Ljubav jest temeljni kriterij naše vjere

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 14, 15-21

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

StockSnap_LR3HCVVY0S

Promišljanje

U današnjem evanđeoskom odlomku, Isus nam ostavlja obećanje – zalog naše budućnosti. Od nas, kao nekoć od dvanaestorice očekuje se odgovor na to obećanje. Obećanje leži u vječnom životu, u Duhu Svetom koji je životni princip svega života, Duh Sveti koji je poljubac Oca i Sina. Vječni život jest zajedništvo s Gospodinom. Sjetimo se prvih stranica Svetog Pisma – čovjek je kročio u Edenu, rajskom vrtu, u prisutnosti Gospodnjoj. Poznato nam je što se kasnije dogodilo – kako povijest čovječanstva, palog u grijeh, kreće na svoje putovanje hodnicima vremena krčeći svoj put kroz vlastiti znoj i suze. No, nije ostalo na tome. Otac je toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina, Jedinorođenca, da svatko tko u njega vjeruje bude spašen. Sin je poslan otkupiti svijet, a ne suditi svijet. Otkupljenje od grijeha jest povratak k Gospodinu, otvaranje našeg bića ljubavi Božjoj – a to je Duh Sveti. To je ponovno vraćanje u prisutnost Gospodnju.

Ovdje nam Isus to obećanje konkretno prenosi. Obećaje nam Duha, ali zahtjeva od nas odgovor. Odgovor jest poslušnost njegovoj riječi. Vjernost. Ustrajnost. On sam nam izgovara uvjet njegove blizine, odnosno njegove ljubavi – to je čuvanje njegovih zapovjedi. Zapovjedi koje se očituju u njegovom životu – zapovjedi ljubavi. Ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ljubav jest temeljni kriterij naše vjere. Vjera se mora očitova u ljubavi. Ljubav je manifestacija naše vjernosti Isusu. Ljubimo Gospodina jer  je on prvi ljubio nas. Stvorio nas je iz prašine, naša imena upisao je u svoj dlan, dao nam je slobodu, prozvao nas je Djecom Božjom. Djeca Božja jesmo ukoliko ostajemo u Isusu, ukoliko ostajemo vjerni njegovim zapovijedima. Sjetimo se posljednje večere – tko blaguje ovaj kruh, blaguje tijelo moje, te malo kasnije – tko pije ovo vino, moju krv pije. To je zajedništvo s Isusom, to je potpuno nasljedovanje Njega, to je jedinstvo s Njim.

Nemojmo zaboraviti ovaj dio zapovjedi Isusove – vjernost sakramentima. Prije svega Euharistiji – koja je vrelo i vrhunac vjerničkog života. Zašto? Jer ukoliko ne blagujemo tijela i krvi Kristove nemamo zaloga buduće slave.

Isus je svoju slavu stekao kroz ovaj život, ljudski. Iako često ovaj život nazivamo dolinom suza, upravo ta dolina suza mjesto je Isusove proslave. Bez nje, bez muke i teškoća, ne bi bilo otkupljenja. Isus nam je dao primjer da ga i mi nasljedujemo. Zajedništvo kroz Euharistiju nam osigurava vjernost Isusovim zapovjedima. Ne zato jer nam netko to propisuje, ne jer je to tradicija, ne jer eto da kao osiguram si vječni život. To su krive postavke stvari.

Sjeti se, ukoliko ljubavi nemaš – ništa si. Ljubav nas tjera da idemo u susret Ljubljenome. Ovdje govorimo o Isusu i njegovom Tijelu i Krvi. Euharistija. Ona je veza Neba i zemlje. Mjesto gdje je cijelo nebo prisutno u trenutku pretvorbe. Nije li upravo to ono što je Isus obećao?

Vjera nam daje snage da sve te stvarnosti iskustimo. Budimo pozorni na poticaje Duha Svetoga. Pogledajmo kolika nam je baština dana u obećanje. Da budemo i jesmo Djeca Božja, subaštinici Kraljevstva Nebeskog. Nemojmo uzalud sve to potratiti. Sjetimo se, ukoliko ljubimo Isusa, čuvat ćemo zapovjedi i tada će On biti s nama.

A znamo gdje je On. Tamo gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime i on s njima. Podignimo glave, i gledajmo u Isusa, gledajmo u Euharistiji ovo obećanje o kojem slušamo. Naravno da to ne ide bez poteškoća. U ovom svijetu ne možemo iskusiti Gospodina u potpunosti. Možemo tek djelomično, jer još smo dionici ove stvarnosti a ne njegove, Božje. Ukoliko njegujemo u svojem životu molitvu, ljubav prema Gospodinu i bližnjemu, te stavimo Euharistiju i sakramentalni život povrh svega – tada će i Gospodin biti nama bliži. U tome nas potiče i Ivan od Križa koji kaže da više nego što čovjek želi pristupiti k Gospodinu, Gospodin želi prići k Njemu.

Budimo takvi da sav svoj život prikazujemo Gospodinu, i teškoće i radosti, kako bismo uistinu kročili putem Svjetlosti i bili u Gospodinovoj ljubavi. Čuvajmo njegove zapovjedi.

M. K.

 

Oglasi

Posted on 20. svibnja 2017., in Duh Sveti, Evanđelje, Ljubav. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: