Ljubav koja je umrla na križu

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 6, 24-34

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?

Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

cldfswk525

Promišljanje

Izgleda kao da nam ovaj odlomak evanđelja predstavlja jedan oblik životnog stava utemeljenog na flegmatičnosti i fatalizmu. Flegmatičnost uključuje ravnodušnost prema svemu, a fatalizam znači predanje fatumu odnosno sudbini – sve je određeno, zapisano, pa čemu da se onda uopće brinem oko bilo čega.

Mislim da bi bilo površno kada bi ostali samo na tome, ta kršćanstvo to uopće nije. Poznato nam je da Isus koristi slike iz svakodnevnog života ljudi da približi navještaj radosne vijesti. Ovdje se otkriva temelj radosne vijesti – traženje Kraljevstva i pravednosti njegove. Kakva je to pravednost i kraljevstvo koje bi trebali tražiti? Nije li to već zastario govor, govor koji pripada požutjelim stranicama povijesnih knjiga, nekom vremenu koje je davno za nama? Jest, no povijest nije samo nešto što stoji na mjestu. Dogodi se i to je to. Povijest je svatko od nas. Svi imamo udjela u velikoj priči života koji nas okružuje. Čovjek, i samo on, jest centar ove poruke radosne vijesti. I upravo se na to odnosi Kraljevstvo i pravednost. Kraljevstvo je mjesto u kojemu svi možemo biti sretni, mjesto gdje se ostvaruje pravednost. Što je pravednost? Ona čista, zakonska, da se svakome pruži/daje ono što mu po pravu pripada? I više od toga.

Svi znademo kako je čovjek u ovom svijetu izložen prolaznosti, patnjama, teškoćama, progonstvima, raznim bolestima i osamljenostima, ovisnostima. Mi sami po sebi smo krhka i slaba biće. Tehnologija i znanje koje smo kroz stoljeća skupili ponekad nam pružaju dojam da smo poput nekakvih nad bića, no, ubrzo shvatimo, kada čuda tehnologije zakažu koliko smo krhki. Psalmist je to davno izrekao govoreći o Božjem milosrđu: Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.  Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k`o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. Al` ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. (PS 103, 13 – 18)

To nas vraća na početak Knjige Postanka, kada je čovjek hodao Vrtom Božjim. I razgovarao s Gospodinom lice u lice, kad je bio direktno u njegovoj blizini. To je Kraljevstvo – biti u blizini Gospodnjoj, u vječnosti. A pravednost, ta ona nam je svima znana – to je ljubav. Ljubav koja je umrla na križu. Ljubav koja se toliko dala oplijeniti i poniziti da bi uzdigla čovjeka da je išla tako daleko da je dala da stvorenje ubije stvoritelja, ne zato da ga kazni, već da ga spasi. Uskrs nam je dokaz za to. To je ono o čemu govori ovaj odlomak.

Ne treba proživjeti život u banalnostima, razmišljajući previše o svakodnevnim stvarima, zanemarajući svoj duhovni život i našu upravljenost prema Vječnosti. Naravno moramo misliti o tome što i kako ćemo jesti, što ćemo obući, ali nam to ne smije postati idol. U svemu što činimo jedini kriterij nam treba biti Krist. Motiv naših života jest traženje Kraljevstva, koje se najbolje upoznaje preko nasljedovanja Isusa iz Nazareta. Čineći djela milosrđa i ljubavi prema bližnjima, moleći, imati sakramentalni život –  putovi su do toga da postanemo uistinu kćeri i sinovi Božji, a prema tome i baštinici Kraljevstva.

Stoga, traži Kraljevstvo u svome životu!

M. K.

Oglasi

Posted on 25. veljače 2017., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: