Vjerovao je da Isus to može učiniti

Iz Evanđelja po Luki; Lk 7, 1-10

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

2NEX25BRTC

Promišljanje

Vratiti nekom život, ozdraviti nekoga, vratiti ga s smrtne postelje u život može biti samo djelo Božje. Ni jedna poznata snaga ne može vratiti život koji čovjeku izmiče iz ruku. Satnik je to spoznao. Upoznao je to. Palestina je kroz povijest uvijek bila poprište borbi između različitih frakcija, naroda i pojedinaca. Satnik je morao iskusiti, u svome vojnom stažu kao rimski časnik blizinu smrti. U tadašnjem svijetu postojala je velika vjerojatnost da svaki vojnik vidi smrt, ako ne svoju barem smrti nekoga blizu sebe. No, smrt je tu.

A sada, njegov sluga umire. Mogao ga je pustiti da umre. Da nestane. Ali nije to učinio.

Što on čini? On čuje za Isusa. Čuje za njegova dobra djela, čuje da kroči zemljom čineći dobro. Stalo mu je do sluge, bio mu je drag. Pozvao je židovske starješine i poslao ih Isusu. Židov je rijetko ulazio u kuću poganina. A satnik jest poganin i poznaj Zakon – ta zavolio je njihov narod. Zato im je i sagradio sinagogu. Upoznao je njihovu vjeru koja ih je držala kroz svo postojanje. I kada im je zemlja bila okupirana i sve izgledalo kao da nestaje – oni su vjerovali. I sada se Isus došao iz tog naroda. Satnik je svoju vjeru pretvorio u djela. Upravo to je svrha vjere. Da vjerujemo u ono što nam se čini da nije moguće, odnosno u postojanje stvarnosti koje ne vidimo. Satnik je s tom vjerom poslao po Isusa, s tom vjerom je poslao sluge i zamolio Isusa da kaže riječ te da ozdravi sluga njegov.

Upravo je vjera učinila da Isus ozdravi slugu. Satnik je ljubio slugu i zato je želio da ne umre. Vjerovao je da Isus to može učiniti. I tako je sam uzeo udjela u ozdravljenju svojeg prijatelja. Otvorio je prostor u svojem srcu za djelovanje Gospodina. I to je put koji mi moramo slijediti. Satnik je razumio da put do Gospodina vodi kroz poniznost. Prihvatiti sebe, prihvatiti kakav jesi i usmjeriti se na Gospodina. Neka te On vodi, neka On upravlja tvoj život. To ne znači odustati od života, već biti spreman prihvatiti sve što život donosi. Ne jer ne može biti drugačije, već zato da budeš svjestan da je sve upravljeno Njemu. I da sve počinje i završava s Gospodinom. To je ono ćemu nas uči današnji odlomak iz evanđelja. Gospodin je uvijek s nama, a mi ga možemo upoznati tako da uđemo u odnos s njime – a to je vjera. I tada će i smrt i život dobiti svoj smisao u ljepoti Božje blizine.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 29. svibnja 2016., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: