Što je bitka teža, pobjeda je slađa

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 5, 38-48 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

kgx0jw5pla

Promišljanje

Današnji evanđeoski odlomak nam je i više nego jasan. Znademo da je kršćanstvo utemeljeno na ljubavi. Ljubav je ono što čini samu srž evanđelja. Evanđelje jest radosna vijest – vijest o ljubavi. Ljubavi Oca prema Sinu u Duhu Svetomu. To je objava Gospodina koji nam je bliz, koji želi da svi budemo savršeni.

Dakle, trebamo ljubiti svakoga, i neprijatelja. No, dali se to znači da trebamo uvijek svakome u svemu popuštati? Dali to znači potpuno se predati volji drugoga, pa makar taj drugi mi stalno iznova nanosi zlo?

Ne mislim da to znači to odnosno samo to. Dapače, ljubav treba prije svega imati ispravan cilj ispred sebe. Ono čemu težimo, to postajemo, prema tome oblikujemo naš odluke koje u konačnici čine ono što jesmo. Ono što se nekako ocrtava u ovome odlomku jest da cilj života bi trebala biti savršenost Božja. Biti poput Gospodina. Dakle, ne treba brkati ljubav samo kao podređenost nekome ili nečemu, jer uvijek uključuje i temeljni stav opredjeljenja za Gospodina. Biti u svemu razborit, umjeren, blag, dobar, osjećati mir, i znati da sve to proizlazi iz moje povezanosti s Gospodinom i njegove ljubavi – to je jedan cilj za koji bi Isus htio da svi imamo.

Jednostavnije bi se moglo reći da je kriterij upravo ljubav prema bližnjemu – kriterij vjernosti Isusovoj ljubavi. Nije ovdje u igri kako se tko odnosi prema nama, već kako se mi tj. ja odnosim prema drugima. Biti svima sve, kao što je Isus bio, ne možemo uvijek egzaktno, od riječi do riječi, slova do slova precrtati u naše živote. To i nije smisao. Koji bi onda bio smisao? Da unutar onoga što nam je dano, postupamo kako Gospodin postupa. Sažeto bi se to reklo: ponašati se prema svakome kao da je taj sam Isus.

To je zahtjev i zadatak za cijeli život. Negdje sam čitao a i znam čuti, da je Gospodin sa svakim od nas strpljiv, da trpi sva zla i pakosti svijeta jer još uvijek se nada i čeka da se ljudi obrate. Uvijek postoji šansa za svakoga. Ono što je potrebno leži u poniznom prihvaćanju ljubavi i spremnosti na žrtvu. Bez žrtve i teškoća sve o čemu govorimo ne bi ništa vrijedilo. Upravo zato što je toliko teško, što sve za čime težimo zahtjeva napor i snage, znači da nešto vrijedi. U glavi mi je sijevnula jedna izreka: Što je bitka teža, pobjeda je slađa.

Budimo postojani u odluci da naljedujemo Isusa te da kroz ljubav preobražavamo prvo sami sebe a onda i druge oko nas.

M. K.

 

Oglasi

Posted on 18. veljače 2017., in Evanđelje, Misli. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: