On nije odustao od svog kontakta s Ocem

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 18-24

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« 

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

D3XGB70812

Promišljanje

Kada pogledamo svoj život, vjerujem da nam je lako izbrojati teškoće i uspjehe koje smo ostvarili. Nekako sam se u pamćenje urezuju lakše teškoće i problemi nego lijepe stvari. Vjerujem da se često i pitaš, dali uopće ima smisla živjeti svoj život prema normama Evanđelja, kad vidimo da oni kojima te norme ne predstavljaju ništa, prolaze bolje. Kao da nas iskustvo poučava paradoksu – lakše i bolje prolaze oni koji su loši nego oni koji su dobri. Ako si dobar tada bivaš gažen, izbijen, ostavljen, često sam. A ako si loš, obično bivaš pohvaljen, zadobivaš pljesak, sve ti polazi za rukom.

Možda tako uistinu i jest, ali onaj tko promišlja o svemu ovome, mora si posvijestiti ono što nam donosi današnji odlomak evanđelja. Isus pita učenike, tko je on. Učenici, s sv. Petrom konstatiraju da je on Pomazanik Božji. Prepoznali su da je Isus onaj koji kroči s Gospodinom. Biti pomazanik s Gospodin znači biti odabran za višu svrhu, biti onaj koji će zastupati Gospodina na ovom svijetu. Pomazanici su oni koji stupaju s službi Božjoj – svećenici, kraljevi, proroci. One koje je dotaknuo Gospodin i obilježio čitav njihov život. Učenicima biva jasno da je Isus onaj kojeg trajno obilježava odnos s Gospodinom. Vidimo da nam to sugerira i sam evanđelist započinjući ovaj odlomak prikazujući nam Isusa u molitvi. Upravo je molitva veza Isusova s Ocem. Njegov cijeli život bio je molitva – pohvala, razgovor, ljubav prema Ocu. Učenici toga postaju svjesni i nazivaju ga Pomaznikom Božjim.

Nadalje, Isus im pokazuje kakav je on pomazanik. Govori im da treba biti predan, mučen, raspet i uskrsnut. Pokazuje im što ga čeka i zašto je došao na ovaj svijet. Da sve ne ostane samo na nekim riječima, obraćajući se učenicima govori im kakav treba biti onaj tko želi ići za njim.

Ovdje nazirem rješenje naših problema s početka promišljanja. Istina, postoji zlo i problemi u život, sami često nazivamo ovaj život dolinom suza. I zapravo, kako starimo, čini nam se kao da uopće nije i nema smisla živjeti život. I tu smo u pravu. Nema smisla živjeti život samo za sebe i prema našim mjerilima. Ukoliko želimo biti Isusovi sljedbenici, ukoliko svatko od nas želi biti Nazarećanin, tada moramo prihvatiti ono što on naučava i što nam je svojim primjerom pokazao. A to je da danomice uzimamo svoj križ i idemo za njim. Da svoj život izgubimo da bismo ga dobili. Ne na način da se ubijemo, već da ga predamo za drugoga.

To znači, upoznati sebe, i vidjeti da se u nama nalazi podijeljenost, da imamo i dobrih i loših strana, da naša narav i naše želje često nisu usklađene, da ne možemo uvijek biti najbolji. Ali upravo takve nas je Gospodin stvori i takve nas želi. Želi da se takvi ostvarimo. A put do ostvarenja vodi preko križa do uskrsnuća. I mi smo pozvani na uskrsnuće.

Krist je uskrsnuo da nam pokaže kako za svakoga od nas ima mjesta u Očevom srcu. On priprema stanove za svakog od nas. Sve što moramo učiniti, jest uzeti križ i ići za Isusom. To znači, u našem svakodnevnom životu, u tome da me moj bližnji živcira, da me posao tlači, da već dugo nisam učinio ništa za sebe, da me prijatelji izbjegavaju, da ponekad postajem sam sebi težak, da me neka mana previše vuče – sve to prikazati Gospodinu.

Uzor nam je Isus – kada mu je bilo i lijepo i teško, kada je bio sam ili okružen gomilom ljudi – on nije odustao od molitve. On nije odustao od svog kontakta s Ocem. Možda je najteži križ upravo u tome – da svoj život promatramo kao remek djelo Gospodnje providnosti. Da i u njemu Gospodin izvodi čudesa.

Promisli malo o tome. Pogledaj koliko čudesa Gospodin u tvom životu izvodi. Sam to da si stvoren, da postojiš, da dišeš velika je stvar. Promotri svoj život i usmjeri ga na put Evanđelja. To je najbolji put da ugledaš uskrsno jutro. Nasljeduj Isusa kroz nošenje svojeg križa, i na tome putu postupaj prema riječima sv. Ivana od Križa – odričući se a ne prihvaćajući odnosno potvrđujući sve i navezivati se.

Znaj da u svemu tome nisi sam – ta vjeran je Gospodin i one koje ljubi ravna prema svojem naumu!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 18. lipnja 2016., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: