Kakva je moja nutrina

Iz Evanđelja po Luki; Lk 17, 5-10

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

gbv25khmuv

Promišljanje

Na početku susreta s Gospodinom stoji poniznost. Apostoli rekoše Isusu da im umnoži vjeru. Vjeru očigledno ne možemo opipati, izbrojati, unijeti u računalo, isprintati, staviti na zid. Ona se tiče dubine našeg bića. Bića koje zna da je stvoreno za beskonačnost. Što je beskonačnost? Kako se ona očituje u našem životu? Pogledaj usporedbu s vodom.

Voda postoji u različtim agregatnim stanjima – čvrsto, tekuće, plinovito. Čvrsto – led, tekuće – tekućina, plinovito – para. Razlika je u temperaturi koja je potrebna za određeno agregatno stanje.

Zamislimo sada sa se naš život sastoji od usmjerenja vezanog uz vjeru. Da je vjera poput vode i da se ona mjenja ukoliko se mjenja temperaturu. A što je temperatura u ovom našem slučaju? To je naše srce. Otvorenost volje. Volja da prihvatimo da stvari često ne idu kako mi mislimo. Da se naši životi ne događaju sami zbog sebe, već da se naše središte nalazi negdje drugdje. Kao što voda ne nestaje već prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo, tako i vjera, ona ne nestaje ako ne vjerujem, već se pretvara u nešto drugo – u vjeru u neko transcedentno biće, u čovjeka, u napredak, u vlastite snage, u neka biće s druge plamete. Primjera je milijun. Ne radi se ovdje o znanstvenim podacima već o egzistencijalnim, životnim osjećajem. Kakva je moja nutrina.

Da bi nam sve to približio Isus nam donosi prispodobu o slugama. Ne znači da sluge nisu vrijedne ili da one rade premalo. Radi se o tome da shvatimo i upoznamo gdje je naše mjesto u ovom vrtlogu života. Ukoliko nestane vode, sjeti se koliko bi mogao izdržati? Kakav bi tvoj život bio? Nestao bi. Tako je i s vjerom – naizgled kao da nam ne treba, a pokreće sav naš svijet. Naše emocije, volja, odluke oni se usmjeravaju prema onome što i kako vjerujem. U to što vjerujem ja polažem svoj život. To je istina Evanđelja. Biti spreman položiti život u ruke Gospodina, u ruke koje ne mogu uvijek vidjeti i osjetiti, ali za koje vjerujem da su tu za mene. I takva vjera spašava. Raditi kao da ništa nema, a vjerovati kao da posjedujemo sve, to je poruka koju nam Isus danas poručuje. Biti zadovoljan s onim što imam i umnožiti ono što mi je povjereno. A što mi je povjereno? Vlastiti život. Život moje djece, moje obitelji, mojih prijatelja. Sve to skupa uključuje vjeru. Pozvan sam biti čovjek vjere. Kako to ostvarujem u svojem životu i na mjestima kamo me Gospodin šalje?

br. Mario Ivan Kralj, OCD

 

Oglasi

Posted on 1. listopada 2016., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: