Iza riječi skriva se osoba

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 10, 1-10

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

StockSnap_N3EBYYD8OD

Promišljanje

Pogledaj! Ne radi se ovdje o principu vođenja stada, o uzgoju i ispaši. Nešto drugo je posrijedi. Iza riječi skriva se osoba. Odlomak govori o osobi. Sam Isus govori o sebi. Otkriva svoju ulogu u našim životima te što on za nas znači. Za sebe kaže da je vrata, da je On došao da život imamo, da ga imamo u izobilju. Stavlja nas u direktan odnos prema sebi. Na početku kaže da ovce slušaju Njegov glas, zove ih imenom i idu za njim. To ne znači da nas Isus smatra ovcama, već želi pomoću slika koje su bile bliske njegovim učenicima, tadašnjem kulturnom kontekstu prenijeti poruku koja nadilazi mjesto i vrijeme – poruku blizine Gospodnje. To je radosna vijest, to je ono prema čemu smjeraju sve usporedbe. Ovca slijedi pastira, vjeruje mu, prepušta mu vodstvo, predaje mu se da bi mogla imati život, živjeti. Iskazuje povjerenje pastiru.

Predivne li slike koja opisuje situaciju Isusovog učenika. Mi ga slušamo, vjerujemo mu, usudio bih se reći – naslanjamo se na Njega u našim životima, i dobivamo život. Taj život, naizgled izgleda kao da nam uopće Bog ne igra nikakvu ulogu. Nismo izostavljeni od teškoća, muka, bolesti, jada, smrti, dapače, kao da kršćani i vjernici općenito više pate. Izbjegava ih se, ne tolerira, a u zadnje vrijeme i javno ismijava kroz medijska sredstava pa čak i kulturu. Kroz sve to postajemo uistinu svjesni da je naša nada jedino u Gospodinu.

Učenici slušaju Gospodina. To je temeljni vjernički stav. Otvoriti svoje uho – posvetiti pažnju onome što netko govori, što mi želi reći, uživiti se u njegov govor – to zahjeva napor volje i odlučnost.  Volje da čujemo drugoga i odlučnosti da se koncetiramo na sadržaj koji slušamo. Što s time dobivamo? Život u izobilju. Kakvo je to izobilje? To je izobilje sreće, radosti, mira. Ne zato jer nam je lakše,  ne zato jer smo bolji, ne zato jer nešto više znamo od drugih, ne zato jer – kako nam govori narodna poslovica – smo uhvatili Boga za bradu nego upravo suprutno. Prepoznali smo svoju ovisnost o Gospodinu. Vidjeli smo da u nama postoji neizmjerna dubina i širina za koju ne znamo odakle ni kako je tu. Taj prostor ispunja vjera, nada i ljubav – i oblikuje nas život na sliku Presvetog Trojstva.

Stvoreni smo na sliku Božju. Mi smo Njegova slika. Ovaj odlomak nas na to podsjeća, podsjeća da postoji svojevrsna ovisnost o Gospodinu. Ne zato da budemo sapeti, uskraćeni, zatvoreni, već da budemo slobodni i sretni. Život u izobilju znači biti svjestan da sam stvoren ne iz puke slučajnosti, već iz Ljubavi. Da život nije bez smisla, već da se smisao otkriva u Gospodinu, dapače on sam otkriva smisao. A gdje leži taj smisao? Da postoji netko tko nas ljubi i želi da postojimo, da taj netko je radi nas došao na ovaj svijet, živio, umro i uskrsnuo, i da nas zove imenom. Tek kada nekoga zovemo imenom tada on postoji, postaje osoba, ne stvar ili tek neka bezoblična masa. A Isus sve nas zove imenom. Upoznali smo da se kao temeljna odrednica našeg života pojavljuje odnos i to odnos prema Stvoritelju koji nas ljubi i želi da budemo sretni. Onaj tko je ljubljen i tko ljubi – zar taj nije sretan?

Budimo iskreni i zapitajmo se dali smo uopće svjesni da je Isus živ, i da nas zove imenom, da se kroz Euharistiju – riječi koje slušamo kroz čitanja, krv i vino koje blagujemo – uistinu slušamo Isusovu riječ i blagujemo Njegovo tijelo i krv. To nije tek predstava ili nekakva lažna utjeha za naš život. Vjera je konkretna. Život je konkretan.

Pogledaj u srce i vidi dali u njemu stanuje Bog. Stvoren si na Njegovu sliku, prepusti se Njegovom vodstvu. U teškoćama i nedaćama, u radostima i žalostima – traži Njega. Otkrivaj u svome životu Njegovu sliku. Kroz svoje bližnje, posao, teškoće, prijatelje – sve to je poligon, platforma Božje objave. Ne boj se teškoća jer one su put prema Nebu. Sam Isus nam je primjer za to. Naša vjera traži djela – slušajmo Krista i budimo njegovi nasljedovatelji.

M. K.

 

Oglasi

Posted on 6. svibnja 2017., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: