Put do života vodi preko križa

Iz evanđelja po Luki; Lk 13, 1-9  

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

NGVY5TSRNJ

Promišljanje

Evanđeoski odlomak koji nam donosi današnji navještaj Božje riječi, sastoji se od dva dijela. Prvi dio se sastoji od ljudi koji Isusu javljaju što se dogodilo s Galilejcima koje je Pilat ubio jer su oni sami bili ubojice. Prema tome, oni su dobili ono što su zaslužili. Rimsko pravo je jasno. Onaj tko prekrši zakon, taj je kriv, te po zakonu zadobiva kaznu. Samo po sebi to je razumljivo i prihvatljivo – za život zajedništvu ljudima je potreban određen zakon po kojemu se možemo ravnati.

No ovdje se radi o nečemu drugom. Sam zakon nije upitan, on je valjan stoga Isus uopće ne komentira pravovaljanost zakona. On se osvrće na ljudsku oholost. Na onu točku naše naravi koju teško priznajemo sami sebi. Mi nosimo u sebi crtu grešnosti isto tako kao što i nosimo crtu Božanskog. Upravo takva crta je ono što nas čini krunom sveg stvorenja. Isus se ovdje poziva na tu crtu grešnosti. On kaže ljudima koji mu donose vijesti od ubijenim Galilejcima da neka ne misle da su nešto bolji od onih koji su ubijeni. Što li to znači? Upućuje nas na naš odnos prema Gospodinu. On se ne mjeri time koliko smo bolji ili lošiji u odnosu na druge, već koliko uistinu ljubimo Gospodina. Jedini zakon koji Gospodin poznaje jest ljubav – da svakome bude dobro, da bude sretan. To je uistinu volja Božja. A to jest u svojoj biti poziv na život u vjeri. Ukoliko vjeruješ Gospodinu, predaješ mu svoj život. To je obraćenje.

O tome nam pobliže govori drugi dio evanđeoskog odlomka. Isus nam donosi prispodobu o smokvi koja ne donosi roda te ju zbog toga gospodar želi posjeći, no vinogradar ga moli da neka ostane još jednu godinu. Ako u tom periodu ne dadne ploda, posjeći će je. To je govor o Božanskoj crti u nama. Govori nam nešto o Gospodinu – on je strpljiv s nama. Ali s druge strane, to ne znači da mi trebamo biti potpuno irelevantni prema njegovom govoru. Ukoliko osjećamo u sebi težnji za vječnošću, tada smo dužni slijediti taj poziv. To je bit Božanskog života – živjeti iz ljubavi. I to ne bilo kakve, nego ljubavi Božje. Pitaš, kako sad to? To se najbolje vidi iz same ljubavi. Ljubav jest pokretač života. Bez ljubavi, nijedna stvar ne bi mogla postojati. Nitko ne bi mogao funkcionirati niti bi ikakav smisao postojao. No, kad je ljubav u pitanju, sve granice nestaju.

Tako je i s nama. Ako smo spremni prihvatiti svoju stvarnost, da smo stvorenja kojima je obećana vječnost ako odgovorimo na ljubav, tada život zadobiva smisao. Nije važno ništa drugo. Nalazimo se u korizmi, bližimo se Uskrsu. Vrijeme je da promislimo što obraćenje za nas znači. Kako se ono uobličuje u našim životima. O tome ovisi naš plod. Vidiš što kaže odlomak. Ako se ne obratiš, propast ćeš. Ako ne doneseš plod, bit ćeš odsječen. Koliko je ta božanska crta snažna u nama! Mi uistinu odlučujemo kako će naš život završiti, hoćemo li zadobiti nagradu ili kaznu. Ne zato jer je Gospodin dobar ili loš, ili jer je zakon takav ili onakav. To baš i nema neke veze. Baš se radi o svakome od nas. Ljubav koja je ranije bila spomenuta odnosi se upravo na to. Bog ljubi svakoga od nas i polazeći od te ljubavi dao nam je potpunu kontrolu našeg života. Naša djela odlučuju kamo će nas život odvesti. Odgovoran si za ono što postaješ. To je smisao obraćenja i korizme.

Postati svjesniji koliko je Gospodin uložio u mene – samog svojeg Sina. I što očekuje od mene? Samo da slijedim put koji je on zacrtao – put Isusa Krista. Ta on je Put, Istina i Život. Vidiš koliko je sve povezano. Nema preskakanja stepenica ili nekih prečica. Put do života vodi preko križa. To je najteža stvarnost koju trebamo prihvatiti. Da nema prečica, čak ni za one koje Gospodin ljubi. Tu se krije razlog zašto oni koje Gospodin ljubi toliko pate. Ne zato da bi bili bolji od drugih, već zato da bi bili što sličniji Kristu, da što „brže“ dođu do Gospodina. U konačnici, samo je jedna istina istinita za sve nas – morat ćemo ugledati lice Svevišnjega, kad tad. Kao i ovi Galilejci koji su ubijeni i na koje je pala kula u Siloamu. Tada, sve što će biti važno jest koliko i zašto smo živjeli. A život, on se očituje u ljubavi prema Gospodinu koja se manifestira kroz nošenje križa.

Ne zaboravi to! Da nas stvari koje naša narav odbacuje i koje nam se čine strane upravo vode k izvoru Života.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

 

Oglasi

Posted on 27. veljače 2016., in Evanđelje, Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: