Poziv nam je upućen

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 3, 13 – 17

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina.

ugi2f4u4ra

Promišljanje

Današnji blagdan smješta nas na sam početak Isusova javnog djelovanja. I on, iako nama u svemu sličan osim u grijehu, dolazi k Ivanu da ga krsti. Svi koji smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, postajemo nov čovjek. Prisjećamo se onoga što se događa kada uistinu živimo životom Kršćanina. Krst, krštenje, čak nas i jezik podsjeća na krštenje. Ulazak u novi život. Život koji započinje.

Otac kaže za Sina da je u njemu sva milina. Milina koja ga prati tokom cijelog njegovog života. Evanđelje nam ovdje donosi primjer kako izgleda onaj koji živi po zakonu Gospodnjem. Krštenje je početak novog odnosa s Gospodinom. Grijehom se udaljujemo od Dobra, bivamo isključeni iz života. Život u nama postupno umire, gubimo se. To je ono što se dogodilo Adamu i Evi – bivaju isključeni iz izravnijeg odnosa s Gospodinom, koji je Život. To se obnavlja Isusovom mukom, smrti i uskrsnućem. Bivamo ponovno uključeni u izravniji odnos s Gospodinom, u Život. Dan nam je primjer – Isus Krist, što se događa kada svoj život usmjeravamo prema Bogu. I to ne samo kada smo u Crkvi, ili kada slavimo neki blagdan, nego u svakoj prilici našeg života. Krštenjem smo svi kršteni u smrt i uskrsnuće Isusovo. To znači da postajemo dionici njegove gozbe. Gozbe koja se ostvaruje u potpunosti u Kraljevstvu nebeskom. Da bismo to mogli moramo svoj život živjeti sukladno pozivu kojim smo na krštenju pozvani. A koji je to poziv?

To je poziv da budemo Djeca Božja, da živimo život onako kako ga je Isus činio, da čin krštenja pronesemo na cijeli život. To je ono da urastemo u smrt i uskrsnuće Isusovo. On u naše živote stavlja križ. Ne možemo biti samo dionici uskrsnuća, već i smrti i muke. Govorimo o nasljedovanju Isusa, o tome da postajemo drugi Krist. To se postiže kroz molitvu i sakramentalni život, ali i kroz sva djela koja činimo. Nahraniti gladnoga, odjenuti gologa, napojiti žednoga, posjetiti bolesnoga, i  sve što nam Isus govori nije udaljeno od našeg svakodnevnog života. I danas to susrećemo. Možda i sami znamo nekoga kome naša pomoć može pomoći. Ne samo materijalna, Isus nije samo materijalno dijelio, istina ozdravljao je od bolesti, ali prije svega vraćao je ljudima sigurnost u Gospodina. Vjera je ono što on naglašava. Učenicima kaže da tko ima vjere kao zrno gorušićino može premještati brda. Brda! To je ono na čemu svi moramo raditi. Pomoći drugima ne zato jer želimo biti dobri već jer u njima vidimo i služimo Kristu. Vjera je ona koja spašava. Vjera da možemo uistinu biti Djeca Božja. Poziv nam je upućen. Kršteni smo. Nastojmo se prisjećati toga u životu. Kročiti zemljom čineći dobro, kako je Isus činio. Radimo tako da i za nas može Otac reći da smo njegovi kćeri i sinovi ljubljeni. Probudimo stoga vjeru u sebi prisjećanjem na svoje krštenje te budimo krštenici – drugi Kristi!!

M. K.

 

Posted on 7. siječnja 2017., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Vjera. Bookmark the permalink. Napišite komentar.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: