Molitva je mjesto preobrazbe

Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 28b-36

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Y8CKB0O8C2

Promišljanje

Danas pred nas Crkva stavlja evanđeoski odlomak kojemu neki autori stavljaju naslov Isusov egzodus odnosno Isusov Izlazak. Znademo što se zbiva u knjizi Izlaska – kako Gospodin šalje Mojsija da izbavi njegov narod iz ropstva, potom mu predaje ploče saveza i u konačnici sklapa savez s njima. On će biti njihov Gospodin a oni njegov narod – predraga svojina.

Prvo čitanje donosi nam sklapanje saveza koje se dogodilo puno prije. To je savez s Abrahamom – praocem Izraelskog naroda i naše vjere. To je obećanje potomstva i prebivanja u blizini Božjoj. Sjeti se početka knjige Postanka, ta čovjek je kročio rajem zemaljskim uz Gospodina! Kod Abrahama to zajedništvo jest malena sjemenka iz kojeg će izrasti izraelski narod kao Izabrani narod. Izabranost znači poseban odnos s Gospodinom. Cilj je je i jednog i drugog saveza – zajedništvo s Gospodinom.

Bilo je potrebno vjerovati Gospodinu, staviti mu cijeli život u ruke da bi se zadobilo ispunjenje ovih obećanja (saveza). Gospodin daje sve, ali i traži sve. On čovjeku nudi samog sebe ali i traži čitavog čovjeka. Kako to znadem?

Ne radi li se ovdje upravo o tome? Pred nama se nalazi Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek. Onaj u kojemu je Bog sišao k čovjeku a čovjek uzdignut k Bogu. Vidi gdje i kako se to ostvaruje. Isusa najbolje upoznajemo kroz promatranje njegovog odnosa s Ocem. Taj odnos, kako nam ga prekrasno ocrtava evanđelist Luka vidi se iz njegove molitve. Odlomak kaže da dok se molio izgled lica mu se izmjeni, a odjeća sjajem zablista. Eto što se događa kad čovjek moli! Čemu se trebamo nadati i što nas očekuje! Ovo je naše obećanje, da ćemo uistinu biti djeca Božja, a to znači da ćemo biti jedno s Gospodinom. Vidiš kako nam Isus pokazuje obećano. On nam daje okusiti dio vječnosti u vremenu. Petar, Ivan i Jakov bijahu svladani snom, probudivši se, bivaju zbunjeni. Petar želi ostati u ovom iskustvu. U ovom oblaku prisutnosti Božje. I baš taj trenutak, oni su začuli glas – ovo je sin moj izabranik, njega slušajte.

U čemu da ga slušaju? Da prate njegov život. U konačnici slušanje znači nasljedovanje. A znamo gdje Isus ide. Ta on se nalazi na putu u Jeruzalem, na putu da postane naša pasha. Da umre i uskrsne. Smrt i uskrsnuće su tijesno povezani. Petar kasnije shvaća da bez križa nema ispunjenja obećanja. Ne zato jer Gospodin želi da čovjek ili njegov Sina pate, već jer je to put kojim palo stvorenje biva uzdignuto na razinu susreta s Gospodinom. Da bi stvorenje moglo razgovarati i susresti se s Gospodinom nužno je da bude otkupljeno, nužno je da mu bude objavljen put kojim će to ostvariti.

Isus je taj put. Prošlu nedjelju smo slušali kako se Isus odnosio prema napasniku. Danas slušamo kako se odnosi prema Zakonu i Prorocima – nosivim temeljima Starog Zavjeta. On ih ne dokida već ispunjava. Upravo zato jer je Očev Izabranik. Učenicima je dano obećanje – svjedočili su kako izgleda ona božanska narav u Isusu. A sada, da ljudska narav bude u potpunosti otkupljenja i izdignuta na tu razinu potrebno je da Izabranik umre i uskrsne.

To je slika puta svakog od nas. I mi moram proći kroz patnje i teškoće, pustinje i napasti, radosti i tuge, sreću i jad, tuge i boli. U svemu tome, ukoliko želimo zadobiti ono što nam je Gospodin obećao moramo nasljedovati vjeru Abrahamovu i Mojsijevu te gorljivost Ilijinu.

Naposljetku, mi moramo postati poput Isusa – da naš život bude mjesto očitovanja ljubavi Božje. To znači da se moramo promjeniti i početi „sjajiti“. To ćemo postići ako naše živote ne gradimo samo u materijalnoj stvarnosti već, poput Isusa i iz odnosa s Ocem.

To znači da trebamo moliti. Molitva je mjesto preobrazbe gdje onaj istinski pečat koji nam je usađen u krštenju biva sve sjajniji i obuhvaća čitavo naše biće. To je nasljedovanje Isusova križa. Preko križa do slave uskrsnuća. Biti kršćanin to u svojoj biti znači nositi križ.

No, u tome nisi sam. Sam Gospodin je s tobom. Ne vjeruješ? Pogledaj odlomak. Sam Otac se javlja da apostolima pokaže koliko ljubi Isusa. Tako ljubi svakog od nas – ta svi smo njegovi, jer njegov je čitav svemir!

Dakle, kroči radosno stazom života, noseći križ. Nasljeduj Isusa da zadobiješ obećano dobro – život vječni. To je zajedništvo s Gospodinom.

Br. Mario Ivan Kralj, OCD

 

Oglasi

Posted on 20. veljače 2016., in Evanđelje, Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: