sakrila. Ivan Krstitelj je propovijedao obraćenje i upozoravao da je sjekira položena na korijen stablima. Tko se ne obrati bit će bačen u oganj. Pozivao je da svatko čini dobro svojim bližnjima, da ljudi žive zajedno, pomažu jedan drugome, da se koriste svojim razumom i nasljeduju Božji zakon koji je zapisan u njihova srca. To su prepoznali carinici i bludnice – vidjeli su gdje griješe, prihvatili su krst obraćenja i promijenili svoj život. Učinili su radikalnu odluku da će živjeti ispravno. Nisu svojatali da su u pravu, da posjeduju istinu, već radije da su osuđeni i da su potrebni Božjeg milosrđa. To je istina koju nam donosi današnji evanđeoski odlomak.

Glavari svećenički i starješine su se apsolutizirali svoje mjesto u društvu, držali su da je ono što oni čine jedino ispravno i da tko tako ne čini njega Bog ne voli i neće mu podariti spasenje. Oni su se postavili za suce ljudima, umjesto da su to ostavili Bogu. Jedino Bog može prosuđivati djela svakog čovjeka. Oni su smatrali da su već dohvatili Nebo, dok su carinici i bludnice prepoznali poziv Ivana Krstitelja da se tek trebaju naučiti vršiti volju Božju. A prvi korak je obraćenje – okretanje svojeg života i unutarnjeg gledanja od onoga što je zaraženo grijehom, od nagnuća prema zlu prema Bogu, prema dobru i prema tome da nasljedujemo Isusa. To je smisao. Čineći tako i mi postajemo oni koji ćemo dobiti u baštinu Kraljevstvo Božje. Ono je naš cilj, i moramo razmišljati kako naše misli, djela, riječi i propusti utječu na to hoćemo li doći u Kraljevstvo ili nećemo.

Stoga, ohrabri se, podigni glavu i hrabro jurni u žurnu svakidašnjicu. Tamo pronađi volju Božju i vrši ju. A poznata nam je njegova volja da ljubimo kao što Isus ljubi. Čineći tako i mi postajemo svjetlo u tami ovoga svijeta. Nemojmo odustati od toga! Ne dajmo da nas svlada tama materijalizma i prolaznosti. Budimo svjesni da je naša budućnost da budemo s Kristom u Kraljevstvu Božjem i da za to trebamo svoj život usmjeriti prema tom cilju.

M. K.

 

Oglasi

Posted on 1. listopada 2017., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: