Ime upisano na nebesima

Iz Evanđelja po Luki; Lk 10, 1-12.17-20

U ono vrijeme:

Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

C2T1SICGPF

Promišljanje

Prošlu nedjelju Evanđelje nam je donosilo temu nasljedovanja. Danas se susrećemo s aktivnim plodovima nasljedovanja Gospodina

Isus šalje sedamdeset-dvojicu učenika, po dvojicu u mjesta koja je nakanio posjetiti. Mogli bismo podjeliti odlomka na tri dijela. Pri tome im pruža upute kako postupati pri navještaju, potom učenici odlaze, te konačno daju izvještaj po svom povratku. Od cijelog odlomka nekako mi se najviše urezala zadnja rečenice. Isus poručuje učenicima da se raduju ne zato jer im se duhovi pokoravaju već jer su im imena zapisana na nebesima.

Što bi to značilo, da je tvoje ime zapisano na nebu? Ta svatko je od nas pozvan da bude apostol, onaj kojeg šalje Gospodin da navješta blizinu Kraljevstva Bojeg. Ta blizina jest radosna vijest – da je Gospodin blizu svome narodu. Blizu nam je u Isusu, i pokazuje nam da upravo u tome leži bit radosne vijesti – da su nam imena zapisana na nebu.

Tereza Avilska negdje kaže, da tamo gdje je prisutan Gospodin i cijelo nebo je s njime. Zamisli to! Cijelo nebo! Svi koji su oko Gospodina nalaze se tamo gdje je On. A Isus kaže da su naša imena zapisana na nebesima. Prorok Izaija kaže da je Gospodin tvoje ime urezao u svoj dlan (usp. Iz 49, 16). Postojali li igdje veća čast od ove? Da sam Gospodin nosi naša imena u svome dlanu? Kakve li divne ljubavi!! I kako da onda On ne učini sve za nas? I kako da čovjek ne govori o toj radosnoj vijesti da je svatko upisan u dlan Gospodnji jer nas on sve ljubi – ta njegova smo djeca!

To je ono što Isus želi da njegovi navjestitelji – misionari, navještaju. Navještaj nikad nije stao! Svaki dan, svaki susret na ulici, svaki osmjeh, svako djelo koje činimo govori o Gospodinu. Cjelokupni naš život mora postati svjedočenje – navještaj, kako je Gospodin aktivno prisutan u našim mislima, djelima i činima. Isus zato i poučava, da kada dolazimo k nekome da mu zaželimo mir – ta mir dolazi od Gospodina. Tko prihvaća mir, prihvaća i one koji donose mir, a tko ne prihvaća – taj je već sam sebe osudio isključivši se iz mira. Svatko je slobodan izabrati, samo neka izabire s oprezom.

Tako i ti čini, svoje djelovanje usmjeravaj polazeći od toga da je tvoje ime upisano ne nebu, da se sam Gospodin zauzima za tebe. Sa sobom to povlači želju da se svjedoči životom o Radosnoj Vijesti – da je Bog pohodio narod svoj. Kako taj navještaj biva u iskustvu života zorno nam donosi sv. Pavao: Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. (2 Kor 11, 25 – 30)

Slabosti se hvali da se u njemu nastani snaga Kristova. To je ono čega svi moramo biti svjesni – da snaga ne dolazi od nas, nego od Isusa. Tada, sve biva lakše jer znamo da nismo sami u bespućima ovoga svijeta.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 2. srpnja 2016., in Evanđelje, Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: