Susret dviju ljubavi

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 1, 18-24

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

qik57ji486

Promišljanje

Prije tjedan dana govorili smo o preteči, Ivanu Krstitelju i njegovom pitanju Isusu. Danas slušamo o poslušnosti sv. Josipa. Ako mislimo za Mariju da je malo toga napisano u Evanđelju, koliko više bismo to mogli reći za Josipa – nema zabilježeno da je on rekao ni jednu riječ. Zato mu neki pridjevaju epitet – šutljivi svetac.

Upravo u današnjem vremenu, poslušnost Josipa pokazuje nam kakav treba biti stav čovjeka pred Gospodinom. Vidimo da je Josip muž pravedan, on ne želi izvrći Mariju sramoti, već je želi potajice napustiti – tako da krivnja padne na njega. On je beskrajno ljubi. I ljubav je glavni motiv njegovog djelovanja.

S druge strane, nalazi se Otac, koji toliko ljubi svijet da šalje svoga sina, Jedinorođenca da se svijet po njemu spasi. Događa se susret dviju ljubavi. Znamo misliti, a i iz vlastitog iskustva nam je poznato da ljubav traži žrtvu, odricanje, kako bi se postigla sreća. Josip je to iskusio, postao je otac djeteta koje nije njegovo. A ipak mu je on nadjenuo ime. Dao mu je legitimitet. Pred očima svijeta, Josip je bio otac Isusa. Josip je to prihvatio, prihvatio je tu žrtvu da bi mogao i dalje živjeti u ljubavi s Marijom – no to nije sve.

Žrtvu koju Josip čini ne čini iz nekih svojih razloga već – jer je on onaj koji ima čistu i postojanu vjeru u Gospodina. I on iščekuje dolazak Sina Božjega – Mesije. Kao i Marija, i on je istinski Izraelac koji se moli za ostvarenje Kraljevstva Božjeg. Zato ne začuđuje brzina poslušnosti anđelovim rječima. Vidimo kojim putem teče rođenje Isusa Krista. Marija se nađe trudna, ali Josip ne biva odgurnut na stranu. I njemu se javlja anđeo u snu. Upravo san dobiva svoje dublje značenje, kao što je Josip sanjao o mesijanskom vremenu, tako mu biva otkriveno što i kako učiniti s Marijom i djetetom.

Žrtvovati nešto što ti je najdraže, kako bi bilo ostvareno ono što najviše želiš. Josip se odrekao svoga potomstva, što u očima Izraelaca znači prokletstvo od Gospodina, da bi mogao odgojiti sina Božjega, „naučiti“ ga kako biti čovjek. S pravom govorimo da je Marija podarila dio svojeg tijela Isusu, a Josip ga je poučio kako biti čovjek, kako cijeniti rad svojih ruku, ne zanemarivati siromahe i bolesne, ljubiti riječ Božju, ići u Hram te ne zaboraviti molitvu Gospodinu. Preko Marije je Isus ušao u našu stvarnost, a preko Josipa u samu ljudsku zbilju. Sin Božji nije htio biti poseban, drugačiji, već je htio biti kao svatko od nas, imati oca i majku. Biti sin svojeg naroda te usred njega odrastati, živjeti i djelovati.

Josip nam pokazuje što i kako učiniti u teškim situacijama naših života kada nam se čini da naš svijet, naši snovi, naš život gubi svoj smisao i nestaje. Tada treba uroniti u molitvu, i tražiti Gospodina te slijediti ono što nam dubina našeg srca govori. Ta tamo stanuje Gospodin, jer svi smo njegova djeca.

Nemojmo zaboraviti niti to, da sv. Terezija Avilska preporuča svakome tko ne zna moliti ili se nalazi u velikoj potrebi, bilo materijalnoj bilo duhovnoj, da se moli sv. Josipu, naime, ako je Isus slušao Josipa dok je bio na zemlji, sigurno ga neće prestati slušati sada, kada je u vječnoj slavi. Ona sama više se puta osvjedočila o moćnom zagovoru sv. Josipa, pogotovo kada je bila u materijalnoj oskudici te nije mogla osnovati samostane za koje je imala sve dozvole a novca ne. Molivši se sv. Josipu, uvijek se našlo neko rješenje za skromni početak gradnje koji je kasnije uspješno priveden kraju.

Neka nas ove misli vode u posljednjem tjednu došašća. Predajmo svoj život Gospodinu, i u svojoj radnoj svakodnevici tražimo Gospodina. Nasljedujemo ga pogotovo u radu, kako je On sam činio svojim rukama. Imajmo pred očima sv. Josipa, koji se nije sramio odgojiti Sina Božjeg u uvjetima koje mu je Gospodin dao. To je primjer svima nama, da moramo biti nasljedovatelji Gospodina u svemu, pa i u tome. Ni Njemu nije bilo prelijepo u djetinjstvu, što se tiče blagostanja, ali je imao radost ljubavi između oca i majke. Ne zaboravimo da je upravo ljubav ona koja pokreće svijet, upravo kako jedna reklama donosi: Ljubav se miješa u sve. Kada se ljubav miješa u sve, tada se sve nekako i može lakše nositi. Ljubav ne mjenja gorčinu života ali čini da život ima smisla. To i jest poanta Božića – postati svjesniji da smo djeca Božja, unatoč našim grjesima, propustima i udaljenosti od Boga, u tami našeg života, u bolovima, u jadanju, u tegobama – u svemu tome svijetli život Isusa Krista. Na nama je da to otkrijemo te prema tome i od toga živimo.

M. K.

Oglasi

Posted on 17. prosinca 2016., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: