Živi dostojno Krista!

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 20, 1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

A photo by Mathias Reed. unsplash.com/photos/wEoRDzrgmT8

Promišljanje

Svima nam je poznato što danas slavimo. Nekako nam je nešto lijepo u srcima. Uskrsno bdijenje ostavlja nam zorni prikaz vatre, svijeće, svjetla, vode, susreta, ukratko ljubavi. Unutar svega toga, uglavnom si ne postavljamo pitanje, dali mi vjerujemo u Uskrsnuće koje slavimo? I kako to vjerujemo? Naizgled bezazleno, usputno pitanje, pitanje koji izgleda retoričko, koje kao da ne privlači, nije moderno, ne daje svježinu, ne pruža nikakav instant odgovor, a ipak to pitanje je pitanje naše vjere, nade i ljubavi – u konačnici pitanje naše egzistencije.

Ponekad imam dojam da se Uskrs slavi kao nešto što je jedanput bilo i to je to. Kao neko sjećanje i to je to. Pogledajmo samo našu nedjelju. Nedjelja se ne bez razloga naziva „mali Uskrs“. U početku kršćanstva, upravo nakon Isusovog uskrsnuća, prvi i jedini izvorni blagdan bijaše nedjelja – dan kada je Gospodin ustao/uskrsnuo. Zapravo, još je originalu ljepša riječ – probudio se. Biti budan, biti svjestan, biti živ. To je novost kršćanstva. To je karta života na koji svaki vjernik igra. Život jest igra. Ples između postojanja i nepostojanja, između dobrih i loših stvari, između teškoća i radosti. Čovjek, tako krhko biće, ta pogledaj, ne možemo ni bez kisika, ni vode, ni hrane, ni sna. Svakodnevno gledamo kako na stotine ljudi umiru u bezbrojnim ratovima koji se vode u ovom našem stoljeću. Nikad više rata nije bilo nego sada. Nikad više nego danas, u ovom vremenu, nije više ljudske krvi natapalo tlo ove naše zemaljske kugle. A ovdje, slavimo jednog čovjeka koji je dao smisao svemu ovome.

Novost kršćanstva jest njegova primjenjivost na život. Uskrs je ono što je oblikovalo kršćanstvo. Za Isusa se živi i umire. To nam povijest svijeta pokazuje. Ne živi i umire se zbog ideje, zbog nečega nedostižnog. Živi i umire se zbog osobe, zbog Života samog.

Samo je Gospodin sposoban oživjeti i smrt pretvoriti u život. On nas mjenja. Ne bez nas, nego s nama. To je vjera u uskrsnuće. Da svaku nedjelju proživaljavamo uskrs. Da nas On sam oživljuje kroz tijelo i krv. Kroz Euharistiju. Vjerujem li u to?

Ako vjerujem, tada svoj život moram oblikovati u tom smjeru. Tražiti Gospodina ne tamo negdje u prošlosti ili budućnosti, ili mu se obraćati samo kad mi je teško, ili biti polovičan vjernik. Uskrs nam govori da možemo birati. Ili vjerujemo ili ne. To je i učenicima bilo objavljeno. Ta pogledaj što nam Evanđelje govori – da je trebalo da Gospodin uskrsne.

Stoga, s sv. Pavlom vas zaklinjem:

“Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.” (Ef     5, 14)

Probudi se iz svoje uljuljkanosti u lažnu sigurnost, u svijet računala i informacija. Uključi svoje srce, budi onaj koji širi oko sebe miris uskrsnuća. To je čovjek koji ustaje od mrtvih na život. A svi mi, priznajmo si, mrtvi smo, mlaki. Ne budimo takvi! Gledajmo vedro u budućnost i radimo kao da je Kraljevstvo Božje već tu. Ne mislimo da je nekad bilo bolje, da sutra će sve propasti. Neka propadne! Naša nada nije u ovom svijetu, već u Isusu. A što nam On poručuje?

Da idemo po svem svijetu i propovjedamo Evanđelje. Da se krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To je snaga koja mjenja svijet.

To je proces. Proces otkupljenja na koji smo svi pozvani. Pozvani smo biti Krist u ovom svijetu. To ne možemo ako se Njemu ne predamo. Ako ne živimo iz Uskrsnuća. To znači, da nosimo križ svojeg života, da kroz patnju i bol nasljedujemo Krista do Uskrsa. To je naš poziv u Kristu!

Ustraj u tome, nisi sam/a! On je umro i uskrsnuo da bismo mi život imali! Živi dostojno Krista! Sretan i blagoslovljen Uskrs!

M. K.

Oglasi

Posted on 16. travnja 2017., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: