Kolike li ljepote u pustoši!

Iz Evanđelja po Luki; Lk 4, 1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

CJ5CR9XDO0

Promišljanje

Ono što je zanimljivo, jest da je Isus bio uistinu napastovan od đavla. Jasno, to je bilo s jednom jedinom svrhom – da nama pokaže kako se ponašati u takvim situacijama. Nekako mi se čini, da ovaj događaj i onaj iz Getsemanija, kako nam ih donosi evanđelist Luka su upravo momenti u kojima nam je Isus najbliži našoj ljudskoj dimenziji.

Svi imamo iskustvo ljudskog života u kojem smo često obasuti svakovrsnim situacijama i ljudima koji nas nastoje odvući od naših planova, te u konačnici od Gospodina. Vidimo kako je teško danas živjeti, raditi, imati i podizati djecu, graditi svoju kuću, imati auto, kad su čak i osnovne namirnice i resursi – kruh, mlijeko, struja, voda – često postaju nedostupni. Kako onda usred svega toga misliti na Gospodina?

Vidi što Isus čini. On ne polazi od sebe, ne polazi od čovjeka, ne polazi od đavla. Njegovo jedino polazište je Otac. Đavao ga nastoji potaknuti da mu se podvrgne riječima Svetoga Pisma. Isus mu odgovara otkrivajući mu pravi smisao rečenica koje su pisane u Svetom Pismu.

Čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih. Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!

Iz tih riječi vidimo da je Isus usmjeren na Gospodina. Pazi, nalazi se u pustinji. Sam. Nigdje nikoga. A Duh ga vodi. Kolike li ljepote u pustoši! Isus nije sam, Duh je s Njime. I da, On ne odustaje od svog Oca. Ne smatra da mu je glad, čast i vlast put kojim treba kročiti. Zna da to nije volja Očeva.

A što je onda njegova volja? Njegova volja jest da idemo putem kojim je kročio Njegov sin. To je put križa. Put borbe i ustrajnosti u vjeri kroz napasti i kušnje ovog života. Ljubav je u biti ustrajnost, želja da se bude jedno s onim koga Ljubim. Ljubim li Gospodina, tada ću učiniti sve što mogu da budem jedno s njime. I slušati ću njega. To je put koji nam je Isus otkrio, to je volja Božja – mir naš. Mir koji se ostvaruje kroz nasljedovanje Isusa.

U tome nismo sami – ta Isus je sve to prošao. Upravo u tome nalazi najveća tajna objave Božje – da je Bog ljubav – On koji nas ljubi.

Stoga, u svemu što činiš, nikad ne zaboravi gledati u Njega. I kako je to lijepo sročila sv. Terezija Avilska da kad gledamo raspetoga na križu tada svi naši problemi nestaju, jer postaju sitnice u odnosu na ono što je On podnio.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 14. veljače 2016., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: