Zaborav duha u današnjem vremenu

Iz Evanđelja po Luki; Lk 12, 13-21 

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« 

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

K7YRX3VTBL

Promišljanje

Čovjeku je dano određeno vrijeme koje provodi u ovom tijelu, u ovom svijetu. U djetinjstvu on ne odlučuje previše što i kako da usmjeri svoj život. To se mijenja čim dođe vrijeme adolescencije, potom mladosti, te zrelosti. Velik dio svojeg života čovjek sam određuje. Usmjeravamo svojim odlukama i postupcima kakav će naš život biti. Većinom ne možemo utjecati na sve stvari koje nas okružuju – vrijeme, obitelj, mjesto u kojem živimo, ljude koji upravljalju našom domovinom itd. S druge strane postoji i ono što možemo utjecati – a to je naš duh.

Kao da se događa zaborav duha u današnje vrijeme. Duša kao da više ne postoji. Nema smisla ulagati u nešto što ne možemo direktno, izravno opipati i u čemu ne možemo uživati. Zato i dolazi do prevlasti materijalnog – jer je ono tu, prisutno i na jedan način nas ispunja. No, što se događa kada to nestane? Kada se makne? Kada nam se stvari počnu oduzimati? Recimo, mladost – pa ne možemo više tolike stvari činiti i biti sami sebi vladari, ili možda kada nestane izvor novca kojim smo godinama živjeli kao kraljevi na ovoj zemlji, ili kad nestane onaj prijatelj s kojim sam sve činio i koji je određivao velik dio mojeg života? A tek kada nestane zdravlje… Ljudski život je poput daška, kako nam to zorno govori psalmist, danas je tu, sutra ga više nema.

I upravo nam tu jedna latinska misao dolazi na pamet – Carpe Diam. Iskoristi dan. Samo pazi kako i na što ga koristiš, jer kada dan prođe on se više ne vraća. Svakim danom mi smo sve bliže smrti. Promislimo o tome, da dok smo na ovoj zemlji uistinu činimo dobro i da budemo dobri. Ni jedan čovjek ne može sam promijeniti svijet, pomaknuti planine, učiniti da nestane siromaštvo, korupcija, jad i bijeda. To može samo Gospodin. Ono što svatko od nas može, jest uložiti svoj život da bude dobar, i da pokaže svakom čovjeku s kojim se susreće da i u tami postoji svjetlo i da je to svjetlo vjera. To ne znači da neće biti teškoća i problema. Upravo suprutno – onaj koji vjeruje njemu će biti teže. Ne zato jer ga Gospodin ne ljubi, već upravo zato jer je pozvan na dioništvo u božanstvu Isusa Krista. A to je nešto za što treba se potruditi – a ključ leži u nasljedovanju Krista. A svi znamo što to znači – uzeti svoj križ i ići za Njim.

I ti nastoj u svojem životu, unatoč tami  i zlu, gledati svjetlo i kročiti kroz život uz pomoć vjere. Sve poteškoće prepoznaj kao priliku da nosiš križ i tako postigneš puninu života – život vječni. Hrabro naprijed! I prije tebe su mnogi to činili, pogledaj samo koliko svetaca! Čak i onaj kojeg se danas spominjemo, sv. Ignacije Lojolski upravo preko svjetskih užitaka nastojao ispuniti svoj život sve dok nije počeo čitati Evanđelje koje ga je nagnalo da promjeni svoj život. Obraćenje koje je doživio dovelo ga je da osnuje Družbu Isusovu odnosno isusovce ili jezuite (od lat. Jesus – Isus). Oni su dali ogroman pečat kako Crkvi tako i cijelom svijetu.

Gospodin može puno učiniti s onima koji mu se prepuste i dopuste da On uđe u njihove živote. Ignacije je to i znao, stoga nam je i od njega ostala ova molitva:

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraćam. Sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta.[1]

Br. Mario Ivan Kralj, OCD

[1] http://www.vjeraidjela.com/sv-ignacije-lojolski-i-isusovci/

Oglasi

Posted on 30. srpnja 2016., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: