Ta tko ti garantira da si ti dobar

Iz svetog Evanđelja po Luki; Lk 18, 9-14

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

dfhxwrlwg4

Promišljanje

Pred nama se nalazi jedna uokvirena prispodoba. Ona ima svoj uvod, razradu, vrhunac i završetak. Vidimo da ju Isus govori jer se susreo s nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici – to je uvod. Potom slijedi sama prispodoba kako dvojica ljudi dođoše u Hram pomoliti se – to je razrada. Vrhunac slijedi u rečenici tko odlazi kući opravdan. Završetak, kao i pouka, jest da onaj tko se ponizuje bit će uzvišen a tko se uzvisuje ponižen.

Često se svatko od nas poziva na to da je pravednik i pouzdaje se u sebe. Da, činim to i to, i zato sam dobar. Ta tko ti garantira da si ti dobar? Ti si sam sebi jamac toga? Nije li tada uzaludna i vjera i sve tvoje nastojanje ako si sam sebi jamac? A pogledaj sad ovo, ukoliko bismo samo zaustavili disanje na nekoliko minuta, umrli bismo, ako ne pijemo vodu tri dana, umiremo, ne jedemo li više od 30 dana, umiremo. A eto, mi smo sami sebi jamci pravednosti i čestita života. Nije li to baš smješno?

U isti mah je smješno, ali je i žalosno. Žalosno da mislimo kako naša molitva mora ići u jednom smjeru – od nas i vraćati se nama. Ona mora biti usmjerena prema Gospodinu i to ne tako da mi budemo oni koji nabrajaju stvari i koji žele određene stvari već da prodiremo u Božju ljubav, da se oslonimo na njegovo milosrđe. To je stav carinika – otvoriti se onom Drugom. Dati se prepoznati i biti uzljubljen od Gospodina. Ono što imam staviti pred Njega. Carinik je u Hram donio svoje grijehe da ih Gospodin opravda, da se oni zapale u kadionom žrtveniku, da bude žrtva prinesena. Činimo li i mi tako? Kako pristupamo Euharistiji? Kakvi dolazimo u Crkvu? Što li donosimo na oltar , hrvatski – žrtvenik? Kakvu žrtvu mi dajemo Gospodinu? On je za nas umro, ne zato da se mi hvalimo sami sobom već Njime. Da nam on bude jamac naše pravednosti. Jedini pravednik je bio Isus Krist, mi svi ostali smo grešnici potrebni njegove ljubavi.

No, to nije razlog za tugu već za radost, jer Isus nije došao zvati pravednike već grešnike. Vidimo tip pravednika u ovoj prispodobi – čini sve što Zakon nalaže i smatra da je to dovoljno. S druge strane gle grešnika – dolazi ucviljen, osamljen, ostavljen od svih, predaje Gospodinu svoje grijehe te traži milost – i zadobiva opravdanje. Farizej je ostao u granicama Zakona, oslanjajući se na njega, isključivši Gospodina iz svojeg računa. Carinik je ostao otvoren Gospodinu i želio je biti prihvaćen od Njega, ništa više. Ono malo što je imao, sve je predao Gospodinu. To je pouka za sve nas.

Treba gledati na stvari iz Gospodnje perspektive, a ne iz naše. Naši postupci, pogotovo naša molitva mora svoj temelj imati u poniznosti, a poniznost jest prihvaćanje onoga što imamo – svijest da smo stvorenja koje Gospodin ljubi. Usaditi u srce ljubav i ravnati se po njoj, to je ono što nas Isus uči. Zato nam je i dao zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu kako bismo bili sposobni graditi novi svijet. Svijet u kojemu će mjerilo biti moj bližnji jer ga ljubim kao što ljubim sebe. A svi znamo tko je Ljubav. Ta ljubav je Gospodin.

Želiš li biti dio te ljubavi, tada ne zaboravi donositi na žrtvenik ono što ti jesi, i radost i bol, i tugu i sreću, i grijehe i propuste, kao i dobročinstva. Gospodin te ljubi takvog kakav jesi, zašto onda ne bi i ti, takav kakav jesi, ljubio Njega? Ta on ne želi ništa više. Tako ćeš biti dionik vječne gozbe u nebu.

M.K.

 

Oglasi

Posted on 22. listopada 2016., in Evanđelje, Molitva, Vjera. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: